Forum za podršku u oporavku

Znala sam Karamut Stari, da ces se kad tad javiti!
Znala sam jer tolika sreca: sin se rijesio droge, pronasao posao, ozenio i jos dobio sina, se jednostavno mora podjeliti s nekim, a na ovom forumu smo dijelili i ruzne stvari i iskustva, pa je red da se radujemo i sreci.

Jos jednom ti cestitam kao ocu i djedu koji si pravilno vodio bitku protiv "onog zla" i zelim tebi i tvojoj ,sada uvecanoj porodici, sve najljepse u Novoj godini.

Sta reci?! Mozda da ne brojim vise dane, mjesece...Mozda da u meni gotovo da nema nikakvog straha, osim onoga: "Strah me sto me nije strah".Prosto ne mogu da vjerujem da se sve ono nama desavalo...
Kcerka je, hvala Bogu, dobro. Ima bezbroj hobija (obradjuje drvo, slika, sije, farba, dekorise itd) pored ucenja. Pronasla je sebe, vratila samopuzdanje. Osim toga-zaljubila se! Na pocetku veze bila je dilema: reci, ne reci, koliko reci, kako reci, kako bi on reagovao i sl. Nije mogla izdrzati-htjela je biti iskrena pa kud puklo da puklo. Djecko nikada nije nista probao od narkotika i ne voli to. Nacuo je za nju i bilo mu je drago sto je iskrena i rekao joj da mu je bitno da to ona sad ne uzima i da nece vise uzimati. O hepatitis se informisao na netu i tu je cinjenicu prihvatio.
Ne znam do kada ce veza trajati (njihova stvar-tj.osjecanja) ali lijepo je vidjeti kcerku sretnu, zadovoljnu i znati da je sve ovo jos vise jaca...

Lijepo…

Što se tiče pada imuniteta, možda probati s homeopatijom. Da ne davim previše mojom zdravstvenom situacijom, ali prije nekoliko godina sam bila u prilično lošoj zdravstvenoj situaciji i netko mi je preporučio homeopata u Banovićima, Duner Rajs se zvala njegova firma. Puno su mi pomogli pripravci i puno brže i kvalitetnije sam se oporavila (+ malo i placebo efekt).
Pozdravljam vas!

drago mi je kad čitam kako se Vaša kćer ponaša i mislim da je vreme da se počnete navikavati na normalan život
verujte da je to jako teško
ipak je i suovisnost bolest
leči se veoma teško
svakoga dana moj sin nekad svesno a nekad ne učini nešto što me vraća u normalan život
znate već da je pečat mojih problema bilo kad je moj sin se oženio i stvorio svoj razlog za bolje sutra
da li je pametno ili nije reći šta je sve radio neznam ali je on ušao u vezu otvorenih karata i pokazalo se kao pametno
ipak i sreća je bila tu
našao pametnu devojku
i žao mi je što nemam više vremena na ovom forumu jer moj unuk uzima mnogo mog vremena
ali uvek sam sa Vam i ostalim članovima foruma i želim da još mnogo članova foruma ode sa ovog sajta jer više nemaju problem sa narkomanijom

Hvala na podrsci svima koji su mi je pruzili. Moja prica sada moze posluziti onima koji i dalje forsiraju onu glupost »Jednom narkoman-uvijek narkoman« kako bih ih razuvjerila. Isto tako moze posluziti i onima koji su svojom ljubavlju, pravilnim razumjevanjem ove bolesti i upornoscu na putu da postignu uspjeh, kao ohrabrenje i podsticaj da je to i moguce. Cibukarda mi je, takodje svjedok u tome jer imam priliku da vidim kolika je njegova sreca sa sinom i njegovom porodicom, i to me to bas raduje.
Svim suovisnicima zelim mnogo snage, upornosti, stpljenja, mudrosti i i smatram, da kada se tome doda dobra edukacija iz ove oblasti (koja se moze steci i na ovom forumu) i nescrpna ljubav-uspjeh je na dohvat ruke.

Evo navršilo se DVIJE GODINE "čistoće" moje kćerke!...I kao da onoga nikada nije ni bilo (o hepatitisu, koji nas jedini podsjeća na to, pisat ću na drugoj temi). Šta reći? O kćerki sve najbolje-radna, tolerantna, omiljena u društvu, vesela, zaljubljena, dotjerana, sa sve preciznijim ciljevima u svom životu (U Bosni na sve ovo kažu: "Ne ureklo se").
...Mene sve ređe ima na ovim stranicama sa komentarima. Tu sam, pročitam i kad osjetim da bi koja moja riječ ohrabrenja, neki savjet mogao pomoći javim se na pp ili ostavim komentar na temu. Život me nosi drugim tokovima. Ipak, nastojat ću da budem tu, što iz navike, što iz zahvalnosti za pomoć i rasvjetljavanje problema koji sam imala, što iz želje i potrebe da pokušam nekome pomoći, ko traži pomoć.
Neću čitati svoju priču! Nikada je nisam pročitala, niti bih mogla. Neću je ni brisati. Neka ostane ovdje i bilo bi mi mnogo drago da bar neko iz nje izvuče neku korist i spozna da se uz veliki trud, odricanja, sa udruženim snagama, voljom, ljubavlju, ovisnika i suovisnika mogu i brda pomjeriti!

Jako mi je drago Klara
Puno pozdrava!

Bog neka podrzi! Iskreno se radujem njenom i vasem zajednickom uspjehu! Treba, cini mi se, samo nastaviti lagano... Ponasati se sa njima, kao sa normalnim ljudima, jer oni to i jesu. Bez ustezanja od prepirke, od pokazivanja svojih osjecanja... od cutnje... Zapravo, nase je da i mi dalje ucimo - bez izigravanja staklenih zvona nad njima!

klara60 wrote:Neću čitati svoju priču! Nikada je nisam pročitala, niti bih mogla. Neću je ni brisati. Neka ostane ovdje i bilo bi mi mnogo drago da bar neko iz nje izvuče neku korist i spozna da se uz veliki trud, odricanja, sa udruženim snagama, voljom, ljubavlju, ovisnika i suovisnika mogu i brda pomjeriti!

Pozdravljam vas obje!

Draga Klaro, jako mi je dargo da je kćerka dobro i da ste se kao porodica uspjeli izboriti sa drogom. Želim vam sve najbolje i da sve što se dešavalo posluži samo kao jedno životno iskustvo više iz kojeg ste izvukli ono što je bilo potrebno da naučite kako biste imali dobar život sada i u buduće!
Puno pozdravljam vas i vašu kćerku i želim vam od srca sve najbolje, a sigurna sam da će vaša priča biti ohrabrenje za mnoge roditelje, a i ovisnike koji se trenutno bore. Svaki uspjeh je dokaz da se može živjeti poslije ovisnisti i imati dobar i kvalitetan život.