To je osobna stvar Sb, tudja iskustva ti tu nece pomoci..StopBup wrote: ↑Sun Dec 08, 2019 9:18 pmUh, pa ne znam baš koliko je normalna stvar. Ja ne znam ama baš nikoga ko je išao, niti ide na psihoterapije. Krivo mi je što letos nisam mogao da odem do Ninocke kad me zvala, kad sam bio u C.G., pa sam mogao sa njom detaljno da popričam o tome.
Za sad mi ne treba, videću stvarno... Sad tako funkcionišem što sam okupiran normalnim stvarima, a i zadovoljan sam što se brzo isčupah iz sranja u koje sam zapao. Recimo sad je period u mom poslu koji najviše volim, prodaja/trgovina, nemam da rintam, nego radim sa kešom, a to baš volim. Onda danas sam bio u gradu, 100-tinak km od mog, na nekom vašaru, da kupim neku mašinu. Volim da vozim tako malo duže, pa tamo upoznah neke ljude, pa videh kako rade i prave pare, pa se onda i meni otvore neki novi vidici i mogućnosti. Sve u svemu, normalan život je mnogo zanimljiviji i dinamičniji od drogeraške monotonije. Opet, ne kažem da sam rešio problem.
Ono, jbm li ga. Menjam se. Pre sam bio 100posto u fazonu da neću ići na psihoterapije, sad ipak postoji ta mogućnost. I ići ću sigurno u koliko mi bude to trebalo, mada za sad sam zadovoljan generalnim stanjem stvari. Napisaću ti privatno detaljnije o tome, kad stignem kući...
O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima
Moderator: sanela
Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima
Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima
Samo polako Neske. Kažes nisam u stanju da pričam o sebi, tu sam da pomognem drugima.Nesa_neske_01 wrote: ↑Sun Dec 08, 2019 12:16 pmJeste glupo je. Pozdravljam Vas sve.Ninocka wrote: ↑Sun Dec 08, 2019 1:38 am Neskeee, kakav je to način da svratis u stari kraj a ne javis se staroj ekipi, a ???
Ne znam dje si bio, i što si radio, ali promjena je evidentna!!! Sad u kom pravacu, jos ne znam...
Jesi smarao nedje pred kraj, ali mi je milo sto si tu !! Nije da ti bas ne znas neke stvari...vidim i dalje si na kiselinama
Samo molim te ne zbunjuj previse ekipu, vidis da je tezak period...
Licanineee oca mu, skrati maloo, nemam ja ni vremena ni zivaca za ovolike postove!!!
To su Ninocka blagodarne kiseline, nemoj tako molim te. Leče.
Težak period, vidim.
Hm Hm Hm, precijenjeno za nekog ko jos ne zna je li i on dobro!!
Pazi , nije Forum igralište, a vidiš da ljudi hodaju po tankom ledu, uključujući i Suba!!
Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima
licaninsasela wrote: ↑Sun Dec 08, 2019 11:47 am
-
- Posts: 816
- Joined: Sun Mar 04, 2018 4:07 am
Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima
Nažalost ja ne mogu da pomognem. Sebi teško pomažem. Tu se već dovoljno potrošim.
Jaku psihičku snagu treba imati za forum. Zdravlje isto.
Imaš pravo. Nisam ja shvatao težinu ovog problema dovoljno.
Ovo je posao za profesionalce. Tako mislim.
Realna si ti Ninocka.
Nisi ti ispratila sve. Napisala si ovo sad sa brda i dola.
Čupnula si što se kaže od svuda po malo.
Znaš kako se osećam kao kada se skida 10 zavisnika na odeljenju. Pakao.
(Sam sam kriv. Šta sam očekivao.)
Negde je i meni forum ostao u dobrom sećanju. Ipak sam se ovde skinuo.
Ne znam ništa više. Nemam šta da kažem. Zaista.
Pokušajte da mi ne zamerite.
Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima
Realno je tako!
Mislim da ne poznajem niti jednog čoveka, bio narkoman ili ne, a da nema baš nikakve potrebe da povremeno porazgovara sa profesionalcima, koji tačno znaju šta treba da im kažu i kako da pomognu, po svim pitanjima..
Na Balkanu je to u zoni "sramote" da kažeš da ideš kod psihologa, jer odmah dobiješ nalepnicu da nisi normalan..
Tužno!
JUST BE THE MAN, `Cuz, That`s All You Can!
Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima
Stopicu, kazes ne znas nikoga ko ide na psihoterapije... imaj na umu da se o tome ne prica okolo,a i to je sasvim privatna stvar i to radis zbog sebe a ne zbog drugihStopBup wrote: ↑Sun Dec 08, 2019 9:18 pmUh, pa ne znam baš koliko je normalna stvar. Ja ne znam ama baš nikoga ko je išao, niti ide na psihoterapije. Krivo mi je što letos nisam mogao da odem do Ninocke kad me zvala, kad sam bio u C.G., pa sam mogao sa njom detaljno da popričam o tome.
Za sad mi ne treba, videću stvarno... Sad tako funkcionišem što sam okupiran normalnim stvarima, a i zadovoljan sam što se brzo isčupah iz sranja u koje sam zapao. Recimo sad je period u mom poslu koji najviše volim, prodaja/trgovina, nemam da rintam, nego radim sa kešom, a to baš volim. Onda danas sam bio u gradu, 100-tinak km od mog, na nekom vašaru, da kupim neku mašinu. Volim da vozim tako malo duže, pa tamo upoznah neke ljude, pa videh kako rade i prave pare, pa se onda i meni otvore neki novi vidici i mogućnosti. Sve u svemu, normalan život je mnogo zanimljiviji i dinamičniji od drogeraške monotonije. Opet, ne kažem da sam rešio problem.
Ono, jbm li ga. Menjam se. Pre sam bio 100posto u fazonu da neću ići na psihoterapije, sad ipak postoji ta mogućnost. I ići ću sigurno u koliko mi bude to trebalo, mada za sad sam zadovoljan generalnim stanjem stvari. Napisaću ti privatno detaljnije o tome, kad stignem kući...
Nije dovoljno samo sto si ti naucio da se otvaras i pricas o problemima sa nama ili roditeljima,ali znaj da ti ni mi ne mozemo pomoci, koliko to moze strucno lice, a problemi nisu samo rovac u glavi, zelja za gudrom, nego resavas prethodna stanja da te ne bi dovela do tog rovca i na kraju recidiva. Kad je rovac tu- vec je kasno!
To su najcesce, za nas, neki sitni problemi na koje uopste ne obracamo paznju, ali se ispostavi na kraju da nas konstano tište i polako izjedaju.
Samo nemojte, mislim na tebe Xanu i Jurketa, da se prestrasite Nesketovom pricom o pricanju sa samim sobom, o pricanju sa slikama u glavi, uobraziljama i psihijatrijom, jer to je vec neki drugi stadijum....
Psihicima ( privatnim, ne znam kako je u javnom sektoru) je veoma bitno da se osecas kod njih prijatno, nece kopati i kopati i kopati da bi nesto iskopali, nego ce ti pomoci da prepoznas i sam sta te muci, a da toga nisi ni svestan.
E tu ne pomazu roditelji, niti razgovor sa nama jer jednostavno nismo obuceni za takve stvari, u nekoj meri mozemo pomoci, ali to nije dovoljno
Cuj, ja kada sam se skidala sa dopa, moji su isli sa mnom na grupne terapije, da bi mogli koliko toliko da se edukuju o problemu zavisnosti i samim tim bili meni bolja potpora u oporavku! Jer tu treba dooooosta razumevanja, a razumevanja cesto nestane brzo, upravo zbog neznanja i neprihvatanja problema. Cim pre ozbiljno pristupis i prihvatis svoju situaciju kao prioritet trenutno u zivotu, i posvetis se resavanju tog problema, tim pre ces osetiti ogromne pomake i manje ces se vrteti u mestu.
Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima
Znam bre Xxxanči, nego sam mislio u fazonu da mi se obajsni šta je to, i na koji način može da pomogne, mislim imam neku svoju sliku o tome, ali naravno da ne znam šta je tačno, jer niti sam ja to prošao, niti znam nekoga ko jeste. Nisam mislio da mi Ninocka održi psihoterapiju, samo da mi kaže njeno iskustvo sa tim.xxxana wrote: ↑Mon Dec 09, 2019 12:19 amTo je osobna stvar Sb, tudja iskustva ti tu nece pomoci..StopBup wrote: ↑Sun Dec 08, 2019 9:18 pmUh, pa ne znam baš koliko je normalna stvar. Ja ne znam ama baš nikoga ko je išao, niti ide na psihoterapije. Krivo mi je što letos nisam mogao da odem do Ninocke kad me zvala, kad sam bio u C.G., pa sam mogao sa njom detaljno da popričam o tome.
Za sad mi ne treba, videću stvarno... Sad tako funkcionišem što sam okupiran normalnim stvarima, a i zadovoljan sam što se brzo isčupah iz sranja u koje sam zapao. Recimo sad je period u mom poslu koji najviše volim, prodaja/trgovina, nemam da rintam, nego radim sa kešom, a to baš volim. Onda danas sam bio u gradu, 100-tinak km od mog, na nekom vašaru, da kupim neku mašinu. Volim da vozim tako malo duže, pa tamo upoznah neke ljude, pa videh kako rade i prave pare, pa se onda i meni otvore neki novi vidici i mogućnosti. Sve u svemu, normalan život je mnogo zanimljiviji i dinamičniji od drogeraške monotonije. Opet, ne kažem da sam rešio problem.
Ono, jbm li ga. Menjam se. Pre sam bio 100posto u fazonu da neću ići na psihoterapije, sad ipak postoji ta mogućnost. I ići ću sigurno u koliko mi bude to trebalo, mada za sad sam zadovoljan generalnim stanjem stvari. Napisaću ti privatno detaljnije o tome, kad stignem kući...
Baš nemam blage veze sa tim, evo vidim da i Frajla i Nina to hvale.
Ono, za sad mi to ne treba, bolje je valjda i to izbeći ako je moguće. Mada primamljivo mi deluje, i ići ću sigurno u koliko bude bilo problema...
Izgovori su osnovna jedinica gradje i funkcije svake pi*ke od coveka.
Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima
Hahahahaha, joj bre Frajlita, mislim hvala na upozorenju, ali nisam baš toliki debil da me jedan Neške može poremetiti i destabilisati. Nadam se da to nije slučaj ni sa Xxxanom ni sa Jurketom. Jbt, čovek trola na ovakvom forumu....Frajla wrote: ↑Mon Dec 09, 2019 8:55 amStopicu, kazes ne znas nikoga ko ide na psihoterapije... imaj na umu da se o tome ne prica okolo,a i to je sasvim privatna stvar i to radis zbog sebe a ne zbog drugihStopBup wrote: ↑Sun Dec 08, 2019 9:18 pmUh, pa ne znam baš koliko je normalna stvar. Ja ne znam ama baš nikoga ko je išao, niti ide na psihoterapije. Krivo mi je što letos nisam mogao da odem do Ninocke kad me zvala, kad sam bio u C.G., pa sam mogao sa njom detaljno da popričam o tome.
