Forum za podršku u oporavku

pozdrav svima! evo i ja se razbudjujem....

kako ste mi, dragi ljudi? sta se desava?

ni ja ne izlazim vise mnogo, M. sve mi je dosadno, gubljenje vremena... ne pusim, rijetko pijem bilo sta i kafane su mi posebno dosadne...

volim da odem na neku umjetnicku izlozbu, jer sam umjetnik, mada me i to smara, ako je otvorenje, pa gomila isfoliranih "umjetnika" i zaljubljenika u umjetnost sa kojima se onda treba kao druziti, razgovarati, folirati.... najradije odem dan poslije otvorenja i u miru pogledam umjetnicke radove, bez da se moram osmjehivati i razgovarati s bilo kim.

u bilijar klub volim i sama da odem. bilijar je super! ali ovih dana i to rijetko cinim, jer nemam s kim...

na jogu sam nekad isla, radila je u grupi, sad vise ne, radim jogu sama kod kuce.

totalno sam se povukla u sebe. nikad ovakva prije nisam bila. ja sam uvijek hodala s ogromnom grupom ljudi oko sebe. pratili su me svuda, cini mi se. i bilo je super. a sad, ne znam koji mi je djavo. oni koji me poznaju ne mogu da me prepoznaju. bukvalno se skrivam od ljudi, ne otvaram vrata, ne javljam se na telefon.... volim da budem sama, citam nesto, sjedim za kompjuterom, slikam, pisem.....

naravno, ako ima neko interesantan, rado cu s njim ili s njom provesti vrijeme, ali da se razumijemo, ja zivim u americi, pri cemu jos, na floridi. za one od Vas koji ne znaju sta to znaci, florida je jedno ogromno americko selo bez kulture u koje ljudi dodju da umru... a ljudi su, generalno govoreci, sto ne bih trebala, ali eto moram, pa cu reci da su u velikom broju bezkarakterni, debilni, dosadni i niti ikada imaju bilo sta interesantno da mi kazu niti ikada kontaju sta ja njima govorim. druga frekvencija.... elem, izbjegavam da trosim svoju energiju na njih, jer mi je i samoj ista prijeko potrebna i nemam je toliko da se razbacujem.

poenta - bolje je biti sam nego s bilo kim. sam i konstruktivan, produktivan.... zavrsavanje kurseva, studiranje bilo koje vrste, nadopuna znanja, nadopuna licnosti, citanje knjiga, kreativnost... to je sve super. nema nista lose u tome. odrastamo... sazrjevamo... nije nam interesantno isto sto i prije. mjenjamo se, na svu srecu! zamislite da se ne mjenjamo, da ostajemo isti, stagniramo... uzas! sve je to normalno, sve je to ok. nema potrebe prisiljavati se na nesto...

a kasno nije nikad ni za sta! nikad! nema veze koliko nam je godina.

eto. bas sam se razblebetala od ranog jutra... kad danima niskim ne razgovaram... hehehe....

mrva

m4j4, verovatno si u pravu - ja na stvari gledam iz potpuno drugačije perspektive.

Ok, kad se presvičuješ na straight verziju, možda ću moći da ti dam neki pametan savet

Inače - ja ne razumem te terapije gde sam sebi moraš da dokažeš da si govno - možda da su godine tvog života bile govnjive i tvoji postupci takođe, ali, da si ti mnogo jači od svega toga i zato ćeš izaći iz tog kruga... da sam neki psihonešto, ja bih to tako smislila.. ali obzirom da nisam, verovatno taj što jeste zna šta radi

ma Maja malo uvelicava...kakvo govno. Prvo ti nisi govno....niti je iko od nas govno. to je uopste glupa rijec. Narkoman....pa sad...bila si recimo. I sta si sada. sada si ti ti. vrijeme je da se nadjes. trazi se....ne po venama! Probaj razne stvari jebi ga...vidi sta ti prija. eto mrvi prija samoca....jebi ga i meni. nekad mi dojadi al cesto mi prija. I ja sam uvijek imala copor za sobom...ali...sada mi ovo prija. I dok god je tako tako cu da radim. Ko si bila prije? hmmm.....zbunjeno dijete? a sada...odrasla osoba..i dalje zbunjena. to je ok. naci ces ti svoj put polako. Kakva terapija za straitere? ili je to samo tvoj cinizam opet na nivou? terapija si ti sama sebi. nadji se...citav je svijet ispred tebe.....
to i ja pokusavam. Niko nije rekao da je lako!!! cak sta vise....
mrvice....jesu li prosli vishe oni silni uragani? jebo te....odnesose sve u OZ.!!
nadam se da ste ok....
puno pozdrava

