Page 3 of 5

Re: Borim se...

Posted: Mon Sep 21, 2009 11:46 am
by sanela
I još nešto... vidim da je naslov teme da se boriš...
Zapitaj se čiju bitku biješ? Svoju ili njegovu?
Svoju možeš dobiti.... njegovu? nikad.

Re: Borim se...

Posted: Mon Sep 21, 2009 11:55 am
by AnAna_mo
Nisam se ja dobro izrazila, ili me ona nije shvatila...
Nisam prije pročitala da je on na 20 hepova, i to 20 mjeseci. Eeeeej!!!
U današnje vrijeme kad je heroin nikakav (nije bitno, ali ja kad sam zadnji put uzimala nakon što sam bila čista nekoliko mjeseci - trebao mi je šut od skoro pola grama, to sve govori.) njemu je bolje na tim tabletama nego na gudri.
Ne skida se njemu, svaki dan ima osigurano da će biti dobar, još ako naleti koja kinta - gdje ćeš veće sreće!
Nisam ja baš u nekom položaju da pričam o tome, ali mi nije jasno čemu tolika miligraža.
To je previše količinski za održavanje, a predugo vremenski za skidanje, ali dobro sad...
Tako da se njemu to sviđa (a kojem đankiju nebi?) i još bi on tako.
Zato je i izmislio ono od drogiranju na sastancima.
Ja sam svojevremeno svojima srala da se u komunama ispiru mozgovi, da ću se vratiti gora nego što jesam, da ću biti opsjednuta glupostima čitav život, hahahaha jao fuj...
I nemoj molim te opet shvatiti kao provokaciju, nije mi to namjera.

Re: Borim se...

Posted: Mon Sep 21, 2009 1:16 pm
by tatinaprinceza
Sanela hvala ti!!! Najprije bih htjela da vam ukažem na to koliko sam trenutno zbunjena u cijeloj situaciji. Nekih stvari koje si napisala sam i sama svjesna (vjerovali ili ne), međutim još uvijek nisam sama sa sobom na čisto u kojoj je on fazi i želi li se zapravo skinuti ili ne?? Želim vjerovati u to da želi, ali me isto tako nešto vuče na drugu stranu koja mi govori da to i nije baš tako. Zapravo kad malo bolje razmislim, nema smisla sve ovo što pišem, jer nemogu nikako riječima dočarati kako se zapravo osjećam i kakve mi sve misli i primisli prolaze kroz glavu... I ja sam skužila da se većinom borim sama sa sobom... Izgubila sam se u svemu tome, nekako kao da sam izgubila svoje ja... Vjerujem u ono u što ne bi trebala, a ne vjerujem u ono u što bi trebala. Zašto je to tako ja neznam... Samo znam da se vrtim u začaranom krugu čistog zla... Možda je i meni došlo vrijeme da posjetim psihijatra. :-D

Ana, vjeruj mi da znam što je sve spreman i voljan učiniti da "dođe na svoje". Samo mu je problem što ga uvijek skužim i vidim da laže i muljari, pa ga redovno u takvim "situacijama" vratim na početak.
A evo i to što kažeš... Ni meni nije previše jasna ta terapija, pogotovo nakon ovog što sam pročitala baš ovdje na ovom forumu... Ali eto, tako je stvarno odredio njegov doktor. On si sam smanjuje tu terapiju, tako da nije više na 20 hepova( a po njegovom doktoru bi trebao biti već 4. mjesec zaredom), već je na 5 (neznam jesam li to već napisala ili nisam, al evo sad jesam). Kud to vodi, ne znam... Mogu i dalje stajati (jer ne mogu raditi za njega nešto što on ne želi) po strani i čekati da vidim hoće li ovaj put sve biti u redu (kako on uporno tvrdi) ili ću stvarno morati otići.
P.S.- Stvarno mi je žao ako sam te povrijedila s onim što sam napisala za AN. Vjeruj mi da mi nije bila nikakva namjera. Nisam to trebala ni pisati, ali me je netko pitao zašto ne ode tamo pa eto... :oops:

Re: Borim se...

