Dođe mi da pođem za njim....

Suovisnici su osobe koje su u bliskoj vezi sa ovisnikom i koje pate uz njih, bez obzira da li ovisnik priznaje da ima problem ili ne. Ovdje možete razmijeniti mišljenja o mehanizmima za nošenje sa problemima i tehnikama za pomoć Vama, a ne ovisnicima.

Moderators: sanela, Erineja

User avatar
korky
Posts: 14
Joined: Mon Nov 23, 2009 1:12 am
Location: Svemir...

Re: Dođe mi da pođem za njim....

Post by korky »

saša-ex wrote:Eh da, tako sam i mislio....Pa on u stvari nije ni bio u komuni. Znaci idemo iz pocetka, njemu treba lecenje. Psihoterapeut ili dobra komuna. Na prostorima bivse nam Jugoslavije ima ih bar dosta.
Sta predlazes,koje komune..psihoterapije..
ma sve bi ja to lako samo da hoce priznati...
Nema,nema,nema te zene koja bi te trpela...
Pawa
Posts: 472
Joined: Fri Jul 10, 2009 7:00 pm

Re: Dođe mi da pođem za njim....

Post by Pawa »

korky wrote:ma sve bi ja to lako samo da hoce priznati...
Postoji samo jedan mali problem…
Čak i da prizna i dalje ništa ne zavisi od tebe.
Na osnovu ove rečenice jedino što mogu da zaključim je da ti još uvek nisi svesna težine njegovog problema, tj. bolesti.
User avatar
korky
Posts: 14
Joined: Mon Nov 23, 2009 1:12 am
Location: Svemir...

Re: Dođe mi da pođem za njim....

Post by korky »

Pawa wrote:
korky wrote:ma sve bi ja to lako samo da hoce priznati...
Postoji samo jedan mali problem…
Čak i da prizna i dalje ništa ne zavisi od tebe.
Na osnovu ove rečenice jedino što mogu da zaključim je da ti još uvek nisi svesna težine njegovog problema, tj. bolesti.
ja sam u potpunosti svijesna problema...samo mislim da je prvi korak u rijesavanju tog problema da on prizna..a onda idemo dalje, korek po krak...
ili predlazes da odustanem???
Nema,nema,nema te zene koja bi te trpela...
Pawa
Posts: 472
Joined: Fri Jul 10, 2009 7:00 pm

Re: Dođe mi da pođem za njim....

Post by Pawa »

Ja se izvinjavam što mi komentar “ma sve bi ja to lako samo da on prizna” deluje vrlo nezrelo i neozbiljno, ali ja to i dalje mislim. Lečenje narkomanije može biti svakavo samo ne lako, kako samom zavisniku tako i ljudima koji direktno ili indirektno učestvuju u lečenju. Samim tim navedena rečenica, bar meni, nema nikakvog smisla. Pred toga što smatram da bi za tebe bio najpametniji potez da odustaneš ja ti to ne predlažem, jer mi se čini da ti ostajanje u toj vezi ne dovodiš u pitanje. Ja ti predlažem da se naoružaš pre svega znanjem, a zatim voljom, strpljenjem i upornošću. A kako smo svi spremni da prihvatimo uspeh, iznad svega ti predlažem da sebe psihički pripremiš na neuspeh, koji nije retka pojava čak i kada se sa strane stekne utisak da je zavisnik odlučan u nameri da se leči. Nadam se samo da ovo što sam napisala ne možeš i nećeš shvatiti kao zlonameran komentar jer mi je cilj najmanje bio to.
Pozdrav.
User avatar
sanela
Posts: 4007
Joined: Mon Apr 11, 2005 11:01 am
Location: Sarajevo

Re: Dođe mi da pođem za njim....

Post by sanela »

korky, spojila sam ovu temu sa onom koju si otvorila u drugom podforumu da bude preglednije, a i da ti ljudi mogu odgovarati na jednom mjestu.
User avatar
korky
Posts: 14
Joined: Mon Nov 23, 2009 1:12 am
Location: Svemir...

Re: Dođe mi da pođem za njim....

Post by korky »

sanela wrote:korky, spojila sam ovu temu sa onom koju si otvorila u drugom podforumu da bude preglednije, a i da ti ljudi mogu odgovarati na jednom mjestu.
Ok..bolje je ovako..hvala
Nema,nema,nema te zene koja bi te trpela...
User avatar
korky
Posts: 14
Joined: Mon Nov 23, 2009 1:12 am
Location: Svemir...