Za sad mi ne treba, videću stvarno... Sad tako funkcionišem što sam okupiran normalnim stvarima, a i zadovoljan sam što se brzo isčupah iz sranja u koje sam zapao. Recimo sad je period u mom poslu koji najviše volim, prodaja/trgovina, nemam da rintam, nego radim sa kešom, a to baš volim. Onda danas sam bio u gradu, 100-tinak km od mog, na nekom vašaru, da kupim neku mašinu. Volim da vozim tako malo duže, pa tamo upoznah neke ljude, pa videh kako rade i prave pare, pa se onda i meni otvore neki novi vidici i mogućnosti. Sve u svemu, normalan život je mnogo zanimljiviji i dinamičniji od drogeraške monotonije. Opet, ne kažem da sam rešio problem.
Ono, jbm li ga. Menjam se. Pre sam bio 100posto u fazonu da neću ići na psihoterapije, sad ipak postoji ta mogućnost. I ići ću sigurno u koliko mi bude to trebalo, mada za sad sam zadovoljan generalnim stanjem stvari. Napisaću ti privatno detaljnije o tome, kad stignem kući...
Nije dovoljno samo sto si ti naucio da se otvaras i pricas o problemima sa nama ili roditeljima,ali znaj da ti ni mi ne mozemo pomoci, koliko to moze strucno lice, a problemi nisu samo rovac u glavi, zelja za gudrom, nego resavas prethodna stanja da te ne bi dovela do tog rovca i na kraju recidiva. Kad je rovac tu- vec je kasno!
To su najcesce, za nas, neki sitni problemi na koje uopste ne obracamo paznju, ali se ispostavi na kraju da nas konstano tište i polako izjedaju.
Samo nemojte, mislim na tebe Xanu i Jurketa, da se prestrasite Nesketovom pricom o pricanju sa samim sobom, o pricanju sa slikama u glavi, uobraziljama i psihijatrijom, jer to je vec neki drugi stadijum....
Psihicima ( privatnim, ne znam kako je u javnom sektoru) je veoma bitno da se osecas kod njih prijatno, nece kopati i kopati i kopati da bi nesto iskopali, nego ce ti pomoci da prepoznas i sam sta te muci, a da toga nisi ni svestan.
E tu ne pomazu roditelji, niti razgovor sa nama jer jednostavno nismo obuceni za takve stvari, u nekoj meri mozemo pomoci, ali to nije dovoljno
Cuj, ja kada sam se skidala sa dopa, moji su isli sa mnom na grupne terapije, da bi mogli koliko toliko da se edukuju o problemu zavisnosti i samim tim bili meni bolja potpora u oporavku! Jer tu treba dooooosta razumevanja, a razumevanja cesto nestane brzo, upravo zbog neznanja i neprihvatanja problema. Cim pre ozbiljno pristupis i prihvatis svoju situaciju kao prioritet trenutno u zivotu, i posvetis se resavanju tog problema, tim pre ces osetiti ogromne pomake i manje ces se vrteti u mestu.
Rekoh već, primamljivo mi deluju te psi-terapije, tako da ću ići sigurno ako bude bilo problema.
Izgovori su osnovna jedinica gradje i funkcije svake pi*ke od coveka.
Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima
To se i ja pitam. Tvrdi da je dugo čist, a da je sjeban. Ako je tako, mislim da je greška što se sad povezuje sa bivšim zavisnicima, oni za to stanje nisu kompetentni, sem ako im psiha nije struka. Konkretno, mislim da njegov glavni problem nije zavisnost...
Izgovori su osnovna jedinica gradje i funkcije svake pi*ke od coveka.
Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima
Na mene jedino moze da utiče moja porodica i uglavnom sam ja sa svojim postupcima. Niko drugi me ne dotiče ne brini se.StopBup wrote: ↑Mon Dec 09, 2019 9:14 amHahahahaha, joj bre Frajlita, mislim hvala na upozorenju, ali nisam baš toliki debil da me jedan Neške može poremetiti i destabilisati. Nadam se da to nije slučaj ni sa Xxxanom ni sa Jurketom. Jbt, čovek trola na ovakvom forumu....Frajla wrote: ↑Mon Dec 09, 2019 8:55 amStopicu, kazes ne znas nikoga ko ide na psihoterapije... imaj na umu da se o tome ne prica okolo,a i to je sasvim privatna stvar i to radis zbog sebe a ne zbog drugihStopBup wrote: ↑Sun Dec 08, 2019 9:18 pm
Uh, pa ne znam baš koliko je normalna stvar. Ja ne znam ama baš nikoga ko je išao, niti ide na psihoterapije. Krivo mi je što letos nisam mogao da odem do Ninocke kad me zvala, kad sam bio u C.G., pa sam mogao sa njom detaljno da popričam o tome.
Za sad mi ne treba, videću stvarno... Sad tako funkcionišem što sam okupiran normalnim stvarima, a i zadovoljan sam što se brzo isčupah iz sranja u koje sam zapao. Recimo sad je period u mom poslu koji najviše volim, prodaja/trgovina, nemam da rintam, nego radim sa kešom, a to baš volim. Onda danas sam bio u gradu, 100-tinak km od mog, na nekom vašaru, da kupim neku mašinu. Volim da vozim tako malo duže, pa tamo upoznah neke ljude, pa videh kako rade i prave pare, pa se onda i meni otvore neki novi vidici i mogućnosti. Sve u svemu, normalan život je mnogo zanimljiviji i dinamičniji od drogeraške monotonije. Opet, ne kažem da sam rešio problem.
Ono, jbm li ga. Menjam se. Pre sam bio 100posto u fazonu da neću ići na psihoterapije, sad ipak postoji ta mogućnost. I ići ću sigurno u koliko mi bude to trebalo, mada za sad sam zadovoljan generalnim stanjem stvari. Napisaću ti privatno detaljnije o tome, kad stignem kući...
Nije dovoljno samo sto si ti naucio da se otvaras i pricas o problemima sa nama ili roditeljima,ali znaj da ti ni mi ne mozemo pomoci, koliko to moze strucno lice, a problemi nisu samo rovac u glavi, zelja za gudrom, nego resavas prethodna stanja da te ne bi dovela do tog rovca i na kraju recidiva. Kad je rovac tu- vec je kasno!
To su najcesce, za nas, neki sitni problemi na koje uopste ne obracamo paznju, ali se ispostavi na kraju da nas konstano tište i polako izjedaju.
Samo nemojte, mislim na tebe Xanu i Jurketa, da se prestrasite Nesketovom pricom o pricanju sa samim sobom, o pricanju sa slikama u glavi, uobraziljama i psihijatrijom, jer to je vec neki drugi stadijum....
Psihicima ( privatnim, ne znam kako je u javnom sektoru) je veoma bitno da se osecas kod njih prijatno, nece kopati i kopati i kopati da bi nesto iskopali, nego ce ti pomoci da prepoznas i sam sta te muci, a da toga nisi ni svestan.
E tu ne pomazu roditelji, niti razgovor sa nama jer jednostavno nismo obuceni za takve stvari, u nekoj meri mozemo pomoci, ali to nije dovoljno
Cuj, ja kada sam se skidala sa dopa, moji su isli sa mnom na grupne terapije, da bi mogli koliko toliko da se edukuju o problemu zavisnosti i samim tim bili meni bolja potpora u oporavku! Jer tu treba dooooosta razumevanja, a razumevanja cesto nestane brzo, upravo zbog neznanja i neprihvatanja problema. Cim pre ozbiljno pristupis i prihvatis svoju situaciju kao prioritet trenutno u zivotu, i posvetis se resavanju tog problema, tim pre ces osetiti ogromne pomake i manje ces se vrteti u mestu.
Rekoh već, primamljivo mi deluju te psi-terapije, tako da ću ići sigurno ako bude bilo problema.
Crno vino, crne žene i "masno pečenje" , doći će mi glave....