Posted: Mon Sep 21, 2009 1:49 pm
by AnAna_mo
Ma u redu je, drago mi je da smo se skontale.
Dobro je to što ga znaš provaliti, iako, ako ono uporno laže - znaš šta to znači.
Ako je smanjio sa 20 na 5 - to je predobro, pogotovo ako je on sam to radio!
Ozbiljno, onako velika terapija održavanja stvarno nije potrebna, ali baš ono preseravanje.
Nisam se ja zbog onoga o NA uvrijedila, ne idem ja na sastanke da bi to zbog toga branila. Nego mi je malo zasmetalo jer znam ljude i znam da nije tako. Ali hajde, dosta o tome... :D
Uglavnom, sretno njemu, a i tebi - samo budi sabrana. Ipak gledaj sebe u svemu tome, jer ako ti odeš u neku stvar, nećeš pomoći ni njemu, a imat ćeš i problem sa sobom. Zato, čuvaj se, i "pamet u glavu" što bi moja mama rekla...

Re: Borim se...

Posted: Mon Sep 21, 2009 3:18 pm
by PsyTechGirl
Ehh.. Draga tatinaprincezo ..

Dobro došla na Forum, ovde ćeš se nagledati svega i svačega, kao i svuda u životu ..
Nemoj zameriti našoj Anni, sigurna sam da ništa loše nije mislila..

Vidim, polemika se najviše vodi sada oko AN sastanaka i toga šta se na njima radi.

Pa ovako, ja nikad nisam bila i nisam baš adekvatna osoba da ti dam ovaj odgovor, ali ću pokušati po mojim saznanjima.

Tamo se ljudi druže i razmenjuju svoja iskustva.
Posotji 12 koraka koji se obradjuju iz sastanka u sastanak i to je, čini mi se glavna svrha tog sakupljanja.
Korake ti može poslati neko ko ih ima, ako želiš da znaš o čemu se radi, ali dovoljno je da ti kažem to da se oni odnose na to kako nismo mi najpametniji i najveći na ovom univerzumu i da nije naš problem najveći.
Postoji neko ko je iznad nas i ko nam uvek može pomoći, ma koliko nam loše bilo i ma kako se loše osećamo.
To su ljudi oko nas i, kako oni to kažu, neka Viša Sila.
Ko veruje u Bogu, njemu je to - Bog, ko veruje u marsovce - Marsovac i td.

Pogledaj uostalom malo po forumu na tu temu.
Ako imate ikakve mogućnosti da odete na sastanak, mislim da bi to bilo najbolje.
Za početak, možeš prvi put da odeš ti sa momkom, onako da probijete led i upoznate ljude.
Posle toga može i on sam, a za tebe postoje i sastanci za SUOVISNIKE ako osetiš potrebu i uživo sa nekim da pričaš o svom problemu.. Ali ne sa bilo kim, nego sa nekim ko će te moći razumeti, jer je u nekom periodu svog života (ako ne baš sad) prošao SVE što ti prolaziš sada..

Znači, to su ti (AN GRUPA) ljudi koji su se uspeli izboriti sa zavisnošću pa bodre i druge ljude da uspeju u istom, ili ljudi koji su u situaciji tvog momka, pa se isto sada bore za normalan život..

Tako da, mislim da mu od sastanaka može biti samo bolje, a ako će se kriti i drogirati u wc-u, to može i kući, tako da ništa nećete propustiti..

Veliki pozdrav tebi i budi jaka..
Nadam se da sam pomogla makar malo.. U svakom slučaju nisam odmogla :wink:

Re: Borim se...

Posted: Mon Sep 21, 2009 4:43 pm
by tatinaprinceza
Nadam se da sam pomogla makar malo.. U svakom slučaju nisam odmogla
Naravno da nisi odmogla i hvala što pokušavaš pomoći... :D
U svakom slučaju ću opet pokušati ozbiljno razgovarati s njim o tim sastancima i voljela bih otići s njim... Samo nikako ne bih voljela tjerati ga na nešto što on sam ne želi jer to onda ionako nema smisla. Zar ne?
Pokušavat ću biti jaka kao što sam i do sad bila, samo što primjećujem da mi to sve teže i teže ide... :(

Re: Borim se...