Joj Luna kako je tesko sve ovo! Tvoja podrska i tvoja vera u korake je i meni dala isto tako veru i nadu,ali ja nekako gresim u necemu i sve kontam pogresno.
Nisam smela da napisem da sam govno,nego sam mislila da sam narkoman i da ima sila jaca od mene,a kako stoje stvari da ima puno sila jacih od mene,ja sam se osetila tako jadno,anapisla sam govno,ne ne.Evo ispravka:
poenta terapije je da pokazemo tj priznamo svoju nemoc pred ovisnoscu. Zatim da pronadjemo veru u nesto,u boga,u bolje sutra...Izvinjavam se sto sam napisala rec govno,jer sam se tako osecala zato sto nisam jaca od dopa i od ovisnosti,a to kako se ja licno osecam sam pogresno napisala pa je ispalo da je to cilj terapije,ne ne ne....

Posto si spomenula negdje sah da ti kazem da sam maloprije odigrao 3 partije sa jaranom. Dvije sam pobijedio, a jednu smo remizirali. Bas kada sam igrao pomislio sam na tvoju izreku da si premlada za sahovski. Inace volim da igram sa konjem hehehe, ja mislim da se frend nece uvrijediti.
Ako neces igrati saha uvijek mozes heklati ili plesti. Ispleti mi draga dzemper.
Pozdrav......

prosli su uragani, Luna. hvala sto pitas. bas si pazljiva. prosla je sezona. napokon. sad smo mirni do sljedece godine.

stetu ove godine nismo imali nikakvu. dobro smo prosli. prosle godine je bilo grozno. popadali nam plafoni u dvije prostorije, voda se slivala niz zidove... uzas! jos uvijek sve to popravljamo. neku smo odstetu uspjeli dobiti od osiguranja.

mi nasu kucu vec dvije godine renoviramo i prosle godine joj je krov bio jos uvijek stari i los i nije podnio uragan. sada je krov promjenjen u novi i moze da podnese mnogo vise. mislim da smo spremni za sljedecu sezonu uragana.

a sada o pronalazenju sebe..... meni je trebalo otprilike dvije godine, nakon sto sam prestala da se drogiram, da pocnem da zivim iole "normalan" zivot. isto nisam znala ko sam bila prije nego sam pocela da se drogiram. bila sam premlada. tako da, s obzirom da sam tek u
29-oj prestala da se drogiram, tek sam tada po prvi put u svom zivotu, kao odrastao covjek, krenula u otkrivanje sebe i svega oko sebe. i nije bilo lako.... osim toga sve mi se to desavalo u stranoj zemlji, na drugom kontinentu, koji mi nije bio poznat, jer sam da bi prestala da se drogiram morala tako daleko od svega da odem. preko atlantika...

cini mi se da sam se ucila ponovo da hodam, da pricam, da jedem, da idem na WC... uzas! nista nisam znala kao normalan covjek. iz spavace sobe nisam izasla mjesecima, a iz stana jos godinu dana. imala sam strah od svega. bila sam totalno zbunjena. a pricati nisam imala o cemu sa normalnim ljudima. nisam znala sta da im kazem i nisam imala pojma o cemu mi govore...

onda me preplavila bujica mojih prirodnih osjecanja i ostavostavila u cudu. nisam toliko nicega osjetila toliko dugo... moja cula su bila nesto sasvim novo za mene. hrana je pocela da dobija ukus, dodir sam pocela da osjecam... i onda je polako sve s vremenom pocelo da dolazi na svoje, pocela je da mi se vraca snaga i hrabrost, pocela sam da pricam s "normalnim" ljudima o "normalnim' stvarima... da izlazim iz kuce, da setam... pa, sam onda posto nisam imala dozvolu za rad u toj zemlji, pocela da volontiram, ne bi li malo manje vremena provodila u kuci i ukljucila se u neki rad s ljudima, u ovom slucaju bila su to djeca.