Re: Dođe mi da pođem za njim....

Post by korky »

Pawa wrote:Ja se izvinjavam što mi komentar “ma sve bi ja to lako samo da on prizna” deluje vrlo nezrelo i neozbiljno, ali ja to i dalje mislim. Lečenje narkomanije može biti svakavo samo ne lako, kako samom zavisniku tako i ljudima koji direktno ili indirektno učestvuju u lečenju. Samim tim navedena rečenica, bar meni, nema nikakvog smisla. Pred toga što smatram da bi za tebe bio najpametniji potez da odustaneš ja ti to ne predlažem, jer mi se čini da ti ostajanje u toj vezi ne dovodiš u pitanje. Ja ti predlažem da se naoružaš pre svega znanjem, a zatim voljom, strpljenjem i upornošću. A kako smo svi spremni da prihvatimo uspeh, iznad svega ti predlažem da sebe psihički pripremiš na neuspeh, koji nije retka pojava čak i kada se sa strane stekne utisak da je zavisnik odlučan u nameri da se leči. Nadam se samo da ovo što sam napisala ne možeš i nećeš shvatiti kao zlonameran komentar jer mi je cilj najmanje bio to.
Pozdrav.

Pawa..Ja ni jedne sekunde ne mislom i nesmatram "lakim" lijecenje narkomanije..isto tako ja sam jos uvijek na samom pocetku, hocu reci da stvarno jako malo znam o tome..stoga sam i dosla ovdje,da mi ljudi dobre volje pomognu koliko mogu (YugoS je do sada jedini poslusao u cijelosti moju pricu). ja do prije 1mj uopste nisam gledala na njegovu ovisnost,kao na problem..cak sto vise, mislila sam...Pa prosao je komunu,vidio je da droga nevalja,i sad je on ok, normalan,fin,pametan i evo sada ce sve biti uredu...ne nego je tek onda pocela nocna mora..
Vjeruj mi da sam ja vise spremna na ono "negativno"...jer sa njim je sve laz..ja mislim da bi on i bez droge bio veliki petljanac i lazov..iako to mrzim, njega volim..skoro pa nista u zivotu mi nije pruzio dobro i lijepo..jako malo toga, ali ja ga volim..ja znam da je meni bolje bez njega,cak razmisljam,evo proslo je gotovo mjesec dana da nismo u kontaktu..tj. ne toliko intezivno,par sms poruka sedmicno..ono tek toliko,sad se u subotu trbamo naci,ali ja bas nisam sigurna da ce on htjeti,jer ja sam ga jako povrijedila kad sam otisla uz obrazlozenje.."ti se drogiras meni to ne treba.." Ja sam rekla sve sto ne mislim, a sto znam da bi trebala misliti..mozda me sad savijest radi toga pece..ne znam..
Ja kad kazem sve ostalo je lako..ne mislim na odvik.nego ako prizna,onda cemo lako naci komunu,psihoterapeuta..zaparavo to ce njegovi roditelji...to sam mislila, jer njemu je 26god,njega nitko ne moze prisliliti ni na sto...ja sam svijesna toga,i ja sam isto tako svijesna da narkomanija nije nimalo lagana stvar posebno za suovisnika,koji ne znam iz kojeg razloga evo licno ja se osijecam odgovornom za njega..a niti sam mu ja dala drogu,cak sta vise,niti sam ga uvalila u neke probleme,a nisam ni krvno vezana za njega da bi morala biti dio te bolesti..ali jednostavno ja zelim..opet kazem nisam sigurna da cu izdrzat ni 15dana s njim..to ne znam...ali samo znam da sad zelim biti uz njega,dati mu maksimalnu podrsku,jer cini mi se da mu to bas treba..jer ja mislim da je za njega recidiv smak svijeta..a ja ne mislim tako...ako je pao evo ja cu mu dati ruku da ustane..pa cemo vidjeti kako ce sve ici..
I
Nema,nema,nema te zene koja bi te trpela...
Pawa
Posts: 472
Joined: Fri Jul 10, 2009 7:00 pm

Re: Dođe mi da pođem za njim....

