Forum za podršku u oporavku

Dobroju tro dragi moji!!!!
Ajmo na noge lagane...
Zar sam trenutno sam na forumu, to je rijetkost.

pa u pola deset ujutro nije nikakvo cudo...
pokusaj oko dva, tri ujutro...pa do 4

Pozdrav svima, koliko vas ima.
Evo spopade me neka želja da nešto napišem, pa da krenem.
Naime prije sat vremena sam bio na piću sa jednim čovjekom s foruma koji je nadam se čvrsto odlučio da se skine s ovoga zla. Popili smo dva pića, popričali skoro 2 i pol sata o svemu, a ponajprije o njegovoj želji za skidanjem.
Tjedan dana je bez heroina, uzima suboxone i mislim da će krenuti na NA sastanke sad kad sam ga obavijestio kad i gdje u Zagrebu se oni održavaju.
Naime već je bio čist godinu dana, ali je ponovno zabrazdio u dop.
Naravno, nije sam. S njim je i djevojka koja je starija od njega i ne znam koliko je ona uopće ozbiljna po pitanju skidanja.
Uglavnom, imam osjećaj da je danas učinjen malen korak u životu jednog mladog čovjeka koji će nadam se nastaviti koračati istim putem sve većim i većim koracima.

Uglavnom uz svoje ozdravljenje sad imam i još nekoga tko mi postaje sve bliži, i rekao bih prijatelj, koji je na dobrom putu da nastavi sa svojim planom ozdravljenja.

Iz tog razloga zahvaljujem se Saneli i drugima koji su nam omogućili da putem ovog foruma nađemo ono nešto, neku riječ podrške, neko novo poznanstvo, povod za promišljanjem o sebi i životu...

Toliko od mene, i ostajte mi čisto i zdravo.

Pozdrav, Vanja.

cudno mi je kad se muskarac zove vanja...
sve najbolje, ostani takav kakav si.
cao, zdravo !

Postovani Strucni zdravstveni savjetnice,

Pitas se da li je to sudbina (tvoj post od 12.01.-da ne kopiram)-taj tvoj uspon Fenixa...Ne znam, nikada nisam sigurna da li da vjerujem u cuda, ali zato znam da vjerujem u upornost i uporne ljude. Ti si svojim primjerom dokazao da se i za relativno kratko vrijeme, prvenstveno snaznom voljom, a zatim uz podrsku bliznjih, te pojedinih sa ovog foruma (Vuka, cesto istices, sigurno ne bez razloga), ovaj nemilosrdni rat protiv narkomanije moze dobiti!

Sjecam se kad si se pojavio-cini mi se ni goreg naziva teme, ni nika-sve ocajno. Pratila sam tvoju pricu i vjerovala u tebe, a opet se plasila kad se nisi duzi period javljao, da bi me obradovao tvoj kratak post u stilu: »OK sam, radim...«

Svaka ti cast! Uzivaj u svojoj zasluzenoj pobjedi, strucni zdravstveni savjetnice!

Jos nesto-tvoja ispovjest zasluzuje da stalno bude pri vrhu kako bi svjedocila novim clanovima foruma da da se cvrstom voljom i upornoscu moze izdignuti iz pepela ...

PS:I neka ti je Sanela promjenila nik!

Hvala ti Klara na lijepim riječima. A i dugo nisam pročitao nešto od tebe na forumu...

Lagano se spremam za posao pa nemam baš nešto vremena za pisanje, drugi put ćemo malo detaljnije porazgovarati.

Pozdrav, Vanja.

Dobro jutro narode.....
Iskreno, ni ne znam zašto sam odlučio da nešto danas napišem, valjda da si malo olakšam dušu...
Naime danas mi je jedan od onih "težih" dana, dana kada sam bezvoljan i sam sebi nekako naporan. Znam, sve je to psiha i svjestan sam da će sutra biti bolje, ali opet je tu taj jedan dan koji treba proći... naravno ne pomišljam na dop nego mi je jednostavno nekako teško suočiti se sa činjenicom da moram ići na posao, raditi, osigurati si egzistenciju. Bilo je takvih dana i prije, i biti će ih i ubuduće.
To je valjda još uvijek taj neki osjećaj koji čući u meni...osjećaj koji me tjera na razmišljanje.
I dobro je da je tako. Bez tog osjećaja imao bih dojam da sam nekakav robot ( a znam se i tako osjećati ), koji MORA nešto da uradi. Jebiga, ako hoćeš živjeti, moraš i zaraditi za život, da bi imao šta za jelo, da bi imao krov nad glavom, da bi imao internet i ovaj forum(po meni dovoljan razlog za daljnjim nastojanjem da budem što vrijedniji na poslu).

A i jučer mi je kolega s foruma i ujedno susjed iz kvarta o kojem sam neki dan pisao kako je na dobrom putu ka izlječenju, i kako vjerujem u njega, poslao poruku ; citiram " Kompa napravio sam recidiv. Znam glup sam. Totalna grižnja savjesti. Ne znam, bojim se. Sutra ću zvat onog dečka iz NA..."
Odgovorio sam mu kako i dalje vjerujem u njega, neka se javi u NA i da i dalje ima moju podršku, ali ako se ne riješi te ekipe i pojedinih osoba s kojima je skoro svaki dan, teško da će biti napretka po pitanju njegovog skidanja.
Već sam rekao kako je na 8 mg Suboxona na dan, i stvarno mi ga je žao, jer to je dečko od 24-25 godina pred koim je budućnost.

Možda me je ta njegova poruka od jučer, danas i potaknula na ovaj post. Možda se i zbog njega osjećam tako trulo danas...možda...

U stvari uopće ne znam što sam htio reći. Valjda je to samo potreba za pisanjem, za komunikacijom, s ljudima koji su u istim govnima...

Molio bih vas za komentare, pitanja, razmišljanja, bilo što...

Jebiga, ipak sam sam čist 9 i pol mjeseci, valjda znam o čemu govorim i na koji način. I znam koje su to vrijednosti i beneficije koje sam sam zaradio, stekao, samim time što sam unatoč raznim preprekama, svo ovo vrijeme ostao čist.

Ali opet na kraju ne znam smisao ovog posta...
Možda netko zna...
Možda mi ga netko protumači...
Zahvaljujem se unaprijed ako je tako.

Puno pozdrava i zagrljaja od mene svima koji ovo čitaju i u istom su sranju kao i ja...

Vanja.



P.S.- što je pjesnik htio reći?

Hvala ti Vuče na veoma kvalitetnom odgovoru, i pozdravljam te brate.
Ovo po pitanju odgovornosti si u potpunom pravu.
Ne kaže se džabe:" Ako netko zna, Vuk zna".