a sad? sad znam sta hocu i znam ko sam. sad provodim opet najvise vremena sama jer mi tako odgovara. bas me briga. moja mama kaze da bih polako trebala da se izvlacim iz sebe, ali ja kazem: ne, hvala. meni je dobro ovako. ko vas sisa! hehe....

ova moja prirodna osjecanja postala su mi jako vazna. toliko sam ih dugo ubijala u korjenu... nisam osjecala nista. ne bih ni suze svoje danas mjenjala ni za sta. to je ono kako se ja zaista osjecam u tom momentu i to mi je postalo nesto sto mnogo cjenim, pogotovo jer sam umjetnik. sta ce jedan umjetnik bez da ista osjeca, utrnut...?

a zao mi nije nicega vise. dugo mi je trebalo da sebi oprostim svo svoje debilno ponasanje, bol koji sam nanijela ljudima koje volim i ostalima koji su mi se nasli na putu.... dugo. predugo. jedva sam sebi oprostila i dozvolila da idem dalje. a to sto sam sama sebi nanijela toliko bola, nema veze. sve je to dobro. iskustvo je vrijedno zlata, jer, uistinu, ono sto nas ne ubije cini nas jacim. a i nije moglo drugacije. tako je moralo biti. a sad idemo dalje. to je gotovo i nema natrag. samo naprijed! osjecati se kao govno je nepotrebno. sve smo ovo mi. sve sam to ja. i ona mrvica i ova mrvica, sve je to jedna te ista mrvica. sve me to cini onim sto jesam. prihvatam sebe onakvu kakva jesam i idem dalje. u nove pobjede! hehe...

pozdravljam Vas sve puno, puno!
Vasa mrva

Nemam nista drugo da kazem osim : BRAVO,MRVO MALA,VELIKI LIKU!!!POZDRAV I SAMO TAKO!

styx wrote:Posto si spomenula negdje sah da ti kazem da sam maloprije odigrao 3 partije sa jaranom. Dvije sam pobijedio, a jednu smo remizirali. Bas kada sam igrao pomislio sam na tvoju izreku da si premlada za sahovski. Inace volim da igram sa konjem hehehe, ja mislim da se frend nece uvrijediti.
Ako neces igrati saha uvijek mozes heklati ili plesti. Ispleti mi draga dzemper.
Pozdrav......

mOJ OTAC JE SAHOVSKI PRVAK REPUBLIKE,A JA NISAM NIKAD U ZIVOTU IZGUBILA PARTIJU SAHA SEM OD NJEGA.

Luno, pusti se pozorista....cuj pozoriste. Hajmo mi ovim amerima pokazati sta je RUKOMET posto levati pojma nemaju. Ono jes da nam je kondicija boli glava ali postepeno, laganice i to ce se popraviti.... Ili naprimjer plesna skola....uvijek sam se furala na razlicite vrste plesova ali nikad nisam imala sansu da naucim Tango ili tako te stvari. Ha sta kazes??? Javi ako pristanes!!!

P.S. Ja sam prosli vikend izasla sama....kupila neki pass tako da sam mogla uci u bilo koji klub u gradu sto postoji. Bilo bi mi bezze da se nisam ubila energy picima. Ali posto sam bila puna energije a sama izasla....ma nepamtim kad sam se iskakala ko tu noc. Ko vuk samotnjak a bilo mi super. Dosla kuci zaspala ko beba....poenta price o mom izlazku je kad bi nasla neki hobi i trosila energiju vjerovatno nebi se zalila kako nemogu da spavam.

Eto napisa ja svasta nesta a veze nikake sa temom. Izvinjavam se

Rado bi voljela znati sta ce samnom desiti do 30.godine.
Prije sam dosta planirala svoju buducnost,ali koliko god da sam planirala na kraju sam sve sje*ala.Tako da je to velik pojam za mene,a i ovako tek mi je 16 godina.Zato preostaje samo da kazem ko ziv ko mrtav....

pozdrav....cao