Fenix

[nadin]

zvrky-divna ti je ova rečenica "neko to od gore vidi sve".Svjesna sam toga da Bog vidi sve ali bunt se javlja u meni.Mislim da sam najpametnija i da mogu sama rješiti sve.I prije sam bila najpametnija pa dokle sam došla...Iskreno sve simptome koje si navela i ti i Boban toliko su prisutni još u meni da je to nevjerovatno.Osjećam se kao najgori kreten.Kad komuniciram s okolinom (kad moram) toliko sam nervozna,uspaničim se i počnem mucati,trokirati,samo se izblamiram.Kao da nemam što za reći.A imam toliko toga pametnog za reći.Kad mi je doktorica rekla da možda imam HCV istu noć sam dobila sve simptome od muke.I naravno priča je pukla gradom.Prvi nalazi su ok,mada moram za par mjeseci opet ih ponavljati.Zaista kad si u centru i svaki dan živiš sa ljudima koji imaju slične ili možda gore probleme sve ti je lakše jer dio si njih.Ali kad sam se vratila,i kad je nužno da izađem kažem sama sebi"zemljo otvori se".Patila sam prije od manične depresije i znam da ovo nije depra što me sada pere po mozgu.Ovo je neki ružan osjećaj za poluditi.Svaki put kad pomislim sada ću izaći uzdignute glave i svakoga pogledati sa osmjehom u oči,raspoloženje mi padne kao kula od karata i i kažem sama sebi "ma sutra ću to".Počela sam u svojoj glavi da vodim diskusije prije nego što se sretnem sa svim tim ljudima.I dobijem odgovor od same sebe prije nego što oni i progovore.Ali zaista mnogo vremena u danu molim Boga da mi da snage da to prebrodim,znam da ću uspjeti ali kada?Prije par dana,uspjela sam nagovoriti dugogodišnjeg prijatelja da ode u centar gdje sam ja bila u Španiji.Kad je vidio da više nema izlaza spakirao se i otišao.Drago mi je što je to odlučio ali i tu pomoć sam obavila perko mobitela.Nisam se našla s njim oči u oči..opet zbog nekog straha...

[Modesty]

Bog uvijek da ali smo mi ti koji moramo učiniti prvi korak......a ne samo zabiti se u mišju rupu i čekati da on sve riješi i da nam na pladnju i snagu i osmjeh....kreni curo draga pa ćeš vidjet kako ti daje to što želiš.

[nadin]

ljudi moji,uspjela sam izaći danas...kao što sam napisala na narcohimo_m postu moj kontakt s okolinom,mogu sad reći da sam manje jadnija(mislim osjećam se manje jadnije)Opet sam u pidžami i na tastaruri ali u glavi mi nije ona kompresija kao ranije.Eto draga Modesty uspjela sam bar na kratko izaći iz mišije rupe.A gordost...nije u meni više problem što sam uradila sebi,porodici i ljudima koje volim i koji još uvijek vole mene.Već neke glupe nebuloze,eto zbog ove izolacije.Tu počinje faza samookrivljavanja.Skinula sam se i normalno pokušavam da živim i krivo mi je na samu sebe što se dovodim u tako glupe i smješne situacije"što će mi tko reći".Draga gospođa iz kioska sigurno misli kako sam došla puknuta ko krava po cigarete jer od temperature nemogu oči otvoriti.i sigurno (100%) će sada rastrubiti svoje mišljenje po čitavom kvartu...ali znaš što nije me ni briga,neka misli što želi...Bog zna istinu

[adam*]

Nemoj toliko da se oprecujes ............pocni da radis na sebi......stavi sminku u prvi plan........ako mozes nateraj se na neki vid rekreacije........pomoce ti neverovatno.......potrudi se da budes najlepsa sto mozes.........

PUNO SRECE sto si "choose life"

[nadin]

adame...hvala na lijepim riječima.mogu reći kako sam svoju šminku totalno stavila u drugi plan.zaista imam je previše i kad se sjetim koliko sam prije vremena provodila pred ogledalom i kada sam najlošija bila.dotjerala bi se besprijekorno bez greške i crta vani.a sad sam kao fantom iz opere...blijeda,ispijena.nešto moram da radim na sebi,doduše sada sam sviježe ofarbana ali ne gine mi posjeta frizeru da se malo dovedem u red.počela sam u kući vježbati na spravama jer sam se udebljala nevjerovatnih 15kg u nepuna 2 mjeseca,pa rekoh sama sebi "brzo će ljeto da ne izgledam ko krava"

[adam*]

Ako ako...........samo radi.......neka ti prvi zadatak bude da stanes u najmanje farmerke sto imas(i ja sam imao isti cilj jer sam se bio ugojio 10-15kg)........naravno vezbam vec par meseci i napredak je neverovatno vidljiv........stao sam u farmerke ali su mi majce postale male...........sledece je da prestanem da pusim cigarete......

[nadin]

da stanem u najmanje farmerke..e dragi Adame onda ću opet ličiti na anoreksičarku.Prije 2mj imala sam 45kg na visinu od 1.76cm.zamisli kakava sam bila ko oklagija.sada imam oko 62kg kontam da je to na moju visinu normalna kilaža.ali osjećam se nekako tromo,jedva hodam.ni ja nisam bacila cigare,baš sad gledam u pepeljaru što sam spržila u par sati..katastrofa.to je jedini porok u kojem imam(ili nemam)pravo da uživam.obožavam ujutro prvo zapaliti cigaru dok pijem svoju kafu,pa slijedi doručak,doduše sad nešto obilniji nego prije.dobro je ako stanem na ovoj kilaži jer jedem sve što vidim ispred sebe.oči mi gladne kao da nadoknađujem sve godine gladi i patnje.

[narcohimno]

verovali ili ne,ja sam jedini covek koji se trudio iz petnih zila da se navuce na duvan a koji to nije uspeo...jednostavno,nije mi bila jasna ta cigara od samog starta.ajde dzoint,to razumem,popusis ga i on te uradi,ali cigara...neznam,jednostavno ne kontam njen rad.samo vezbaj nadin,to je jedini nacin da pobegnes u zdrav razum.

[nadin]

ja bez cigarete kao da nemam identiteta,to je jednostavno dio mene.poznanstvo s jednom curom iz Crkve jako mi godi ali ona se odrekla cigareta.tako mi je čudno biti u društvu s osobama koje ne puše a nisam u centru više.koliko sam tamo zaradila kazni zbog opušaka koje sam kupila po putu i skrivećki ih palila...mnogo ih je bilo.bila sam spremna odreći se svega osim cigareta.i onda sam jedan dan odlučila aj ko neću više se blamirati i prestanem pušiti.ali čim je moja noga prvi put kročila van tog centra prvo što je bilo je žicanje cigara.prva cigareta me toliko odvalila da sam jedva došla sebi.pušila sam čak po 2 kutije cigareta kad sam bila trudna,nisam mogla odoljeti tom poroku.evo sad se patim sa temperaturom ali cigarete ne bacam,jače je izgleda od ikakve bolesti.narcohimo svaka čast tvom izboru.ja nepokušavam da se odviknem,niti sam ikada pokušavala...

[Boban]

Nadin sto se tice tog sukoba u tebi pokusaj prvo da se pomiris sa sobom da se prihvatis takvom kakva jesi,pa tek onda sa stvarima oko sebe kao sto rece modesty potreban je korak koji cemo mi napraviti jer Bogu je ugodna borba kada vidi da covek hoce tek tada pocinju stvari da idu na bolje.i ako ce ti pomoci to da ti spoljasnja lepota pokrene unutrasnju samo napred.pozz