vudd wrote: Znamo da je narkomanija bolest i da niko od vas koji ste koristili ili i sad koristite drogu nije toliko lud da ne zna stetne poslijedice drogiranja, a opet uzima drogu-bez obzira sta ona vama pruzala u odredjenom trenutku, svi vi znate te poslijedice. E, sad zar to nije samounistenje,samokaznjavanje, zar to nije neprijateljski odnos samog prema sebi, svom tijelu, duhu, zivotu?
Dragi suovisnici,odnosno roditelji...Sta mislite vi, zasto jedan mlad covjek zeli sebe samounistiti,samokaznjavati ?
" Zamislite sebe u dobu kad ste imali 4-5 godina, ono djete i pomislite da li bi sta lose uradili tom djeteu. Naravno da ne bi. E, to dijete ste vi-sada odrasla osoba. Pa, zavolite to dijete u sebi..."
Recite nam kako se to radi?Kako ljudi, koji su se odlucili na samokaznjavanje i samomrznju, da nauce ono zbog cega su to sto jesu?
Kao prvo Vudd sretnu i uspjesnu 2010. godinu, od srca ti zelim.
A, sad da pokusam odgovoriti na tvoja pitanja. Kazem- pokusam, jer to su komplexna pitanja kojima se bavi psihologija, psihoanaliza i sl. Sam si nabrojao neke moguce uzroke, a i ja ih vidim tako-neki nerazjasnjen dogadjaj iz djetinjstva, koje dijete dozivi kao traumu, a roditelj mozda i ne prepozna to tada, neko pitanje bez odgovora ili sa pogresnim odgovorom, zatim oni puberteski problemi stila bubuljica, velikog nosa, « blama » pred rajom i sl. mogu biti uzrok da ta mlada osoba izgubi SAMOPUZDANJE. Primjer : roditelj, okupran svoim brigama, kod pregledanja djetetove zadace ljutito kaze : « Sto si glup, kako ne mozes to da shvatis, a tvoj drug XY to radi bez problema… » pa tu recenicu vise puta ponovi…i dijete se gubi, nema vise sigurnosti u sebe, tata misli da je glup, bezvrijedan….ovo kazem kao primjer…..Onda naidje doba, kada takva osoba sa manjkom samopuzdanja zeli da to ispravi, a ne zna nacin. Tada u toj osobi pocne unutrasnja borba, nesto u stilu borbe izmedju dobra i zla, jer osoba je dobra, ali kada je dobra onda je ranjiva, a ona ne zeli biti ranjiva, ona zeli biti jaka i tu stavlja znak jednakosti izmedju jaka i zla. Droga, osim sto je izazov i sto pruza osjecaj « srece ??? « daje toj mladoj osobi priliku da sve, pa i sebe i drage osobe posalje u p.materinu.Reci ti meni : « Kad je narkoman, bez uticaja droge rekao :Zivot je tezak, ali lijep ! » ?Moja kcerka je odbijala sve vrste njeznosti i bilo kakvu moju zrtvu, ispunjenje njenih zelja od mene u tom periodu.Sto ? Radio je onaj crv grize savjesti, a ona ga nije htjela, ona je htjela biti jaka tj.zla, pa nema veze prema kome. Ta osoba sebe tada dozivljava kao losu, ali ne mari, to joj je i cilj, jer tako lakse funkcionise. Zna ona i sta droga nosi sa sobom (poslijedice) ali kao da je to vazno. Ona sebe ne voli. Ne voli ono njezno, ranjivo dijete u sebi.
Moram napomenuti da, po mom misljenju, to sto je neko odabrao drogu-niko nije kriv, jer se to desava, kako djeci odrasloj okruzenom ljubavlju tako i onima koji te ljubavi nisu imali dovoljno. Jednostavno roditelj moze da ne primjeti svoju gresku ili da to tada i ne smatra greskom, a dijete to zakopa negdje u sebi i tek kasnije to ispliva.
Istrazivanje uzroka, njihovo ogoljavanje, razmatranje sa svih strana, odbacivanje nekih, zadrzavanje na drugim,pa njihovo eventualno ispravljanje dovodi do toga da se polako, gotovo neosjetno pocinje vracati samopuzdanje, zivot posmatrati drukcije, ispravljanje nekih stavova…tada apstinencija dobija svoj smisao, jer osoba pocinje da voli to dijete u sebi i ne zeli tom djeteu nanijeti nikakvo zlo….
Ovo je neko moje misljenje kao suovisnika, sto ne znaci da je u potpunosti tacno i primjenjivo kod svakoga, zato sam spremna raspravljati o ovome, jer kvalitetnim raspravama mozemo doci do boljih rezultata, koji ce nam pomoci u ovoj borbi.
Jos jednom : Sretna ti Nova i pozdrav !