Forum za podršku u oporavku

Makin u njemu svu pažnju u potpunosti posvećuje ruskoj ženi, ali i ovoga puta žrtvi dela i nedela onih drugih. Odavno već nije rat, ali i trideset godina kasnije njegove posledice trpe one koje su za njega najmanje odgovorne: žene. Ne samo Vera, lingvistkinja koja odustaje od već urađene doktorske teze na Lenjingradskom univerzitetu i vraća se u zabačeno rodno selo da neguje i sahranjuje ostarele žene ostale bez muževa, sinova, unučadi. Ona i one su žrtve. Kao i herojeva kći, ili kneginja Olga Arbeljina, kao i usamljena devojčica u opsednutome Lenjingradu, ili ona strankinja u Sibiru, na Kavkazu ili u pustinjama Uzbekistana … A trideset godina posle ratova, u čudesnome predelu ruskog severa klija, ali ne niče, neobično osećanje koje nikada nije ni moglo postati ljubav. Žena i muškarac su na suprotnim stranama, rat i mir su stvorili od njih dva sveta koji se sreću samo u magnovenju.

Čitanje iz knjige Postanka:

Gospodin izvede Abrama van i reče mu: "Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti." A onda doda: "Toliko će biti tvoje potomstvo." Abram povjerova Gospodinu, i on mu to uračuna u pravednost. Tada mu on reče: "Ja sam Gospodin koji sam te odveo iz Ura Kaldejskoga da ti predam ovu zemlju u posjed." A on odvrati: "Gospodine moj, Jahve, kako ću ja doznati da ću je zaposjesti?" Odgovori mu: "Prinesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, jednu grlicu i jednog golubića." Sve mu to donese, rasiječe na pole i metnu sve pole jednu prema drugoj; ptica nije rasijecao. Ptice grabežljivice obarale se na leševe, ali ih je Abram rastjerivao. Kad je sunce bilo pri zalazu, dubok san obuzme Abrama, a onda se na nj spusti gust mrak pun jeze. Kad je sunce zašlo i pao gust mrak, pojavi se zadimljen žeravnjak i goruća zublja te prođu između onih dijelova. Toga je dana Gospodin sklopio Savez s Abramom rekavši: "Potomstvu tvojemu dajem zemlju ovu od Rijeke u Egiptu do Velike rijeke, rijeke Eufrata".



Psalam 27,1.7-9.13-14

Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?

Slušaj, o Gospodine, glas moga vapaja,
milostiv mi budi, usliši me!
Moje mi srce govori: "Traži lice njegovo!"
Da, lice tvoje, o Gospodine, ja tražim.
Ne skrivaj lica svoga od mene.

Ne odbij u gnjevu slugu svoga!
Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti!
I ne ostavi me, Bože, Spasitelju moj!

Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja
u zemlji živih.
U Gospodina se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek" bude srce tvoje:
u Gospodina se uzdaj!

Na početku ovoga razmatranja želim preispitati svoju sliku o Bogu. Pokušavam li ga upoznati i približiti mu se, dopuštam li mu da me preobrazi i učini sebi sličnijom? Ili ga pokušavam svesti na svoje okvire, pa on postaje sve sličniji meni? Čitam li riječ Božju na način koji mi omogućava da rastem u spoznaji Boga, ili na način kojim samo želim potvrditi svoju prethodno stvorenu, pogrešnu sliku o Bogu?

Molim Duha Svetoga da me prosvijetli i pomogne mi da se otvorim, da mogu u okviru svojih ljudskih mogućnosti ući dublje u otajstvo Boga koji mi prilazi, objavljuje mi se i želi biti moj saveznik.

Ostat ću kraće vrijeme u šutnji dok se ne oraspoložim za susret s Bogom, a zatim ću pažljivo pročitati svetopisamske tekstove koje Crkva izdvaja za 2. korizmenu nedjelju.