Forum za podršku u oporavku

Neznam s kojom namjerom vadis dio recenice iz moga posta i mijenjas smisao? Dali to tebi mozda pomaze ili nesto pojasnjava? Dali ti mozda sebi trazis opravdanje za svoje drogiranje optuzujuci svoje roditelje?Mi smo upravo citajuci postove foruma shvatili da nismo krivci odnosno da nismo uzrok njegovog drogiranja.Mozda bi tebi ili njemu bilo draze da jesmo ali nismo...

Yesenia wrote:[quote="Otac
U pravu si, sprijeciti nismo mogli,

Da li ste sigurni? Niko se ne radja kao narkoman, niti postaje, odnosno vrlo retko, u zrelim godinama.
Mozda ne bi bilo lose da vi malo preispitate sami sebe, cisto da bi mogli da mu pomognete ako to ikada bude zeleo. Ubedjena sam da ukoliko zelite da pomognete svome detetu da se promeni, morate prvo da donekle, promenite i sebe..nikada nije kasno..[/quote]

Recenica glasi:

[/quote]U pravu si, sprijeciti nismo mogli, ili tacnije nismo znali, sada nam ostaje samo borba da ga izlijecimo, ali to ne ovisi puno nama... nazalost[/quote]

Ja mog sina ni nasto nisam tjerao niti prisiljavao, nozda bi bilo bolje da jesam? Po tvojoj teoriji bi djeca sa nesretnim djetinjstvom trebali postati svi narkomani, medjutim pravila nema , iste sanse imaju i oni koji nemaju nista kao i oni koji imaju sve?Oprosti ali morao sam se nasmijati na slijedece:

Yesenia wrote: Mogli su verovatno to da sprece vec kada sam imala, recimo, 5 godina. Da su me samo tada pitali sta ja zelim, bilo bi dovoljno. To je neki najraniji period moga zivota koga se secam da sam bila nesrecna, mozda sam bila i pre toga ali se ne secam.

Vjerujes li stvarno u to? Upitaj djete od 5 godina sta zeli.Barbiku i Kena? Kucu?Macu?Zdrijebe?Stvarno smijesno.... Tvojom metodom dobije se samo razmazeno dijete kao moj sin.
Lako je biti general nakon bitke... svi mi znamo sta smo trebali uciniti ili sta smo propustili napraviti da sprijecimo nesto kad se to vec dogodi... I uvijek se nadje neki pametnjakovic da kaze : "e trebao/trebala si...." ili "nebi on meni..."

Yesenia wrote: Da li ste sigurni? Niko se ne radja kao narkoman, niti postaje, odnosno vrlo retko, u zrelim godinama.
Mozda ne bi bilo lose da vi malo preispitate sami sebe, cisto da bi mogli da mu pomognete ako to ikada bude zeleo. Ubedjena sam da ukoliko zelite da pomognete svome detetu da se promeni, morate prvo da donekle, promenite i sebe..nikada nije kasno..

Izgleda da nisi citala moje postove od pocetka, nije on postao narkoman jucer, nego sa 13 godina, kad je poceo sa travom... Vidim da trazis razlog u nama... nismo ga mi napravili narkomanom kao ni tvoji roditelji tebe, mozes im to predbacivati koliko hoces, od pocetka smo se borili s time kako smo znali, mozda ne ispravno ali uvijek u najboljoj namjeri.Mi se jesmo promijenili, on nas je prisilio da se mijenjamo.Zapostavili smo prijatelje , ne idemo nikud, neznamo se veseliti, sjedimo u stanu ili hodamo ulicom kao dva zombija... Vec sam nekoliko puta napisao ali eto za tebe ponavljam:volimo naseg sina kao Boga, ali smo odlucili da s nasom ljubavlju ne pomazemo da se dalje drogira.Spremni smo mu pomoci u svakom trenutku, ali sada pod nasim uvjetima, a ne pod njegovim kao sto je bilo do sada.

