Re: PRICA
Posted: Mon Aug 03, 2009 2:54 pm
1. Priznali smo da smo nemoćni pred zavisnosti i da ne možemo da upravljamo svojim životom.
Da li je glavni junak ove price nemocan pred zavisnosti?
Da li moze da upravlja svojim zivotom?
Da li priznaje?
Po meni je ocigledno da je nemocan jer ne moze da stane sa drogiranjem iako ga svaka nova doza dovodi u stanje klinicke smrti.
Ne moze da upravlja svojim zivotom jer niti spava niti jede niti pije a to su osnovne stvari koje covek radi da bi kolko tolko upravljao svojim zivotom.
Nemoc naravno jos uvek ne priznaje ali polako, priznace. Priznace ili ga nece biti, to je na njemu.
Cist sam, evo vec 23-ci dan. Cist po programu sto znaci nista pilke, alkohol i droge. Da li lazem ili ne lazem? Mislim ne znam kako da odgovorim na ovo pitanje a da ne zvuci glupo. Da budem iskren, ne lazem, stvarno sam cist. Oni koji me vidjaju najbolje to primecuju.
Moj problem sa drogom dozivljavam kao bolest a ne kao moralni nedostatak. Neizleciva bolest koja moze biti zaustavljena i oporavak je tada moguc. Drogiram se zadnjih 30-ak godina. Meni gudra dodje kao neko oruzije, pistolj na primer. Uz njega se osecam sigurnije ali ne znam da rukujem sa njim. Cim mi das pistolj-gudru a ja odmah sebi ispalim jedan hitac u glavu cisto da vidim kako radi a onda jos jedan pa jos jedan i tako dok god ima metaka. Znas kako kazu -ako neznas da koristis utoku i neces da pucas u protivnika onda bolje nemoj da je nosis sa sobom jer ce ti je neko oteti i u dupe ce ti je nabiti. E tako ja sa gudrom. Jednostavno sam totalni antitalenat za drogiranje i to ne znam da radim nikako i sto je jos gore uvek najebem. Eto tako izgleda moja bolest i zato ja ne mogu da se drogiram. Neki mogu jer nisu bolesni medjutim ja ne mogu. Na zalost ili radost ja ne mogu. Ja moram da dignem ruke od droge. Ja ne smem ni jednu dozu da uzmem jer je meni jedna previse a hiljadu premalo. BOLESTAN SAM. Ako uzmem prvu dozu, vrlo brzo ce opet biti kao u ovoj prici. Priznajem da sam nemocan pred drogama.
I pored toga sto sam 23 dana cist cini mi se da i dalje nisam u stanju da upravljam zivotom. Pod brojem jedan ne znam sta da radim po ceo dan jer kad sam cist jednostavno se osecam skroz nelagodno da se druzim sa osobama sa kojima sam se druzio dok sam se drogirao. Ma uopste ne znam sta da pricam sa ljudima. O cemu ljudi uopste pricaju kad su zajedno? Najprostije stvari kao sto je pranje sudova i odlazak u samoposlugu mi izgledaju kao veliki podvizi. Jbg. Uglavnom sam provodim vreme i idem na sastanke anonimnih narkomana. Nemam ribu jer ne znam ni jednu normalnu koju bih mogao da zovem.
Trebao bih da trazim posao a tek mi je to nocna mora. Otici u staru firmu da mi vrate papire i upisu staz pa se prijaviti na biro pa izvaditi zdravstvenu pa traziti posao, covece, dal cu ja to ikada uraditi?
