Uopste me ne doticu teme vezane za narkomaniju.Ja bih volio da imam sa nekim popricati,ali ne ono- kako sam sta radio, koliko sam dnevno uzimao i ostala sranja
Vidi,ne razgovaram cesto na tu temu sa zenom,a kad i razgovaramo,to ide do odredjene granice.Sve preko je neki ''strasan,cudan svijet'' u koji ona niti moze niti zna.Bori se uz mene koliko je to u njenoj moci...Kada neko potegne(bez uvertire- ljudi bliski meniuglavnom izbjegavaju temu narkomanije)pricu o mojoj proslosti,obicno su to fukare koje seljackom filozofijom pokusavaju da nahrane svoje sirote dushice.
Prijatelja slabo ovde imam.Do mene je, ali i do moje proslosti.Kad sam sa nekim i pokusao postati prijatelj,obavezno je tu kao barijera stajala neman tj. narkomanska i ko zna kakva proslost.Ne poznajem ovde ljude koji su spremni,bez zakljucaka na svoju ruku i klasicnih predrasuda, slusati o narkomaniji kao bolesti.Malo ko me moze prihvatiti kao takvog...
Vremenom sam se pomirio sa tim i shvatio da zapravo vise trazim nego sto...dajem
Ja sam ,naravno,puno doprineo da me na taj nacin ''gledaju''...Kad se po carstvu razglasilo da je cudni ludak poceo da zivi''normalno'' vecina je zauzela pozu i pomno,skiljavih ociju, posmatrala sta ce biti

Povremeni recidivi izmamili su negdje osmjehe,negdje suze,ali u oba slucaja potvrdili ono sto su i mislili''Nikad od njega nista.Budala,jarane...''(by komshiluk)odnosno''Da mi je samo djecu izvesti na pravi put''(by zena)etc...
Pozdrav