Posted: Tue Sep 22, 2009 9:30 pm
by PsyTechGirl
tatinaprinceza wrote:
Nadam se da sam pomogla makar malo.. U svakom slučaju nisam odmogla
Naravno da nisi odmogla i hvala što pokušavaš pomoći... :D
U svakom slučaju ću opet pokušati ozbiljno razgovarati s njim o tim sastancima i voljela bih otići s njim... Samo nikako ne bih voljela tjerati ga na nešto što on sam ne želi jer to onda ionako nema smisla. Zar ne?
Pokušavat ću biti jaka kao što sam i do sad bila, samo što primjećujem da mi to sve teže i teže ide... :(

U pravu si.. Razgovaraj sa njim, ali nemoj vršiti pritisak.
Kaži mu da, ako mu je teško, misliš da bi sastanci mogli da pomodnu pa nek' on odluči.. i nećeš pogrešiti.

A to da gubiš snagu i energiju, nije ni čudo..
Nekad mislim da je suovisnicima teže nego narkomanima koji se leče..
Vrlo je to delikatna i zaebana situacija..
Samo, što se ovoga tiče, moj savet ti je da uvek prvo skočiš, pa tek onda kažeš 'hop'.. Vrlo osetljiva stvar..

Veliki pozdrav.

Re: Borim se...

Posted: Tue Sep 22, 2009 10:18 pm
by tatinaprinceza
Evo samo da kažem... Danas mi je suuuupeeeeer dan!!! Osjećam se fenomenalno... Puno sam pričala s dečkom, rekla sam mu kako posjećujem ovaj forum i da sam puno čitala vaše ispovijesti koje su mi na neki način pomogle da ga bolje shvatim... Pitala sam ga o sastancima, neće. Kaže da je probao kod prvog skidanja (kad još nismo bili zajedno) i da mu nije pomoglo, već su ga priče drugih potakle da napravi sranje... No, nema veze... Svako (ko ima jaku volju za skidanjem, a nakon danas mislim da je ima i on) pokušava onako kako misli da je najbolje. Rekao mi je kako me puno voli i da bi sad vjerojatno bio na dnu dna da nije bilo mene. I da će pokušati više razgovarati samnom i da neće sve držati u sebi kao dosad... Nadam se da stvarno tako i misli! :D Baš mi je bilo lijepo kad sam sve to čula, drago mi je... :D
Eto... :D

Re: Borim se...

Posted: Tue Sep 22, 2009 10:32 pm
by PsyTechGirl
tatinaprinceza wrote:Evo samo da kažem... Danas mi je suuuupeeeeer dan!!! Osjećam se fenomenalno... Puno sam pričala s dečkom, rekla sam mu kako posjećujem ovaj forum i da sam puno čitala vaše ispovijesti koje su mi na neki način pomogle da ga bolje shvatim... Pitala sam ga o sastancima, neće. Kaže da je probao kod prvog skidanja (kad još nismo bili zajedno) i da mu nije pomoglo, već su ga priče drugih potakle da napravi sranje... No, nema veze... Svako (ko ima jaku volju za skidanjem, a nakon danas mislim da je ima i on) pokušava onako kako misli da je najbolje. Rekao mi je kako me puno voli i da bi sad vjerojatno bio na dnu dna da nije bilo mene. I da će pokušati više razgovarati samnom i da neće sve držati u sebi kao dosad... Nadam se da stvarno tako i misli! :D Baš mi je bilo lijepo kad sam sve to čula, drago mi je... :D
Eto... :D

Lepo da ste pričali..
Nije sve za svakoga.. to je činjenica!!
Baš mi je drago da se lepo osećaš!! Pa makar to bilo samo danas!!
Sve najbolje, draga osobo.. :D

Re: Borim se...

Posted: Tue Sep 22, 2009 10:50 pm
by tatinaprinceza
Hvala ti!!! :D