Forum za podršku u oporavku

Nes ti ponizenja...

To da si ljut jer ti ne vjeruju kontam. I budi ljut, srusi zid, prosiri sobu do trpezarije:) trci, skaci, pisi.. Imas zato druge ljude koji ti vjeruju, a doci ce dan kad ce ti i starci vjerovati. I njima treba vremena.

Radi stvari zbog sebe, a ne zato sto si ljut pa da nekom nesto dokazes. Gdje ides, hoce li ti tamo biti bolje, isplati li ti se to, dugorocno radis na sebi, imas li nekakav plan osim da 'odes'..? Ne moras meni odgovarat.

anfakabl wrote: Još nešto - vi muškarci ste stvarno zaista.

Bas tako Anfakabl.Mi smo bas, zaista .
I to losi pusaci.Kod mene je sada faza, da ja pusim od zene teoretski,kako to vec po pravilu biva...Onda se okrene,pa ona pusi.Moralno i oralno i svakako.
Kompromisa nema,svi pusimo ,dok je borbe za oslobodjenje.Jedino se moze neki plan napraviti,ko - kad pusi.

Da, losi pusaci... Pogotovo ovi muskarci iz Bosne. Sve bi to bilo okej, kad taj nas muski ponos ne bi bio savitljiv i fleksibilan. Savijao se kod mene pred dilerima previse puta. I kad pricam ljudima o ponosu, volim da izostavim onaj dio kad sam cvilio i cvrcao i kukao da mi se da nesto malo djubreta na ler, pa cim skinem krizu idem ganjati pare... Nekako mi se lakse poniziti pred dilerom, nego pred svojim. Ako sam se ponizavao pred svojim, to je uglavnom bilo ispadima bijesa koji mi nisu prilicili. I nemam pojma zasto sam izvinjenje oduvijek smatrao ponizenjem. Jebiga...

Kod mene je sve manje vise u skladu s programom, spolja ... Radim skoro sve sto je u mojoj moci - tj. apstiniram od droge, citam one kurceve meditacije i uzimam od toga ono sto smatram kvalitetnim, upoznajem svoju Visu silu tj. podsvjest u kojoj se kriju kljucevi, citam Frojda i Psihoanalizu, citam materijale za polaganje kursa Transakcione analize (oblast psihologije koji se naslanja na psihoanalizu), pokusavam te alatke da primijenim na svojoj glavi... Kenjam po netu, slusam Alice in Chains upravounplugged verziju, cekam Godoa. Svaki mjesec mog zivota znaci hiljadu i kusur maraka duga manje i mjesec dana radnog staza vise. Bacam pogled na berzu i trudim se da iskljucim kalkulator u glavi kad suvise boli... Izbjegavam zene jer se smatram inferiornim u poziciji kad nemam ni jebenu licnu kartu, vozacku, pare za kafu i kiselu vodu. To prilicno jebe libido, ako cemo iskreno... Nosim odjecu koju sam kupio prosle godine. Prije dva dana mi je istekla clanarina za teretanu i nedostaje mi 30 maraka da je produzim. Kad odbijemo 1000 maraka duga, ostaje mi jos 350 maraka za potrosnju mjesecno jer mi je umanjena plata otkako sam na bolovanju, ali te pare sam dao starom na raspolaganje i to me nervira. Zelim te pare odmah, sada, ali ne pada mi na pamet da pocnem pricati sa tim covjekom. Kao i sa starom, koja je jedina osoba kojoj uspijeva da me iznervira vise od onog koji me je napravio... Znam da pare ne bih potrosio na gudru. Samo da imam regularnu kafu, rucak i veceru tu i tamo, Bosnu u Zetri svake druge sedmice uzivo, jebenu teretanu i eventualno neki komad odjece, toner za stampac da silne knjige koje citam, ne moram citati na kompu... Za covjeka koji je izmedju 2006 - 2008 godine znao dnevno zaradjivati ili gubiti vise novca nego sto vecina narkomana uopste moze zamisliti ili potrositi najstrasnijim godisnjim gudriranjem - nije previse... Ovako se smatram zatvorenikom u kucnom pritvoru. Pri tome imam poseban uslov - kad mi se daju pare i kad izlazim iz kuce, da me ne ispracai ne docekuje strah na licima mojih, ali izgleda da trazim nemoguce.

