Jednostavno...

[ivica]

Trazeci kontra efekat leponexa nadjem se na ovoj stranici, vidim temu "vase ispovijesti" pa odlucim da napisem nesto o svom "jednostavnom zivotu" u kratkim crtama.

13 godina - Poceo da pusim cigare, valjda je to bila neka klasika u tim godinama. Bila je to cista radoznalost, a i zelja za nekom avanturom, ili nesto slicno.

15 godina - Zapalio prvi joint sa nepoznatim likom u skolskom dvoristu za vrijeme velikog odmora. Od tada sam poceo da pusim travu redovno, idem u osnovnu skolu u bojama afrike.

16 godina - Speed i trava su vec uveliko postali klasika. Pocinjem da koristim neke klosarske droge, manje vise droge, npr. Tramali, Akinetoni i ostale gluposti. Ubrzo sam izgubio tu privlacnost prema tim klosarskim drogama, trava i speed su ostali glavna supstanca mog organizma.
Jos uvijek 16 godina... Sa nekom djevojkom probam heroin, nije me bas privuklo povracanje sa balkona i stoner na fotelji, al nikako. Jos jednom ga probam i nikad vise.

17 godina - Sa likom koji je pusten iz zatvora probam "ex". Pocinje da mi se svidja taj osjecaj, cak i na casovima matematike u srednjoj skoli. Klosarski ili ulicni zivot zna da donese neke dobre i lose stvari, ali zna da donese i LSD u tecnom stanju.Ne spavam sedmicama, pokusavam da shvatim sta je stvarno a sta nije. Odlucim da prestanem da uzimam ta smeca, vratim se na travu sa koje ustvari nikad nisam ni silazio. Stalno sam je vodio kao pomocnu drogu, a ona je ustvari bila sve sto sam trazio u drogama.

18 godina - Prestajem da se bavim kriminalom, dilanjem vutre i speed-a, postajem potpuni rasta. Soba puna bongova, lula, folija, kutija duhana i rizla. I tada shvatim da sam sa 18 godina ziveci na cesti, u haustorima i parkovima, dozivio stvari koje neki ljudi nece u svojih 30 godina. Na neki nacin sam sretan, na neki nacin nisam. Sve te stvari donijele su mi nesto, neke dobro neke lose, neke od tih stvari odnijele su vecinu dobrih stvari.

Jos uvijek imam 18 godina, zavrsio sam srednju skolu za zakljucenom dvicom na zavrsnom ispitu, i sa 140 neopravdanih casova u svjedocanstvu. I dalje klosarim po parkovima, haustorima i raznim ulicama, sa paketom vutre. Idem redovno kod psihologa, socijalnog radnika, imam godinu dana uvijetne kazne, i stvarno lose drugove. Nije me sramota nicega sto sam uradio, nije me strah da uradim nesto zbog cega bi se trebao kasnije kajati, a znam da necu, jednostavno zivim ovaj zivot do kraja iako i dalje neznam koja je poenta zivota.

Peace...

Ja na putu kroz dva kvarta u zg naletim na bar dvojicu tvojih godina i sa ISTOM pričom. Nažalost odgovor kako se izvuć iz takve situacije nitko nezna. Po meni nebi ti škodilo godinu dvi u jednoj od komuna bez represije vjerom.. trebaš naučit živit to je tako jednostavno mlad si, premlad za takva pitanja ... nezreo za velike odlukejer još nisi izgradia karakter. A bogami u toj gradnji ima dosta štetnih elemenata koje treba izbit. Dakle komuna bez razmišljanja ,,, mislim ako živiš sa starcima,braćom itd tim bolje više podrške...