Zato valda i postoji 12 koraka a ja sam sada na prvom. Sta god se desilo danas, meni je samo bitno da ne uzmem. Ne zelim da se vratim u pricu jer kad god se vratim u pricu ostanem potpuno sam sa gudrom i razmisljanjem da se ubijem. Pricu pricam vama a i samom sebi da bih se podsetio kako sam nemocan pred drogom i kako to ustvari izgleda. Ovako cist imam sebe kako tako a i imam druge clanove NA. Posle dugo vremena sam opet sa ljudima igrao fudbal isao na reku na kupanje, na izlet, na rucak i nekako to mi ustvari mnogo znaci i ne zelim to da izgubim a ako opet uzmem prvu dozu jbg. opet sam u prici. U prici moze svako da nadje sta god hoce. Mene moji najzesci flesevi podsecaju da sam i tamo nalazio samo prazninu koja trazi bezuslovnu ljubav a to ustvari susrecem i sada kada sam cist. Bice mi dobro jedino ako budem dosao do toga da mogu bezuslovno da volim sve oko sebe pa i tu strasnu prazninu u sebi to jest mene samog. Da prestanem da da stavljam ljubav u razne forme ocekivanja kao sto su sexualne perverzije, luxuz, novac, pobeda, uteha. Da prestanem da se plasim praznine, da prestanem da se plasim i bezim od sebe vicuci neeeeee.......neeeeee..... neee........
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Vidim celu planetu. Vidim ceo kosmos. Vidim i ono gde nema nicega. Cujem tisinu. Do sada nisam znao da to postoji. Praznina isto postoji. Praznina se isto sastoji covece od toga...... nije sve od ovoga......... praznina me je zvala....... praznina je trazila moju ljubav..............neeeeee.......neeeeee..... neee........
Glava me boli. Lezim na patosu i trzam se. Glavom udaram o nogu od kreveta. Uhhh. Opet sam se malo zaneo. Dobro je. Sve je pod kontrolom. Mogao bih da odem neke picke da navatam. Video sam jedan sex shop. Mogao bih da kupim lijane i da onda neku napaljenu engleskinju vezem i tucam je dok ne poludi. To bi mi sad prijalo. Da je vezem i da je tolko uzbudim da pocne da kida lijane da bi me dodirnula. Yeah.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Ovo zadnje je ustvari primer kako ja uvek hocu ljubav da stavim u najjeftiniju formu jer me bezuslovna ljubav u praznini plasi i bezim od nje citavog zivota, glavom bez obzira. Na kraju bez ikakve droge dodjes do toga da je ustvari smisao biti dobar prema svojoj deci, braci, sestrama i voleti ih bez ocekivanja. Nanovo izgraditi sebe.
Da li je glavni junak ove price nemocan pred zavisnosti?
Da li moze da upravlja svojim zivotom?
Da li priznaje?
Po meni je ocigledno da je nemocan jer ne moze da stane sa drogiranjem iako ga svaka nova doza dovodi u stanje klinicke smrti.
Ne moze da upravlja svojim zivotom jer niti spava niti jede niti pije a to su osnovne stvari koje covek radi da bi kolko tolko upravljao svojim zivotom.
Nemoc naravno jos uvek ne priznaje ali polako, priznace. Priznace ili ga nece biti, to je na njemu.
Cist sam, evo vec 23-ci dan. Cist po programu sto znaci nista pilke, alkohol i droge. Da li lazem ili ne lazem? Mislim ne znam kako da odgovorim na ovo pitanje a da ne zvuci glupo. Da budem iskren, ne lazem, stvarno sam cist. Oni koji me vidjaju najbolje to primecuju.
Moj problem sa drogom dozivljavam kao bolest a ne kao moralni nedostatak. Neizleciva bolest koja moze biti zaustavljena i oporavak je tada moguc. Drogiram se zadnjih 30-ak godina. Meni gudra dodje kao neko oruzije, pistolj na primer. Uz njega se osecam sigurnije ali ne znam da rukujem sa njim. Cim mi das pistolj-gudru a ja odmah sebi ispalim jedan hitac u glavu cisto da vidim kako radi a onda jos jedan pa jos jedan i tako dok god ima metaka. Znas kako kazu -ako neznas da koristis utoku i neces da pucas u protivnika onda bolje nemoj da je nosis sa sobom jer ce ti je neko oteti i u dupe ce ti je nabiti. E tako ja sa gudrom. Jednostavno sam totalni antitalenat za drogiranje i to ne znam da radim nikako i sto je jos gore uvek najebem. Eto tako izgleda moja bolest i zato ja ne mogu da se drogiram. Neki mogu jer nisu bolesni medjutim ja ne mogu. Na zalost ili radost ja ne mogu. Ja moram da dignem ruke od droge. Ja ne smem ni jednu dozu da uzmem jer je meni jedna previse a hiljadu premalo. BOLESTAN SAM. Ako uzmem prvu dozu, vrlo brzo ce opet biti kao u ovoj prici. Priznajem da sam nemocan pred drogama.
