recidivi ili poskliznuča se dešavaju i jačima i pametnijima...pitanje je šta sad...pustit vodu nizbrdo ili zavrnut slavinu.
Okreni se malo oko sebe,ne budi sebičan...da ne kažem i glup.Možeš stati!
Fenix
Moderator: sanela
Re: Fenix
...danas sam probila led...slomila samu sebe i posjetila svoju doktoricu...priredila mi je veliko iznenađenje njenim interesovanjem povodom mog problema 
...lijepo je pričala samnom...i naravno uputila me dalje... sve moje fobije šta će mi reći... i hoće li me osuditi...propale su u vodu... 
totalno sam šokirana izašla iz ordinacije...pa nije sve tako crno kako ja zamišljam u glavi...hvala Bogu...prije nego sam ušla u klastofobičnu ambulantu...sebi sam režirala film...koji je izgledao kao skup paranoidnih manifestacija...uhvatila me nervoza...kroz tijelo mi je jeza prolazila...i čim sam progovorila...naravno...počela sam mucati i trokirati...a ona ljubazno počela diskusiju...tako da sam sama sebi rekla..."daj prestani ponašati se poput jadnog degenerika"... za par momenata moj govor nije bio više drhtav poput želatine...već jasan i glasan...počela sam normalno da učestvujem u našem razgovoru...napokon vidim da izvlačim posljednje atome hrabrosti iz dubine duše...učim se živjeti na normalan način...pobjeđujem svoj usrani strah...više mi ga je na vrh glave...opsjeda me kao utvara...pijavica u obliku emocije...ali kako bi Scarlet rekla..."sutra je novi dan"... 
...lijepo je pričala samnom...i naravno uputila me dalje... sve moje fobije šta će mi reći... i hoće li me osuditi...propale su u vodu... totalno sam šokirana izašla iz ordinacije...pa nije sve tako crno kako ja zamišljam u glavi...hvala Bogu...prije nego sam ušla u klastofobičnu ambulantu...sebi sam režirala film...koji je izgledao kao skup paranoidnih manifestacija...uhvatila me nervoza...kroz tijelo mi je jeza prolazila...i čim sam progovorila...naravno...počela sam mucati i trokirati...a ona ljubazno počela diskusiju...tako da sam sama sebi rekla..."daj prestani ponašati se poput jadnog degenerika"... za par momenata moj govor nije bio više drhtav poput želatine...već jasan i glasan...počela sam normalno da učestvujem u našem razgovoru...napokon vidim da izvlačim posljednje atome hrabrosti iz dubine duše...učim se živjeti na normalan način...pobjeđujem svoj usrani strah...više mi ga je na vrh glave...opsjeda me kao utvara...pijavica u obliku emocije...ali kako bi Scarlet rekla..."sutra je novi dan"... WHO DARES,WINS
Re: Fenix
...posjet neuropsihijatru bio je ok...dobila sam neku terapiju...naravno seanse su neizbježne...ako ne daj bože krene nešto po zlu morati ću na blokatore...nadam se da do toga neće doći...
WHO DARES,WINS
Re: Fenix
...go on now,go
...walk uot the door
...just turn around now
...cause you re not welcome anymore
...weren"t you the one
...who tired to hurt me with goodbye
...did you think I"l lay down and die
...oh no,no I
...I will survive
...oh as long as I know
...how to love I know
...I"l stay alive
...I"ve got all my life to live
...I"ve got all my love to give
...I"ll survive
...I will survive :rock: :rock: :rock: :rock: :rock:
...walk uot the door
...just turn around now
...cause you re not welcome anymore
...weren"t you the one
...who tired to hurt me with goodbye
...did you think I"l lay down and die
...oh no,no I
...I will survive
...oh as long as I know
...how to love I know
...I"l stay alive
...I"ve got all my life to live
...I"ve got all my love to give
...I"ll survive
...I will survive :rock: :rock: :rock: :rock: :rock:
WHO DARES,WINS
Re: Fenix
ovo je jedna monstruozna epizoda u mom životu,koja mi je ostavila katastrofalne posljedice...i zbog toga ne slavim 8.mart
...8.mart..što mi predstavlja...sjećanje na ružnu traumu..ne želim ni misliti na nju...
...tačno u ovo doba prije godinu dana...život mi je visio o koncu...i sada dok pišem ovo jeze mi kroz tijelo prolazi...ali moram sebi dušu olakšati...jer poslije ove noći s dopom sam totalno tresnula od pod...moj ex muž mi je želio pokloniti poseban poklon za 8.mart-htjeo je oduzeti moj život na najjadniji način-pokušao me ubiti...
...bez povoda i razloga,počeo me tući i nazivati pogrdnim imenima...vukao me za kosu,po ulicama,udarao šakama i nogama...krtvarila sam i molila ga da prestane...ali nisam doprijela do njegovog poremećenog mozga...tukao me skoro 3 sata...vrištala sam od bolova koje mi je nanosio...
...to njegovo iživljavanje je bilo posljednje čemu sam se nadala....prije su njegovi fizički napadi trajali kraće...bijes u njegovim očima je sijao od zadovoljstva...vikala sam "upomoć" ali nitko se nije htjeo mješati...čula sam svaku kost koju mi je lomio...strava i užas...