Post by Pawa »

Ajmo još jednom da probamo, ne bi li se konačno razumele…
Pet godina si sa kokainskim zavisnikom, pri čemu se on od početka vaše veze drogira nekim drogama i ti si upoznata sa tim. Nakon par godina vaše veze i njegovog drogiranja, na tvoje veliko iznenadjenje, momak sa kojim si odlazi u komunu, ostaje godinu i kusur tamo, izlazi... Sad kada je konačno izlečen maštaš o porodici, braku, deci... A onda opet, na tvoje još veće iznenadjenje, on nastavlja tamo gde (ni)je stao pre odlaska. Ti i dalje nećeš da vidiš lampicu koja godinama unazad ne treperi, već sija konstantno, upozoravajući da ste oboje u ozbiljnom problemu iz kojeg ti, istina, svoju guzu možeš da izvučeš, ali ne želiš. Sada kada si konačno progledala, želiš da mu pomogneš. Nakon što si napokon izgovorila čarobnu rečenicu „Ti se drogiraš, meni to ne treba“, nisi još ni stigla do kuće a već si se pokajala i krenula da njega smrtno uvredjenog „bombarduješ“ porukama, kako ti možda sve to i treba jer ti njega ipak voliš. Za svaki slučaj ne daješ garanciju ni na dve nedelje za ostanak pored voljenog. Medjutim ti ipak znaš da hoćeš da mu pomogneš i ni jednog jedinog trenutka ne sumnjaš u to da će on tvoju pomoć prihvatiti samo ako prvo prizna.
Možda je, i verujem da jeste, ružno što ti na ovakav način pišem. U prethodnim postovima sam se zaista trudila da ti na malo blaži način kažem ono što mislim... Ali, na osnovu onoga što sam pročitala, tvoju priču sam tako nekako doživela.
Za promenu, uključi se u svoj život i počni prvo da zapažaš, a zatim i da reaguješ na bitne stvari koje se dešavaju tebi i oko tebe. Daj sebi, koliko god ti treba, vremena da središ misli i osećanja i da se dobro informišeš o svemu što je povezano sa narkomanijom. Tek kada, u bukvalnom smuslu te reči, shvatiš i prihvatiš šta sve ona može da podrazumeva, dobro razmisli želiš li i možeš li uopšte takav teret da nosiš na svojim ledjima i sa svojih 22 godine. Ako ostaješ u priči sa njim onda prestani više ti da talasaš i ponudi mu ozbiljnu pomoć. Verujem da znaš šta ozbiljna pomoć podrazumeva. Ako je prihvati super, možda i imaš čemu da se nadaš. Opet, ako je odbije, znači da momak još uvek nije spreman za lečenje i ti tu ne možeš ništa da promeniš, priznao on tebi i svetu neke stvari ili ne. Pomiri se sa tim i prestani da maltretiraš sebe. Znaš da si pokušala da uradiš ono što je bilo do tebe i bez trunke griže savesti okreni se na drugu stranu i živi svoj život.
Nisam pesimista ili neko ko nije spreman da pomogne. Samo smatram da dokle god ne počnemo na realan način da sagledavamo probleme i da se suočavamo sa njima, nemamo mogućnost ni da ih rešavamo. Tvoj problem nije narkomanija i ne možeš ga ti rešavati. Deo priče na koji ti imaš uticaj i u kojem ti odlučuješ se svodi na to da li ćeš biti u vezi sa narkomanom ili ne. Sve ostalo je, bez obzira na tvoje dobre namere, želje i ljubav koju osećaš prema njemu, van granica tvojih mogućnosti.
User avatar
korky
Posts: 14
Joined: Mon Nov 23, 2009 1:12 am
Location: Svemir...

Re: Dođe mi da pođem za njim....

Post by korky »

i naravno..ozenio je neku drugu..mene ne...iako sam uz njega bila 5 godina..patila.plakala...cekala...i docekala da saznam nako n mejsec dana zabavljanja ozeni je..a ja ostah sama :((((
Nema,nema,nema te zene koja bi te trpela...
jana
Posts: 585
Joined: Wed Sep 12, 2007 12:47 am

Re: Dođe mi da pođem za njim....

Post by jana »

Pozeli srecu toj nekoj drugoj,i zahvali joj sto te spasila.U boli koju sada osjecas,samo ces ojacati.Niko nije odrastao bez takvih iskustava.Niko.Podji suncanom stranom ulice i umotaj svoju bol plastom prvidne sigurnosti,,jer i drugi tako cine,vjeruj mi,za prve ,nesigurne korake..A onda,kada ojacas,uzmi zalet za novi pocetak.Sretno.
Post Reply