Re: Idiot
Posted: Sat Oct 17, 2009 10:48 am
Jesam dobro, onoliko koliko to sebi dozvolimdete svemira wrote:Vlade....ma dobro si...nemogu da kažem budi dobro-jer ti jesi dobro...
Veliki poljubac vam šaljem!
.Sefice, hvala. Pisem ovdje odgovore, da slijedim tok svojih misli... Kao utripovao sam da mi misli imaju toksanela wrote:Sviđa mi se !
. Pjesma je meditacija, samo sto je ispala pjesma, jebes ga. Zadnjih dana mnogo razmisljam.Evo nesto sto mi se sinoc sklopilo u glavi.Vuk wrote:Možda nisam tamo gde bih želeo da budem ali sam zahvalan što nisam tamo gde sam bio,a siguran sam da sam upravo tamo gde bih trebao biti!
Bog ili Visa sila na nacin na koji je dozivljavamo (sudbina, karma, zivotni scenario, skript, priroda) stvarno postoji. I stvarno je beskrajno milosrdan. Uslisava nase molitve. Ispunjava sve nase zelje... Pravo pitanje nije - zasto bog nece da ispuni neku zelju za mene ?! Pravo pitanje je - Sta ja, zaista, svjesno ili nesvjesno, zelim za sebe ?!
Ako sebi iskreno zelimo dobar zivot, imacemo ga. Ako sebi zelimo lose, zivjecemo lose. Nase zelje ce se ispuniti, cak i onda kada nismo svjesni njihovog prisustva i nismo sposobni jasno ih izraziti. Mi zivimo onako kako mislimo da treba, nas zivot se oblikuje u skladu sa tim. Ako se tripujemo na ulogu antiheroja i negativaca, bicemo to. Ako zelimo biti zrtve, bicemo zrtve. Ako zelimo biti pobjednici, bicemo pobjednici. Ako pobjedu dozivljavamo kao nesto dobro za sebe, zivjecemo dobro. Ako je nasa pobjeda destruktivna po nas, sjebacemo se, misleci da dobijamo... Ako je R. Corver sebi, makar i podsvjesno, zelio zlo, zbog onoga sto mu se u djetinjstvu desilo ili bilo kog drugog razloga, dobio je los zivot. Ako ja za sebe zelim, iz bilo kog razloga, isto ono sto je zelio R. Corver, barem i podsvjesno, proci cu u zivotu isto kao i on.
Put koji prelazimo u odabiru dobrih zelja za sebe, zove se - duhovnost. Duhovnosti uce religije, uci NA program... Nebitno je po kom programu covjek radi, bitno je da program radi i da covjek napreduje u duhovnosti, tj. spoznaji sopstvenih dobrih zelja.
Ja osjecam prisustvo Boga u sebi = Ja znam sta zelim i znam da su moje zelje dobre za mene.
Ja se molim Bogu da prevazidjem iskusenja na putu kojim idem = Ja slijedim svoje zelje, boreci se sa strahovima koji me sputavaju.
Osjecam se ispunjeno = Ispunio sam zelju i zadovoljan sam.
Ja danas nemam pojma sta zelim, odricem se loseg sto sam sebi zelio. Nemam pojma sta da ocekujem, ali znam da ako budem slijedio NA program na putu duhovnosti, zivot ce mi biti - dobar.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=zPbKqBBxn1U[/youtube]
Sta me je najvise sjebalo zadnjih dana ?
Spoznaja da nema nazad. Da sam se odlucio i izabrao... Jebote, svaki put kad sam bjezao iz gudre u apstinenciju, radio sam to zato sto sam bio pritisnut sranjima. I uvijek je, makar i podsvjesno u meni, postojala jebena zelja da se vratim gudri, kad se odmorim i malo dovedem u red, koja bi uvijek pobijedila i isplivala na povrsinu. Sad odjednom provaljujem da nema vracanja, da ne mogu, ne smijem, fakat ne zelim da se vratim u govna u kojim sam bio. Pun mi je kurac tih sranja. Odricem se i svog stita i sebe sa maskama, ostajem totalno ogoljen i zbunjen. Nemam blage veze sta sad i gdje idem, sad kad vise ne bjezim u poznato (makar to poznato bilo i zatrpavanje u smece gudriranja)... Znam da je put kojim treba da idem zajeban. Znam da u meni postoji gomila sranja i strahova, pojma nemam da li sam sposoban da se izborim sa tim.
E to me je sjebalo i pozelio sam da se vratim u poznato... Otprilike sam ja i zelio da moja apstinencija ovog puta ne bude zajebancija, da je stvarno odradim kako treba i izborim se sa sobom. Ali kad vidim da jednostavno mora biti tako i da je to ogroman posao i ceka me sto sranja, usro sam se ko pickica.
Sad sam okej
. Pozdravljam ekipu, iz najtoplijeg grada u RS.[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=KhFxxdN7Fc8[/youtube]