Yesenija,da te upitam jos nesto,usput.Ovdje svjedocis o svojem kumcetu.I o svojem stavu prema njemu,usput prema njegovoj majci.To je samo jedan drugi post na Opstim diskusijama.Eto,na tom postu,to si ti,na djelu.Ti umires od smijeha ,kad ti tvoje kumce predlozi da bude kod tebe?Jednovremeno znas da njegova majka nece biti istrajna?Gdje su tvoja djela u toj stvari?
Lijepo si se izmakela iz jedne konkretne situacije,gdje si bila duzna da ucinis nesto,a ovdje ukazujes na greske roditelja.Prema svojoj prijateljici i svojemu kumcetu,cinis isto.Da sam ja tvoja prijateljica,i tvoje kumce,sigurno ti kazem da bi se distancirala i od tebe i od tvojih savjeta.To je jako vidljivo kako bez imalo empatije pristupas problemu koji bi trebala da poznajes,s obzirom na iskustvo.

Otvorili ste sada jako teske teme za diskusiju... To su vec gotovo pitanja o kojim filosofija raspravlja vijekovima. Po deterministima, ljudski karakter je pojedincu dodijeljen samim rodjenjem i ne moze se promijeniti. Zelje, odluke, ciljevi, navike, sve to zavisi od karaktera i zivotnih okolnosti, na koje se ne moze uticati. I covjek u takvoj situaciji zapravo nije kriv ni za sto mu se dogadja jer se covjeku sa njegovim karakterom u takvim okolnostima to moralo desiti... Onda ni djeca ni roditelji ne bi nosili breme odgovornosti na ledjima.

Yesenia, zasto je tebi smetalo nesto na cemu su tvoji roditelji insistirali, a sa druge strane je to isto Samanthi pricinjavalo zadovoljstvo, cak i u tako ranom uzrastu, nemoguce je reci...

Samantha, imas prilicno arogantan stav prema svom djetetu. Nemoguce je da ga poznajes toliko dobro. Nadam se da se neces neprijatno iznenaditi... Ja vjerujem da nijedan roditelj na svijetu nije mogao sprijeciti svoje dijete da pocne da se drogira. U nacinima pomoci i stavu prema problemu svakako postoje ogromne razlike.

Otac, volio bih da napisete ovdje vase misljenje o tome zasto vam se sin drogira. Izvinjavam se ako jeste, a da sam ja to preskocio.

Pozdrav.

ljudi mozda je yeseniji to tada kada je morala to recitirati bilo najgorje na svijetu, i samantha ne znaci ako si ti to voljela da je i ona to morla voljeti. i nemojte joj se smijati jer nju to mozda jako boli, kao sto i sve nas nesto boli, a nicija bol nije za smijati se.
ja ne kazem da su roditelji krivi, ali dobro je poznato da je droga bijeg od necega, eh sada od cega netko bijezi to je individualno, ali obicno je to nesto iz zivota eh sada zivto jedne osobe obicno ukljucuje roditelje, rodbinu , prijatelje i tak, jeli i sve to utijece na tu osobu. ponavljam ne kazem da su roditelji krivi ali da igraju neku ulogu u tome igrju, to je moje misljenje. mozete me sada ispljuvati ali ja mislim da je tako, ja ne krivim moje, ali da su se mogli malo vise baviti samnom jesu, da su mogli umjesto kupovati moju ljubav mi ju pokazati, ne kazem da sam se samo iz tog razloga pocela drogirati, barem na svjesno, ali podsvjesne posljedice sigurno ostaju.

uz duzno postovanje prema gosp. ocu, nemojte misliti na proslost sto bi bilo da je bilo, jer od toga nista, gledajte buducnost i pokusajte dati sve od sebe da njegove rene koje god bile zarastu

Yesenia wrote:Mogli su verovatno to da sprece vec kada sam imala, recimo, 5 godina.

