Forum za podršku u oporavku

AnAna_mo wrote:ZUJALICE
U to vrijeme sam imala prvog ozbiljnog momka.Prvog kojeg sam voljela i s kojim sam spavala. Z. je bio slican meni - ista skola,isti interesi,ista misljenja,isti pogledi na svijet.Ja i on, i jos jedan par ,nasi najbolji prijatelji, M. i S.Druzili smo se svakodnevno,bili kao braca.
Nakon svakodnevnog napusavanja, kako to obicno biva,na red dolaze svima nam dobro poznate tablete i brzine. Iz tog perioda ja se ljudi moji ne sjecam dana kada nisam bila bez bilo kakve supstance.Black hole.Kao sto sam rekla,otkrivam speed i ekstazi, a uz to su techno partiji obavezni.Svakog vikenda Z. i ja brijemo,rijetko nam se pridruzuju M. i S.Upoznajem svakakve likove,dilere,partiji do jutra,ubrzani ples,beskrajna ljubav prema svima,ama milina jedna.
Mislila sam da sam na vrhu svijeta, da mi niko nista ne moze, (ne moze nam niko nista,jaci smo od sudbine)....Jednostavno bila sam idol sama sebi(koji egoizam).Kontala sam da cu tako zivjeti do smrti,da je sve super,da nema nikakve opasnosti da dodem do one zadnje stanice.Najvise sam volila da,kada dodem nazujana sa partija,popusim dzoju i crtam,crtam,crtam,do iznemoglosti,sve dok ne zaspem na podu.(inace,uvjek crtam na podu).
Vec tada sam se zavaravala da je sve OK.Ustvari, kada malo bolje razmislim tada sam tako iskreno mislila. Kako sam se samo zajebala.
To su jos uvijek bili lijepi, bezbrizni i slobodni dani. Techno furam kao luda, po ekstazije idem u susjedne gradove,speed se uzima na desetke grama za osobnu upotrebu,ma ludilo jedno. Starci su mi uvjek vjerovali, i redovno smo razgovarali. Posto su i sami "slobodnog duha", odobravali su pusenje trave,ali sve ostalo- ni govora. Ja ih naravno uvjeravam da sam jos uvijek nijhova dobra mala djevojcica koja mrzi sve droge, ali je ipak eksperimentirala sa travom."Ok Ana, ali pazi se molimo te. Mi znamo da si ti pametna i da znas sta je dobro, a sta lose" - rekli su. Boze moj, kako me sada bole ove rijeci. Neopisiv je taj osjecaj kada znam da sam ih iznevjerila. Ja, koja sam bila njihova najveca nada i ponos.Uzas jedan.

Nastavljam uskoro...sada se lose osjecam za sjecanja ove vrste...