...kroz glavu mi je letio čitav moj život...pitala sam se da li je njegovo ogavno lice posljednje što ću vidjeti prije smti...hranio se mojim bolom koji mi je nanosio...krv mi je šikljala iz usta,nosa...čitavo tijelo me boljelo...
bezuspješno sam ga molila da prestane,a on se samo cinično smijao...
...tu noć sam završila na traumatologiji...primljena kao hitan slučaj n.n..smrskanog nosa,teškog potresa mozga,slomljenih rebara,ključne kosti,povrede abdomena,završila u komi...oporavak je bio pretežak...izlazak iz bolnice nakon 7 dana stvorio je amneziju...
...sad mi se vraćaju fleševi,gori i na jednom lošem tripu...iz tog sjećanja,od kojeg me duša boli...ne vidim razlog da slavim 8.mart..prebolno mi je sve to...tek je godina prošla...a današnji praznik mi otvara stare rane...koje bole kao da još tu torturu proživljavam...
...8.mart..što mi predstavlja...sjećanje na ružnu traumu..ne želim ni misliti na nju...
...tačno u ovo doba prije godinu dana...život mi je visio o koncu...i sada dok pišem ovo jeze mi kroz tijelo prolazi...ali moram sebi dušu olakšati...jer poslije ove noći s dopom sam totalno tresnula od pod...moj ex muž mi je želio pokloniti poseban poklon za 8.mart-htjeo je oduzeti moj život na najjadniji način-pokušao me ubiti...
...bez povoda i razloga,počeo me tući i nazivati pogrdnim imenima...vukao me za kosu,po ulicama,udarao šakama i nogama...krtvarila sam i molila ga da prestane...ali nisam doprijela do njegovog poremećenog mozga...tukao me skoro 3 sata...vrištala sam od bolova koje mi je nanosio...
...to njegovo iživljavanje je bilo posljednje čemu sam se nadala....prije su njegovi fizički napadi trajali kraće...bijes u njegovim očima je sijao od zadovoljstva...vikala sam "upomoć" ali nitko se nije htjeo mješati...čula sam svaku kost koju mi je lomio...strava i užas...
...kroz glavu mi je letio čitav moj život...pitala sam se da li je njegovo ogavno lice posljednje što ću vidjeti prije smti...hranio se mojim bolom koji mi je nanosio...krv mi je šikljala iz usta,nosa...čitavo tijelo me boljelo...
bezuspješno sam ga molila da prestane,a on se samo cinično smijao...
...tu noć sam završila na traumatologiji...primljena kao hitan slučaj n.n..smrskanog nosa,teškog potresa mozga,slomljenih rebara,ključne kosti,povrede abdomena,završila u komi...oporavak je bio pretežak...izlazak iz bolnice nakon 7 dana stvorio je amneziju...
...sad mi se vraćaju fleševi,gori i na jednom lošem tripu...iz tog sjećanja,od kojeg me duša boli...ne vidim razlog da slavim 8.mart..prebolno mi je sve to...tek je godina prošla...a današnji praznik mi otvara stare rane...koje bole kao da još tu torturu proživljavam...
WHO DARES,WINS
Re: Fenix
Dobro je da te ružne stvari izlaze iz tebe....i to što si u stanju da o tome misliš bez potiskivanja,da o tome pišeš zanči da stječeš+ snagu da se suočavaš sa tim što ti se desilo i da polako prihvataš......to je put ka ozdravljanju......nisi ti kriva za nečiju poremećenost....tvoje srće će biti zaljećeno...potrebno je vrijeme i oprost i sebi i njemu.
Re: Fenix
...hvala vam na čestitkama za "ovaj" kako je Jana napisala 8.mart...pokušavam ostati danas jaka...molim Boga da mi da tu snagu...pregurala sam pola dana...i što je smješno...uopće na mislim na dop...već na onog idiota...
pokušavam bar malo skontati kakav je to čovjek...nisam ga vidjela mjesecima...a pri pomisli na njega stvara mi se mučnina u stomaku :vom: dugo sam to potiskivala u sebi...pokušavala sjećanje ubiti na tu noć...ali bezuspješno...ostaje mi jedino da se pomirim sa tim....ostavim svoju prošlost iza staklenog zida,gdje je vidim ili više ne čujem...
...kad mi se to dogodilo pitala sam Boga..."gdje si bio"...bila sam ljuta na njega...ali kako je vrijeme odmicalo...shvatila sam da me Bog i spasio te noći...u svakoj nesreći ima malo sreće...Bog me je konačno oslobodio tog luđaka....na bizaran način ali on u mom životu više ne postoji...oslobodila sam ga se...
pokušavam bar malo skontati kakav je to čovjek...nisam ga vidjela mjesecima...a pri pomisli na njega stvara mi se mučnina u stomaku :vom: dugo sam to potiskivala u sebi...pokušavala sjećanje ubiti na tu noć...ali bezuspješno...ostaje mi jedino da se pomirim sa tim....ostavim svoju prošlost iza staklenog zida,gdje je vidim ili više ne čujem...
...kad mi se to dogodilo pitala sam Boga..."gdje si bio"...bila sam ljuta na njega...ali kako je vrijeme odmicalo...shvatila sam da me Bog i spasio te noći...u svakoj nesreći ima malo sreće...Bog me je konačno oslobodio tog luđaka....na bizaran način ali on u mom životu više ne postoji...oslobodila sam ga se...
WHO DARES,WINS