I poslije njega...ON

[vudd]

.

[selma]

Ali?

[vudd]

.

[Param-parcad]

Ali ne treba traziti dlaku na jajima...Svjestan sam sranja oko sebe,ali i onog u sebi.

Trenutno vjezbam ''sunce s'ja,mirise cvijece , ja se,ljudi,usirem od srece''tehniku i nisam zadovoljan rezultatima.Ljudi koji su cisti kazu da to radi...
Nemam nista za prijaviti

znas i sam da u svemu postoje izuzetci...ni ja nesto ne verujem da bi se to dalo aplicirati na meni,slepcini,jebo mi pas mater sto puta!

[preispitivac]

Ni na meni. Kako to da proradi, ne nazirem resenje. Mozda je problem u egu (jeste) pa ne dam sebi da ne razmisljam, da se opustim, i ne postavljam se prema svemu kako jebena idealisticka kosmicka cista logika nalaze. Zasto li ja zelim da je svet logican kad nije i ne moze biti? Kad se upravljam logikom vredja mi postojanje upravo nelogicnost svega jebenog oko mene, svega. Kad bih mogao da prihvatim svet onakvim kakav je bezbedan(citaj da ignorisem sranja i idiotluke i mirisem cvece) bilo bi resenje za sve probleme koje imam. Ali mi neda to nesto. Sunce mi ne sija, vec pece, trava ne mirise vec lezi ugazena. GDE jebeno da nadjem nesto sto mi daje energiju? Samo hejt, samo crnilo imam. Kad sam se vozio bio je glasan, sad imam masku, kao ne serem vise preterano, a u sebi se razjedam. Filozofiram u tisini. Ja sam degenerik svojih misli i od toga mi je sve gore. Ne znam za slucaj da je neko od trave pukao vise od mene, da je ovoliki sizofreni paranoik. Fenomenalno sam pukao i nikako da se vratim tamo gde sam bio pre. Kao da sam trajno izmenjen, da nema popravke, i da samo pravim komlikovanije algoritme "upravljanja" svoje realnosti. Bavim se raznim mehanizmima odbrane, trazim rupe u svim sistemima a resenja nemam. Ljudi me ne razumeju, ili ja mislim da me ne razumeju, ja sebe savrseno razumem a nista ne uspevam da upotrebim na nacin na koji je funkcionalno. Voleo bih da nekako budem glup kao daska. Izvinjavam se na zachatavanju i mom tipicnom proseravanju, ali morao sam da istresem, nemam mira.
Sve najbolje ljudi, ne drogirajte se.

[bojanol]

ne drogirajte se.

Ma di to da radim?????? Leba ti!!!!

[Kruga]

nikako da se vratim tamo gde sam bio pre. Kao da sam trajno izmenjen

...
a da li si pomislio da to nije ništa od svih strahova i dijagnoza koje si samootkrio? Menjamo se, rastemo, starimo (ne u staračkom smilu, već u bogaćenju iskustva, tj. mudrimo...) i to je dobro. Samo treba podesiti strimove, zvuk i sliku, i baratanja s životnom miksetom uopšte.
Balans... Ali, lični balans, ne – kako drugi kažu. Odnosno, postoje kodeksi ali kao što postoji osnovno obrazovanje, što nam daje pravo da ako poželimo da ostalo žvaćemo i komponujemo i kombinujemo sami.
Ne

[klara60]

Mnogima vama (Vudd, Param, Preispitivac idr.) je jako nezgodno, bas zato sto teoriju savrseno znate i karika prelaska u praksu vam izgleda nekako kao savjeti za malu djecu, nesto sto se kao idealizuje, sto vi znate kao bukvar ali nikako da primjenite. Sve vam to izgleda izuzetno lako i naivno, cak smijesno, ali eto to je za vas ipak pretesko. Znam da Vudd ne voli izreke, fraze i sl. ali moram ponoviti jednu, za koju smrtam da je primjerena vasem stanju:

» Bože, daj mi snage da prihvatim ono što ne mogu da promjenim, hrabrosti da promjenim ono što mogu i mudrosti da to dvoje razlikujem« .

Znate vi za svjetsku krizu, za uzroke tamo nekih ratova, znate vi kako nas politicari lafinaju, a narod ovce, kako se zloupotrebljava religija, kako se namjestaju rezultati u sportu, lakta na poslu, kupuju diplome, zagadjuje planeta, o korupciji, o padu morala i dolara, o ...o...sve vi to znate i nervira vas...A sta vi mozete promjeniti u svemu tome? Koliki je vas udio u svemu tome? Zar nije jednostavnije prebaciti se u svoj mikro svijet, rjesavajuci one probleme koji se ticu licno vas, vasih bliznjih, vama dragih osoba i graditi taj svijet u malim ktugovima, sa tendencijom sirenja, oko vas? Pokusati i uspjeti uzivati u malim stvarima je zaista veliki uspjeh. Ponekad nam djeluje smjesna scena u filmovima, ono kad se porodica okupi oko stola i prije prvog zalogaja zahvaljuju se Bogu za hranu-a nije tako davno bilo kada je ovim prostorimo divljalo ono ludilo od rata, kada, izmedju ostalog nije bilo mnogo cega za sta je danas normalno da ima (hrana, struja, voda,ogrev itd.itd...), ali to se brzo zaboravlja. Zar ne mozemo naci srecu u tome sto je nase dijete danas veselo, a majka zdrava, sto nam neki tamo zemljotres ili neka druga nepogoda nije odnijela krov i sve sto se godinama kucilo?! Zar nismo sretni sto nas danas nista ne boli, sto ne lezimo u bolnici, sto imamo prijatelja, pa i ovu komunikaciju...?!
Kada uspijemo uciniti sebe srecnim, zadovoljnim onda cemo biti spremni i da sirimo svoje krugove djelovanja prema onom makro svijetu, korak po korak. Treba da dozvolite sebi da se u vama probudi onaj dobri, njezni djecak i onda cete zaista osjetiti da cvijece mirise i vidjeti i neugazenu travu, osjetit cete cak i treptaj lisca na drvecu...samo da poupustite te kocnice u sebi...Mozda ne mozete promjeniti svijet, ali sebe sigurno mozete...

PS. Mozda vam sve ovo djeluje prazno filofoziranje i mudrovanje, ali ja sam ovim imala samo dobru namjeru da vas trgnem iz tog ruznog sna i vaseg razmisljanja

[vudd]

.

[klara60]

Ovo je,ipak najvaznije:

ja se odlicno osjecam i pored sveg sranja.I zamisli,radim nesto

Cestitam!