Postoje jos tu nesto sto nazivam drugom fazom - a zove se svojim stanom i slobodom i drugim radnim mjestom u drugom gradu, ali za tako nesto je jos uvijek rano razmisljati. Ili barem ovaj kompjuter da preselim u neku drugu sobu, da mogu da pisem price i pjesme kao covjek, slusam muziku kao covjek i citam knjige kao covjek (dok pisem ovo sa glasom Layne Stanley-a mijesa se voditeljica dnevnika 2 na RTS-u). Plus jos kao citam OK pozicije u TA...

Strasno je to sto me sponzor zove danas i spreman je da mi posudi pare, pa mu vratim kad budem u prilici. To me je sjebalo do kraja.

A opet, znam da moram biti zahvalan sto sam jos uvijek ziv. Sto imam hranu i spavanje i cistu odjecu. Sto nisam u zatvoru, a zasluzio sam ko zna koliko godina zbog raznih sranja koja sam napravio, sto nisam na ulici i ne tresem se u zikri, sto ne klecim pred dilerom i ne molim za piz dopa, sto ne umirem od side, sto sam izlijecio hepC, sto sam dug sveo na iznos koji predstavlja pickin dim za mene kad se vratim u formu itd...

Mozda je ova losa forma ipak do zvijezda. Jebena konjukcija nad Bosnom. Jebe me Mars, garant. Mars nosi agresiju i destrukciju, tako mi rekose...

zaboravio si da bi trebao biti zahvalan i za taj strah, jer to znaci da je nekome ipak stalo da li si ziv ili mrtav...

U pravu si za to. Ali ne osjecam tako... Mislim da bi starci i ja trebali zivjeti na pristojnoj distanci. To je jedna od prvih stvari koju cu uraditi, kad mi proces oporavka dozvoli.

hajde bolan vlado sta komplikujes. tebi je samo dosadno . i meni je. evo samo gledam sta da pojedem cijeli dan, a rekla sam da necu.
para i sto ima ne trose se bas na kafu i kiselu . moraju se djeci cizme kupiti, popraviti raznorazna sranja kroz kucu, platiti racuni i neki laptop sto se kupio jos prije pola godine, a sad se placa i tako dalje. neki dan kupih odlicne naocale $10. sutradan ih izgubim. popizdila. nazad da kupim druge odnosno one iste jer su na snizenju, sa $30 na $10, a dobre za te pare. pravo se iznervirala hocu li ih naci. doduse ne mogu reci da bas cvijetam ali sam zato lonac sarme pristavila .

Sarma je jedno od onih sitnih zadovoljstava koje treba cijeniti ... Da, dosadno mi je, ali to traje vec duze vrijeme. Probudio sam se Samantha, nakon desetogodisnjeg sna, a nimalo mi se ne svidja ovo sto vidim. Mislim, bilo bi okej da sam klinac... Ali nisam. Previse sam sijedih nabacio na glavu . Sad bih sve da ispravim odjednom. Ajd, jebes emocije, jasno mi je da sam tu nezreli djecak i da ce trebati mnogo rada na tome da se dotjeram (uz pomoc strucnih lica)... Jebes i strahove i komplekse, za takve stvari samo kazes : Buuuuu !!! I nestanu

Ali egzistencijalni problemi su zajebana stvar. E da, trazicu zenu za sebe koja zna napraviti sarmu, cim rijesim stambeno pitanje .

Pozdrav tebi.

Probudio sam se Samantha, nakon desetogodisnjeg sna, a nimalo mi se ne svidja ovo sto vidim.

pa sad zamisli kako je nama koji nikad nismo ni spavali.

nisi klinac ali si zaista jos uvijek mlad. to je dosta vazno mada se neki ne bi slozili.
ponekad razmisljam koliko sam vremena upropastila misleci da je kasno za neke stvari.
i ja sam htjela biti klinka i dugo sam se borila. sad sam prestala. nestane i kreativnosti i posebnosti i inteligencije i dobrog smisla za pisanje i svasta necega nestane.
sarmu kuham sada ja, a nekad sam mislila da sam nesto posebno i da sarmu samo jedem.
opet ponekad razmisljam i skontam da drugacije ne ide. to je to. i samo je stvar tebe, a ne tih strucnih lica oko tebe u cemu ces naci zadovoljstvo i sta ce ti biti vazno. to je samo tvoj izbor. ja sam posjecivala strucna lica po canadi i ljudi se stvarno trude i znaju svasta nesto, medutim otkacim ja to sve. sta ima da mi palamude sta je sta kad ja odlicno sve znam i ja cu napraviti svoj izbor, a ne njihov. nije lose ispalo.
sve ces ti to dobro obaviti znam ja to.
elem ti starci su ok. nikad nisam shvatala zasto ljudi imaju sukob sa roditeljima. pa to je tako normalno da se ne slazete i sve dok ne budete zivjeli slicno necete se slagati. vjerovatno nikada ali s vremenom se smanje tenzije.