Svijest covjeka o necemu (u ovom slucaju o drogi), mozemo promijeniti, ali karakter, o kojem govori Vlado M, ne! Razmisljala sam o ovome sta je Yasenia rekla, razmisljam vec mjesecima o tome. Nijedan roditelj, vjerujem, ne zeli zlo svom djetetu!
Mislim da sam nacin odrastanja ima vaznu, ako ne i presudnu ulogu u lijecenju zavisnosti.
Samopouzdanje se stice... i ono je u lijecenju najbitnije... Moj brat ga skoro i nije imao kad je krenuo da se lijeci. Ali, on to samopouzdanje nije izgubio u drogiranju, on ga nije imao ni kada je krenuo da se drogira. Zasto? Pretresam nas zivot i trazim razloge. Mozda leze bas u onom sto se, mozda, cinilo nebitnim dok smo bili mali... Poput onih svakodnevnih - Hoces sok?... Hocu, koka-kolu... Nemoj koka-kolu, nije zdrava. Uzmi kajsiju... Pa dobro, daj kajsiju...
U lokalu, narucim kafu bez pjene, konobar mi donese kafu sa pjenom, zasto ne kazem: "Ali, ja sam trazila bez pjene"...
Jer sam dobra?! Ne, to nije stvar dobrote i vaspitanja!!!
Hocu, majko, da treniram boks!... Ma sta ce ti boks, sine. Da te povredjuju, zar nije bolje odbojku ili vaterpolo, zdravije je...

Mozda vam ovo zvuci smijesno i glupo! Yaseniju sasvim razumijem.

Kažu da se 95% ličnosti čoveka formira do njegove četvrte godine. Nemam pojma, možda je i istina. Moji su mi želeli samo dobro. Kao i većina roditelja svojoj deci. Imam druga narkomana. Njegov brat blizanac nije. Odrasli su u istim uslovima, istom okruženju. U drogu sam ušao na jedna vrata. Iz droge sam izašao na ista vrata. Vrata moje slobodne volje. Mojoj narkomaniji nisu krivi ni roditelji, ni društvo, ni Milošević. Pa i da jesu, nisu oni ti koji će me izlečiti. Krivi su moji kompleksi, nesigurnost...Sa tim sam se trebao boriti.
Često sam viđao roditelje, izgubljene u traženju krivice, napadali su jedan drugog, napadali sebe. To je sve greška. Prva stranica borbe mora da bude pomoć detetu da krene sa lečenjem. Na ovaj ili onaj način. A nema lake borbe kada je droga u pitanju. Oče, na pravom ste putu. Sve ostalo je na vašem sinu.

