Forum za podršku u oporavku

Jojjjjjjjj zasto volim da sam strejt,ima toliko toga ali ajde navescu nekoliko primera,pod broj jedan NE BUDIM SE MOKRA I U BOLOVIMA UJUTRU, pod dva nakon tog mokrog i u bolovima NE MORAM DA SE CIMAM I JURIM ZA PARE A ZATIM ZA DOP, ove dve su mi najbitnije stvarno mi je vise bilo muka od toga, 3) cekanje dilera i zajebavanje sa njegove strane(tipa evo jos pet min. pa to potraje sat i vise vremena dok sam ja u zikri recimo na minus 10 pa i 15 stepeni naravno napolju cekajuci njega),svidja mi se sto pare koje uzmem ne potrosim na gudru nego odem kupim nesto sebi ili ako je to manje para odem na pice,neki has uglavnom ne idu mi sve pare na dop i ninasta drugo, znas kako manje i telefon placam,znas kako to ide okrenes mobilni 300 puta u toku dana a i noci...popraviomi se izgled nemam vise onoliko crne podocnjake oci na pola i skroz srozanu facu...tada kada sam se drogirala bila sam zaposlena i pored toga vecito sam cimala svoje za jos para jer nikad nije dosta,ubrzo nakon datog otkaza ja sam pocela da se lecim ne zbog toga sto vise nisam imala platu nego zato sto mi je bilo svega preko glave e sad sam ne zaposlena i opet cimam moje da mi daju pare ali ne za gudru,ne razumem kako to da covek kad se drogira u vecini slucajeva nadje pare za gudru a sada kada se vise ne drogiram jednostavno nema para nigde kao da su u zemlju propale,tako da ja trazim posao evo i oglasa ako neko ima neku ponudu za posao u beogradu neka kaze...pozdrav svima koliko nas ima :smt006 :smt023

Zaboravila sam da kazam da se slazem za yahoo mesinger...

e ja imam msn messenger i icq....a ako imate mirc svi lako je naci praznu sobu u kojoj mozemo pricati....ako imate mirc javite mi pa cu nam naci sobu heheh u hotelu a kategorije...
nego evo sta sam ja napisala u vezi zivota poslije "smrti" pa kontam da se uklapa ovdje. Mada ja jos uvijek vodim borbu i jos uvijek nisam osjetila sve cari ponovnog "rodjenja"i zivota pa tako i ne mogu naj potupnije odgovoriti na temu...mogla sam nekad i moci cu uskoro ali sada jos uvijek ne:(.....takodje, ja sam otvorila temu Kokain pa bih zamolila sve vas sto ste imali iskustva s tim prokletstvom da napisete nesto u vezi toga tamo...puno bi mi o znacilo jer na kraju svega to mi je postao veci problem nego sam dop...j..i ga! A ovo sam napisala prije:
:
"hajde da neko pocne zivjeti taj tajanstveni zivot od kog stalno bjezimo. A onda opet ceznemo za njim....zivot...to je stvarno nesto fenomenalno...rodis se...onako si mali, bezpomocan, sretan, voljen, pazen...onda rastes...i otkrivas sva cuda svijeta...od sopstvene guzice do pegle...pa si onda u nekoj cudnoj fazi-svasta ti se desava..a ti ne kontas sta je...sto sam debela tamo gdje sam bila ravna...sto su mi grudi napuhane...ili sto mi je glas ko' da sam jeo smirgl papir....a onda si buntovnik...pa se onda zaljubis do usiju..i dalje otkrivas cuda svijeta po prvi put...i onda ili radi pogresnog drustva ili zbog nekog sranja ili slomljenog srca i svega ostalog tuznog...ili pak iz sopstvene radoznalosti...ti otkrijes drugi svijet i drugi zivot koji i nije zivot nego laz...laz koja te vodi u smrt a ne zivot...i onda se sjebes i sjebes sve oko sebe...i onda si u kandzama prokletstva i koprcas se ali nikako da pobjegnes....
a svi te krive osudjuju nevjeruju sumnjaju....i onda se opet sjebes i opet pobjegnes od zivota-momentalno-i sve tako dok se nesto strasno ne desi ili dok se samo jednog justra probudis i kazes ma jebem mu mater necu vise...i onda nadjes podrsku i ljubav i snagu i opet se rodis-i opet otkrivas cuda svijeta-jer si poceo ponovo da zivis jer si zaboravio kako je to ustvari...zaboravio si kako je osjecati, voliti, biti sretan....zaboravio si kako je naci nesto novo, nesto sto ce te ispuniti, popuniti dan...zaboravio si kako je imati fun a ne uzeti nesto...ma sve si zaboravio...a lijepo je zivjeti. Buditi se ujutro a znati koji je dan i biti bistar i zivahan...aaa...to je divan osjecaj a nisam ga dugo imala...ali kad sam prestala uzimati i bila na metadonu-ti prvi dani su famozni bili....budila sam se rano...zelila sam bila sam puna zivota...sjecam se kako bih ustajala sva sretna, sjedala u auto i vozila se u kliniku...gledala bih u ljude koji prolaze i zure negdje...voze se...stala bih nekada i posmatrala to sve...cak bih primjetila i goluba koji pije vodu iz bare ili vjetar koji pomalo puse...i osjetila bih smijesak na licu..i neku snagu u cijelom tijelu -nesto poput euforije...sjetila sam se-ZIVOT...ponovo sam dio toga...dolazila bih u kliniku nasmijana...sretna sto sam se spasila-tako sam tada razmisljala-...i svi su bili fini i ljubazni i davali su mi podrsku...tako sam se dobro osjecala...po cijeli dan bih bila ispunjena tom nekom snagom i srecom sto sam pobijedila prokletstvo....i sve je bilo bolje...
ali onda nakon godinu dana i cestih pitanja roditelja-pa kad ces ti s tim prestati i to je isto sranje ko i dop-i oduzilo se to nesto...tako sam i ja izgubila vjeru, izgubila snagu, i nisam vise vjerovala da sam se spasila i da se lijecim...moja inteligencija mi nije dala mira vec sam mislila i kontala i zakljucivala...i znam ja da je metadon isto sto i dop-i gore jer je cisce...ali moze biti dobro ako nisi dugo na tome...i onda se sve pocelo mijenjati-ljudi vise nisu bili fini...ja vise nisam bila sretna niti sam imala snage i za sta...sve je opet postalo sranje...nebo je bilo smrdljivo plavo i glupi ljudi su mi isli na zivce i jutro me je ubijalo...
i onda sam pocela uzimati bijelo pa onda i dop...
poenta je da je zivot lijep i da mozemo biti sretni i i dobro...i jos koliko jos cuda svijeta postoji a mi ih nismo otkrili...samo mi treba malo vise snage i neko da mi pomogne u tome....zelim da zivim zivot...a ne smrt."

voli vas
Luna

Katarina moramo pomoci Luni,ne znam koliko ti imas iskustva sa kokainom ali ja ga nemam puno nisam nikad imala krize od koksa tako da pomazi na temu kokain to je njena tema...a pozivam i ostale da se prikljuce