Pawa wrote:Ja se izvinjavam što mi komentar “ma sve bi ja to lako samo da on prizna” deluje vrlo nezrelo i neozbiljno, ali ja to i dalje mislim. Lečenje narkomanije može biti svakavo samo ne lako, kako samom zavisniku tako i ljudima koji direktno ili indirektno učestvuju u lečenju. Samim tim navedena rečenica, bar meni, nema nikakvog smisla. Pred toga što smatram da bi za tebe bio najpametniji potez da odustaneš ja ti to ne predlažem, jer mi se čini da ti ostajanje u toj vezi ne dovodiš u pitanje. Ja ti predlažem da se naoružaš pre svega znanjem, a zatim voljom, strpljenjem i upornošću. A kako smo svi spremni da prihvatimo uspeh, iznad svega ti predlažem da sebe psihički pripremiš na neuspeh, koji nije retka pojava čak i kada se sa strane stekne utisak da je zavisnik odlučan u nameri da se leči. Nadam se samo da ovo što sam napisala ne možeš i nećeš shvatiti kao zlonameran komentar jer mi je cilj najmanje bio to.
Pozdrav.
Pawa..Ja ni jedne sekunde ne mislom i nesmatram "lakim" lijecenje narkomanije..isto tako ja sam jos uvijek na samom pocetku, hocu reci da stvarno jako malo znam o tome..stoga sam i dosla ovdje,da mi ljudi dobre volje pomognu koliko mogu (YugoS je do sada jedini poslusao u cijelosti moju pricu). ja do prije 1mj uopste nisam gledala na njegovu ovisnost,kao na problem..cak sto vise, mislila sam...Pa prosao je komunu,vidio je da droga nevalja,i sad je on ok, normalan,fin,pametan i evo sada ce sve biti uredu...ne nego je tek onda pocela nocna mora..
Vjeruj mi da sam ja vise spremna na ono "negativno"...jer sa njim je sve laz..ja mislim da bi on i bez droge bio veliki petljanac i lazov..iako to mrzim, njega volim..skoro pa nista u zivotu mi nije pruzio dobro i lijepo..jako malo toga, ali ja ga volim..ja znam da je meni bolje bez njega,cak razmisljam,evo proslo je gotovo mjesec dana da nismo u kontaktu..tj. ne toliko intezivno,par sms poruka sedmicno..ono tek toliko,sad se u subotu trbamo naci,ali ja bas nisam sigurna da ce on htjeti,jer ja sam ga jako povrijedila kad sam otisla uz obrazlozenje.."ti se drogiras meni to ne treba.." Ja sam rekla sve sto ne mislim, a sto znam da bi trebala misliti..mozda me sad savijest radi toga pece..ne znam..
Ja kad kazem sve ostalo je lako..ne mislim na odvik.nego ako prizna,onda cemo lako naci komunu,psihoterapeuta..zaparavo to ce njegovi roditelji...to sam mislila, jer njemu je 26god,njega nitko ne moze prisliliti ni na sto...ja sam svijesna toga,i ja sam isto tako svijesna da narkomanija nije nimalo lagana stvar posebno za suovisnika,koji ne znam iz kojeg razloga evo licno ja se osijecam odgovornom za njega..a niti sam mu ja dala drogu,cak sta vise,niti sam ga uvalila u neke probleme,a nisam ni krvno vezana za njega da bi morala biti dio te bolesti..ali jednostavno ja zelim..opet kazem nisam sigurna da cu izdrzat ni 15dana s njim..to ne znam...ali samo znam da sad zelim biti uz njega,dati mu maksimalnu podrsku,jer cini mi se da mu to bas treba..jer ja mislim da je za njega recidiv smak svijeta..a ja ne mislim tako...ako je pao evo ja cu mu dati ruku da ustane..pa cemo vidjeti kako ce sve ici..
I
Nema,nema,nema te zene koja bi te trpela...