Re: Evo mene..Izlijecena? Skinuta? NE!
Posted: Wed Dec 23, 2009 3:38 pm
A ne dodje ti da odeš kod doktora i potražiš stručnu pomoć ??unique_ wrote:Dugo nisam procitala bolji post i savjet..Mnogo ti hvala tess! eto ,mogu ti reci u istoj smo situaciji,mislim ti si bio prije,ja sam sada..i kod mene su se tako stvari odvijale,samo sto je postalo tek ozbiljno i opasno nakon prvog uboda..onda sam mislim zakoracila u PROPAST..ali propast bukvalno.Imala sam priliku priznati staroj sve nakon tog "anonimnog" poziva od decka koji me je sada vidim zelio spasiti,objasniti neke stvari mojima i tako me pokusati preobratiti ,poslati u komunu..ali ja,naravno nisam priznala.. sto se tice rizicnosti fixanja, koliko-toliko sve znam..ali kada mi je kriza i ne mogu cekati ,koristim deckov gun..iako ja to isperem u kljucaloj vodi,bla bla..ali znam da to ne moze unistiti neke viruse poput hepatitisa..zato sam za varijantu testiranja,samo mi treba snage i neko ko ce biti uz mene svo vrijeme..bili bi moji roditelji,da im priznam..mama mi je nakon tog poziva rekla,Sve si u zivotu imala,i imas,da je istina ovo sto sam cula,unistilo bi i meni i tebi cijeli zivot...eh da ona samo zna,koliko ovo mene unistava..prvi put sam povukla prije neka 3-4 mjeseca..nisam ja dugo u ovome, samo sam napravila gresku i pravim ih hiljadu radi onog prvog je*enog flesa..nemam vise ijedne vene nakon par sedmica da se ubodem..ne smijem zasukati rukave..kako su mi vene izbusene sa svih strana,koliko god mislila da je to to,da sam potrefila pravu,ono koliko-toliko iscuri sa strane,ruka mi otekne,a limuntos ostatak pojede..kao i svako jutros,i jutros sam rano otisla do njega po svoj fix..pare naravno ja uvijek nabavljam,minimala dnevno je 50 €..on se prvi uradio,zatim je mene trazio pola h,busio me 20 puta,nisam se sredila,po prvi put sam osjetila pravuu krizu u zivotu...doslo mi je da popijem ono,ali ne bih ni od tog nista imala..jednostavno,nemam se gdje vise raditi..sva sreca pa sam imala jos nesto para uz sebe,tako da sam mogla kupiti ponovno i povuci..ali nakon toliko mucenja,nerviranja..i evo sada gledam u ovaj gun tuzno..pokusavam naci neku venu,da se sredim..ali nista..znam da moze stojati,ali sta cu sa njim...prepune su mi ruke trombova...dodje mi da se ubijem![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
Ovo ti je zadnja šansa da spasiš svoj život.. Ako je propustiš.. Znaš i sama šta te čeka..
Iako nisi dugo u problemu, sjebala si se toliko da ti ne ostaje još dugo ako se ne zaustaviš odmah.
Moj savet ti je, još jednom ponavljam, da odeš odmah na psihijatriju, odeljenje za zavisnosti i rešavaš to govno od problema..
Sestro, ima još mnogo stvari u životu koje te čekaju, ali samo ako sada odmah staneš..
A roditelji kao roditelji.. Mislim da, ako razmisliš malo, moći ćeš da razumeš..
Ali, kako moja mama kaže, šta god bilo uvek će ti pomoći, jer to je tvoja mama, puno se već žrtvovala za tebe da bi te sad pustila da umreš samo tako..
Ne zezaj se, nego idi kod doktora. On će ti pomoći da svojima što blaže kažete sve šta je i kako je i da im objasni celu situaciju, koju ti prvo njemu trebaš objasniti..
Dobićeš terapiju za skidanje koju će ti mama morati davati (ili tata, nebitno) redovno, a da ti ni ne znaš koji su lekovi u pitanju.
Ne treba ništa da te zanima nego samo ŽIVOT i SPAS!!