hajde bolan pokupi neku curu, fine su dole ali vi to ne vidite, i lijepo uzivaj. mozda i sarma padne i neke stvari stvarno postanu bez znacaja kad se prepustis stihiji.

Vlado aj se kladimo(posto ti je to hobi) da ce ti za vrlo kratko vreme biti jako dobro i da ce se sve vratiti & biti cak i bolje......kao da slusam sebe pre pola godine.....samo pomeri guzicu i sve ce samo da se namesti....nisi ti glup...

Zelim ti srecu najvecu

Ma jebiga, vjerovatno vec sada imam najbolje sto mogu imati u ovom trenutku. Stalno zaboravljam da jesam u radnom odnosu, da dobijam platu, da smanjujem minus solidnim tempom i da radni staz ide naprijed... Cilj mi je da nabijem 5 godina radnog iskustva na poslovima trzista kapitala jer to otvara ogromne mogucnosti za novo radno mjesto (star sam u ovom poslu koliko i bosanske berze, imam najvrijedniju licencu i rijetki su takvi). Sa apstinencijom je ok, nemam ni poseban problem sa samopouzdanjem kad slucajno zalutam medju ljude od krvi i mesa... Garant je Samantha u pravu, dosadno mi je. I nestrpljiv sam. Ali moram se skloniti od svojih, to je cinjenica koja ostaje. Imam neke planove vezane za preseljenje u Novi Sad, a toga me je prilicno strah. Pokusavam da definisem prioritete ovih dana... NA program djeluje na posljedice, sjajna je podrska. Kad u sebi imas autodestruktivne programe koji vode u propast, sve sto treba je da ih odbacis i zivis po NA principima uz podrsku i prihvatanje koju ti NA pruza... I tad imas dva izbora - da se utopis i vjecno budes Vlado Narkoman U Oporavku i zivis skromno po NA ili da rijesis i uzroke, pa napravis novi program za sebe... Mozda bih mogao i ovo drugo, cak i za to sam napravio plan.

Nemam razumijevanje staraca, a garant sam na njih specijalno ljut i zbog ovih psiho sranja koja citam. Mnogo gresaka iz najboljih namjera se pravi u vaspitanju... Zato imam dobrog sponzora. I moglo bi biti jos lakse i bolje, ali nije. Jebiga. Krivica je i u meni, nikako da se naucim poniznosti. Ali ok, sutra je tacno 3 mjeseca otkako sam potpuno cist i to nije zajebancija. I kad premotam film unazad, osim nesrecnog ljeta, godina je sasvim pristojna... Pa jebote, cak i po prvi put u zivotu pravim i neke planove .

Danas je pristojan dan. Sunce. Nikakvih obaveza. Bez prebijene u dzepu, a to bi se moglo promijeniti samo jednim pogresnim pozivom. Meni nikad nije problem pozajmiti par hiljada, samo treba da prelomim. Ali to je put u propast... Citam OK pozicije u TA, po drugi put, da sazvacem problematiku. Jos tri knjige cekaju u redu, poslije ove. Slusam Alice in C., to je moj odgovor na Nirvanu... Nirvanu nikad nisam slusao iz politickih razloga . Nerviralo me je ono sto su pisali na ulaznicama za koncerte, ako je uopste istina. Sad je svejedno, jednostavno ih ne podnosim... Umjesto teretane, moracu se zadovoljiti sklekovima i trbusnjacima i jos jedan dan ce proci, a ja cu da slegnem ramenima i pokusam zaspati kad padne noc... Ok je sve to. Valjda.

A kladiti se ne smijem . Kod mene je i to ovisnost.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=i3FnQMSD4Zg[/youtube]