2Vlado M.
Posto mog muza nema kod kuce pokusat cu ja da ti odgovorim zasto se nas sin poceo drogirati. NE ZNAM! Mogu samo da ti otprilike onako na grubo i kratko opisem redoslijed ti nekih zbivanja u nasoj obitelji Molim va s nemojte me poslije ispitivati a zasto to a zasto ovo, zelim sami jedan redoslijed zivota moga sina i vama docarati
Poceo je s travom kad je imao 13 godina, nismo ga provalili skoro godinu dana jer je to jako dobro krio a u pocetku nije puno ni konzumirao.Kako je imao sve vecu potrebu tako je sve vise uzimao i polako poceo i on sam da se mjenja a posto se upravo nalazio u pubertetu i to nas je donekle zbunjivalo.Travu je poceo pusiti sa sinom naseg dobrog prijatelja ,(nasim kumcetom- djete prosvjetnih radnika, upraovo diplomirao managment na privatnom fakultetu i dan danas konzumira kanabis,extasy i ko zna sto jos i kocka...)
Kad smo saznali pocinju price, savjeti, razgovori, trazenje razloga ali izlaza iz novonastale situacije.Tada nismo znali da mozemo privatno kupiti testove na drogu.TO SI NIKAKO NE MOGU OPROSTITI! Ali nismo znali.
Samo da napomenem moj sin nije bio zapostavljen. isao je na casove gitare jer j on to zelio. trenirao karate jer je on to zelio , imao bezbroj prijatelja(uglavnom iz bivse juge iako je vrijme rata bilo) s kojima se igrao svaki dan ispred nase zgrade gdje je ogroman park.Dali je u njegovom mozgu negdje skriveno bilo da on to ne zeli a radi nama za ljubav zna samo on i dragi Bog.Ja sam sa svojim sinom cesto pricala i on mi je cesto znao reci da sam ja jedina koja ga poznaje.A ja sam njemu cesto puta znala reci da je on meni kao dvije osobe: jedna dobra koju poznajem i jedna koje se ja bojim i ne poznajem. Tada bi uvijek sutio. Cesto puta sam mu rekla da smo mi za njega tu bez obzira koji problem ima i da smo mi najjaca obitelj u cijelome kvartu.
Sve je se to vuklo i natezalo jedno vrijeme dok mi nismo saznali kakve nam se jos mogucnosti pruzaju.Pocinje ambulantno lijecenje, jedno vrijeme ok, rekla bih sasvim ok.Prekida lijecenje jer to mu ne treba, testove na drogu odbija. Moze li mi tko reci sto smo tada trebali napraviti???? Dali smo ga tada trebali izbaciti iz kuce??? Dali bi tada bio OK????? Nas sin je dugo bio i dobar sin i los sin. Uvijek je tu bila borba dobrog i zlog.Kao sto sam vec rekla:dvije osobe!
Nakon nekog vremena je pocelo pobijedjivati zlo, i mi smo nasem sinu stavili ultimatum:ili van ili lijecenje. Tada je nas sin odabrao komfor. PRISILILI SMO GA!!!! Koliko je to bilo dobro pokazati ce se kasnije.Moze li mi tko reci a sto samo tada trebali napraviti???Gdje smo tad grijesili????Jos nije bio dotaknuo dno i mi smo ga u tome htjeli sprijeciti. Dali je to bilo ispravno??? Kad je zavrsio cetveromjesecnu terapiju za canabis zatvorenog tipa izlazi presretan, a i mi skupa snjim. Sto smo trebali dalje raditi???? Recite dobri ljudi????
To je isto trajalo jedno izvjesno vrijeme i on opet pocinje da pusi travu, Opet price, opet savjeti opet sta ja znam!!!!Ambulantno lijecenje, nisam do sada pomenula da smo i mi cesto bili s njim kod izvjesnog gospodina M. i da se jako dobro svi skupa s njim slazemo. Prekid opet, pad opet. Dali je nas sin jos uvijek samo na travi mi ne znamo, testove odbija i time mi znamo samo da je pozitivan.Kratko pred bozic cesto pijan i do bola napusen.Sto smo tada trebali da napravimo???? Rekli smo ili van ili lijecenje.Odlazak kod gospodina M i pada odluka :apstinencija kod kuce ako ne uspije onda bolnica. Nas sin pristaje na sve.2 tjedna je nas sin svake minute bio s nama.Nema bolove, nema znojenje, nema povracanje, nema nesanicu, nije zalostan, nije tuzan . Spava u dnevnom boravku jer ne zeli biti sam i otac s njim spava jer on to zeli. Gleda televiziju, malo uci,razgovara s nama. KAKVA JE TO DROGA????? LJUDI PA POLUDJET CU!!!!
Kad je sve proslo odlazi pred sam bozic na posao i PAD!!!!!!!! ZASTO?????????????
SADA JE UZEO NESTO DRUGO JA TO ZNAM!
Mozda je i prije ali sto smo mi mogli napraviti????????
Recite mi vi koji ste toliko unistili svoje obitelji?????
Sto sad da napravimo? AMBULNTNO LIJECENJE;PA MALO ZATVORENOG TIPA; PA MALO OPET AMBULANTNO; PA MALO KOD KUCE, PA DA, PA NE!!!!!!
MOJ SIN SEBI MOZE POMOCI!!!! I kad to odluci zna nasu adresu.Jednom je netko napisao da savjest ima veliki apetit a ja vam kaze savjest se moze i hraniti.
Puno sam zahvalna roditeljima narkomana koji nam pisu, sadasnjim i izlijecenim narkomanima takodjer.Tu sam puno naucila i znam da se s tim borim.
saša-ex je legenda i njegova prica je ono svjetlo nade koje ja vidim na kraju ovog naseg tunela!
Pozz MAMA

