Forum za podršku u oporavku

Pa npr. ovisnost o diazepamima(Valium,Lorazepam,Bromazepam,Oksazepam...) je puno gora od opijatske,naglim prekidom terapije se može i umrijet.
Razno razni inhibitori pohrane serotonina ostavljaju trajne posljedice na kemizam mozga,"rade" na sličan način kao i exstazy(Prozac,Seroxat...)
Mnogi antipsihotici nisu ni dovoljno istraženi u pogledu nuspojava,a koriste se desetljećima(Prazine npr.).
Tramali-slabi opijati,djeluju na još sto stvari,koje nisu ni istražene,izazivaju epi napade,a opet se dijele šakom i kapom u tretiranju jake i srednje boli,jer su jeftiniji od morfija.Morfij je rezerviran za de-luxe pacijente,liječnike i njihove obitelji,prijatelje...
Amizoli,Nozinani,Leponexi,Moditeni,Artani,Akinetoni imaju toliko nuspojava,da pola uputstva na kutiji je o nuspojavama.
Barbiturati su ostali samo u tretiranju epilepsije,jer izazivaju gadnu ovisnost.
Prvobitna primjena Subutexa(Temgesic flasteri),je bila u gerijatriji,gdje se pokazao kao odličan analgetik s blagim antidepresivnim djelovanjem.
Druga je priča heroin,koji je napušten u medicini(osim u nekim državama,gdje se koristi kao terapija održavanja ovisnika),jer ima prejak euforički efekt,koji brzo vodi u ovisnost.
Na onkologiji,bolesnicima u terminalnoj fazi raka,uz morfij ili metadon,nisu potrebni nikakvi sedativi ili antidepresivi da bi u miru proveli (kratki) ostatak života.

Ova priča ima smisla u tretiranju ne-ovisnika,za nas ovisnike je pravilo:što dalje od opijata i psihofarmaka.

Ovisnost o Subovima je moguća. Nekih godinu dana bila sam ovisna o dopu. Nisam ga koristila intravenozno već na nos. Pošto imam malo dijete htjela sam prestati ali s time da ostanem anonimna. Prva dva mjeseca koristila sam hepovedok se nije pojavio Subutex koji me je spasio od heroinske krize ali učestalim uzimanjem suba stekla sam ovisnost o njemu. Ako ga ne uzimam jedan dan tada nisam za ništa. Nije da imam strašne bolove već mi se cijeli dan spava i nemam snage u rukama. Pošto mi se nema tko brinuti za dijete, a muž radi i u istom smo sranju, teško mi je ostaviti se toga. Dnevno uzmem 3 suba i to mi je dovoljno za ''normalan život''. Čitajući sva ova pisma upravo sam odlučila od ovog trena smanjivati i skinuti se s toga. Sve ove priče su me jako pogodile jer neželim si više upropaštavati život. Javit ću se za mjesec dana da vam kažem kako napredujem, a do tada vas sve lčijepo pozdravljam.

Halllo Mala Sandra

Prvo da te pozz i pozelim dobrodoslicu.
I ja sam na subu,mozda si vec citala nesto o meni. OK,na 6mg si, smanjuj i daj sve od sebe da si stabiln tj.bez recidiva i idi dolje tempom koji tebi odgovara.
Zasto kazes da si upropastavas zivot njime? Pa bila si na dopu i njime si si upropastavala zivot a terapijom suba ides prema svom cilju a to je potpuna cistoca.Budi jaka i bori se

cuvaj tu bebicu
imam i ja jednu pa sam u tom feelingu i tim spikama (prehrana,spavanje,kakica i sve tipicne spike za mlade mame)

pozz i kiss

evo upravo sada čitam ovu poruku. Hvala ti na podršci. pokušavam sa dva suba dnevno ali fali mi energije. Znam popiti po dva Red bulla ali to je takvo sranje. Samu sebe lažem s njim. Uskoro počinjem raditi pa me malo strah kako ću sve to stići, ali guram samu sebe i uvjeravam da moram. Možda me, barem tako razmišljam, posao spasi pa ću zaboraviti na subove polako i približiti se kraju uzimanja. Osim mene i supruga kod kuće nitko ni ne primjećuje u kakvim smo govnima. Joj da znaš samo koliko mi je lakše što sam nekome tko to razumije ispričala ovo. Morati ću još više ustrajati na svojoj odluci jer očito je to i do snage volje. Ne kažem da nema krize. Ima , naravno, to pretjerano znojenje, vrućina u glavi, živci me operu za svaku sitnicu, ali suzdržim se koliko puta da ne puknem i ne počnem galamiti(naravno na muža, kad je uvijek pri ruci). Vidjet ću kako sam rekla za mjesec dana do kuda sam dogurala, pa ako uspijem možda nekom drugom pomognem svojim savjetom kako se ostaviti tog prokletstva. Pozdrav!

E sada smo dosli do ovoga...tj.da nisam jedini koji je umoran "kao pas" popodne na subu.....ja npr. pijem 8 mg ujutro suba i sve je ok do popodne i onda me hvata "fljaka"....i umor..... Ne pomazu tu kave, nekakvi red bullovi i sl. gluposti. Sta pomaze!? Ne znam! I samo da mi nitko ne kaze ono..."bavi se sportom"....jer sam svaki dan u teretani i trcim uz to......no i dalje je "fljaka" tu i umor. Najgore od svega je sto u zadnjih mj. dana stalno...ono, kao nikada razmisljam o pudo....i inace sam svaki dan mislio o njemu, ali sada...sada mi je stvarno kriza..... Ne fizicki, vec psihicki jer stalno mislim na njega. Hvala Bogu da je bar sub tu pa znam da nema koristi od ni pomisljanja na dop...jer nama smisla bacati lovu. I ono sto cujem da ekipa radi...smrce subove, kuha ih.... Pa kakve su to gluposti!?!? Kuhati hebeni sub!? Hepovi su mi se zgadili onoga dana kada sam vidio frenda da je u spricu nagurao 10 hepova i roknio se time....i sa onim hebenim krecem i svime sto je u njemu....odurno. To je presudilo da odem prijaviti se i do Vinogradske po subove. I sada cujem de ekipa to radi i sa subovima. Odurno.....