I pored toga sto sam 23 dana cist cini mi se da i dalje nisam u stanju da upravljam zivotom. Pod brojem jedan ne znam sta da radim po ceo dan jer kad sam cist jednostavno se osecam skroz nelagodno da se druzim sa osobama sa kojima sam se druzio dok sam se drogirao. Ma uopste ne znam sta da pricam sa ljudima. O cemu ljudi uopste pricaju kad su zajedno? Najprostije stvari kao sto je pranje sudova i odlazak u samoposlugu mi izgledaju kao veliki podvizi. Jbg. Uglavnom sam provodim vreme i idem na sastanke anonimnih narkomana. Nemam ribu jer ne znam ni jednu normalnu koju bih mogao da zovem.
Trebao bih da trazim posao a tek mi je to nocna mora. Otici u staru firmu da mi vrate papire i upisu staz pa se prijaviti na biro pa izvaditi zdravstvenu pa traziti posao, covece, dal cu ja to ikada uraditi?
Zato valda i postoji 12 koraka a ja sam sada na prvom. Sta god se desilo danas, meni je samo bitno da ne uzmem. Ne zelim da se vratim u pricu jer kad god se vratim u pricu ostanem potpuno sam sa gudrom i razmisljanjem da se ubijem. Pricu pricam vama a i samom sebi da bih se podsetio kako sam nemocan pred drogom i kako to ustvari izgleda. Ovako cist imam sebe kako tako a i imam druge clanove NA. Posle dugo vremena sam opet sa ljudima igrao fudbal isao na reku na kupanje, na izlet, na rucak i nekako to mi ustvari mnogo znaci i ne zelim to da izgubim a ako opet uzmem prvu dozu jbg. opet sam u prici. U prici moze svako da nadje sta god hoce. Mene moji najzesci flesevi podsecaju da sam i tamo nalazio samo prazninu koja trazi bezuslovnu ljubav a to ustvari susrecem i sada kada sam cist. Bice mi dobro jedino ako budem dosao do toga da mogu bezuslovno da volim sve oko sebe pa i tu strasnu prazninu u sebi to jest mene samog. Da prestanem da da stavljam ljubav u razne forme ocekivanja kao sto su sexualne perverzije, luxuz, novac, pobeda, uteha. Da prestanem da se plasim praznine, da prestanem da se plasim i bezim od sebe vicuci neeeeee.......neeeeee..... neee........
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Vidim celu planetu. Vidim ceo kosmos. Vidim i ono gde nema nicega. Cujem tisinu. Do sada nisam znao da to postoji. Praznina isto postoji. Praznina se isto sastoji covece od toga...... nije sve od ovoga......... praznina me je zvala....... praznina je trazila moju ljubav..............neeeeee.......neeeeee..... neee........
Glava me boli. Lezim na patosu i trzam se. Glavom udaram o nogu od kreveta. Uhhh. Opet sam se malo zaneo. Dobro je. Sve je pod kontrolom. Mogao bih da odem neke picke da navatam. Video sam jedan sex shop. Mogao bih da kupim lijane i da onda neku napaljenu engleskinju vezem i tucam je dok ne poludi. To bi mi sad prijalo. Da je vezem i da je tolko uzbudim da pocne da kida lijane da bi me dodirnula. Yeah.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Ovo zadnje je ustvari primer kako ja uvek hocu ljubav da stavim u najjeftiniju formu jer me bezuslovna ljubav u praznini plasi i bezim od nje citavog zivota, glavom bez obzira. Na kraju bez ikakve droge dodjes do toga da je ustvari smisao biti dobar prema svojoj deci, braci, sestrama i voleti ih bez ocekivanja. Nanovo izgraditi sebe.