i ja sam imao pritisak od mojih roditelja da recimo treniram vaterpolo ali je to brzo proslo jer smo se doselili iz slovenije u srbiju.isto tako sam jednom prilikom dok smo bili u poseti ocevim prijateljima ugledao harmoniku i jebo me pas kad sam je uopste i podigao sa poda i razvukao je...to ostrom oku moga oca nije promaklo,odmah je video talenat i kupio mi harmoniku bez pitanja.zavrsio sam nizu muzicku na silu i video da to nije to i jednostavno sam harmoniku oterao u kurac,pardon,zaborav...e sad,stvar je u tome da moji roditelji nikada nisu imali autoritet(pogotovu cale koji je bio u inostranstvu pola zivota).keva me je klepala i na sve nacine odvracala od svega,nije uspela.koji bi ja sad licemerni gad ispao ako bi u jednom momentu rekao oni su na bilo koji nacin krivi...oni su mi uvek zeleli sve najbolje.ja sam bio cist od svega do dvadeset prve godine tako da sam se koliko toliko oformio,dovoljno da znam ko je krivac,ja naravno.picka sam,kad me je devojka sutnula,trebao sam da budem iznad situacije ali jednostavno nisam mogao i svesno sam se poceo drogirati dopom da bi ublazio bol,koja je tada cini mi se bila neizdrziva.
sigurno da postoje i porodice koje su svoju decu dovele do drogiranja,srecom moja nije bila takva...pruzili su mi izvanredno detinjstvo uz fer play naravno.ja sam 100 posto kriv.

samopouzdanje se stvara samo uspjehom i svaki novi uspjeh pravi covjeka jacim i samopouzdanijim.
To je bio moj put cijeli zivot i nisam ni jednom posumnjala. do uspjeha se dolazi radom sopstvenim i podrskom drugih.
s vremenom podrska je sve manje je znacajna, a sopstveni rad sve vise.

@ vlado: ne znam kako uspjevam sve vidjeti, sigurna sam da mi to stvara izvjesne probleme u zivotu ali nema momenta ama bas ni jednog da se dvoumim u vezi svoje djece.
ne moram je ni vidjeti samo cuti je dovoljno da imam ideju. cerka je skoro 13 godina i kada procitam recenicu 'na heroinu sam od 13' pa ne mogu da povjerujem. ali sta ces nismo svi isti. ovim nisam htjela reci da ja mogu sprijeciti neke stvari da se dogode. stavise sve vise uvidam da ne mogu.

e neka si vala poceo sredivati i taj hep. vrijeme je bilo. pozdrav!

Malo prije na dnevniku, Visoki predstavnik (onaj koji je mogao a nije ili može a neće ) poručuje da vrijeme poćeti rešavat svoje probleme. Eki? To mi svi radimo, posebno ovdje! Samo nas ebe što su drugi drugi i uvjek malo drugačiji. Mislim, prevelike su simpatije u pitanju da bi se moglo noramlno diskutovati,A ni interesi nisu za zaboravit. Kako to na brdovitom Balkanu uvjek biva, sbe je dobro dok se ne pređe na fiziku...Opijumskim ovisnicima fizika je daleko na 1.mjestu. Psihu zaboravljamo, zabavljamo, zaposlimo... nismo jedini, ovdje je većina dobra u tome i svi bi mjenjali svjet. A sebe?
Ko živi taj i grješi, Hvala bogu ne mora se niko promjenit. Da se vratim na temu...tek sad vidim greške mojih roditelja, ali ono još bitnije vidim stvari koje su dobro uradili. Ko radi taj i grješi:)
Temu čine teškom izjave poput "da majka ne oprosti djetetu" s druge strane normalno je oćekivat da djete oprosti. Ili je porod toliko bolan Ili je nama toliko zasmetalo što smo se rodili goli. Nije bitno, bitno je opostit prvo sebi pa drugim, jer vrjeme leti... i nikad nije kasno oprostit, tačnije HALALIT!