[youtube]
http://www.youtube.com/watch?v=lZHoci2Wjs0[/youtube]
Pozdrav za druga koji mi je najvise puta pomogao otkako sam u programu, ne znajuci da to radi
. Prestao sam vjerovati da postoji puno slucajnosti u nasim zivotima, pa sumnjam da je i to slucajno... Mislim, nije religija jedina ta koja nam govori da slucajnosti nema, govoreci o Visoj sili, Bogu, na onoliko nacina koliko razlicitih religija postoji... I nauka isto to prica, ali drugim jezikom. Nauka slucajnosti pobija zakonima koje postavlja. To vrijedi i za medicinu, a najmanje za psihologiju, zato sto psihologija, izgleda, najmanje zna o problemu kojim se bavi, u odnosu na druge nauke i njihove probleme. Jebiga, zato nam, precutno, ne postavljajuci opsteprihvacene zakone, psihici kopaju po mozgu, po pamcenju i sjecanjima, pokusavajuci da provale mehanizme (programe), koji nas tjeraju da se ponasamo na ovaj ili onaj nacin i da ih promijene (poprave)... Ko nas je programirao da se ponasamo ovako ili onako, nije bas tema za diskusije. To je vec stvar slobodnog sudijskog ubjedjenja. O tome ne vrijedi diskutovati. Vjerujes da je neko u pravu ili nije, u svom misljenju... Kao onaj bugarski sudija sinoc sa dva penala koja je svirao protiv Srbije, a koji su za mene - nidje veze... Inace, tip izgleda kao da je fakat iz Bugarske, kao da mu porodica tamo zivi vec najmanje 25 generacija i covjek bi mu na ulici udijelio pola marke i kad ne trazi, vjerujuci da cini dobro djelo.
Koliko na nase zivote utice Bog, Visa sila, prirodni zakoni, zvuk cvrcaka u travi, trenutno nije ni bitno toliko za mene...Bitno je da znam da nije slucajno ovo sto ti meni pomognes, s vremena na vrijeme, a ko te je poslao da tu uradis, ne znamo ni ti ni ja. Mozemo da vjerujemo u jedno ili drugo ili deseto. Bitno je da ovo jednostavno radi:). Zona i S Jelena su moje drugarice, pa sam se prethodnim postom nasalio. Ali svejedno, u zadnjih nekoliko dana sam dozvolio problemima van mene da opasnu uticu na moje raspolozenje i skoro me sjebu. Nisu, naravno, problemi trazili mene vise nego obicno, nego ja njih jer sam zelio da se osjecam lose, da bih napravio recidiv. Jasno kao sunce jutros... Ona meditacija za 15.10. mi je pravo legla jer me je pitanje navelo da pisem o jednoj stvari, koju izbjegavam - Sta zelis biti kad porastes ?
Pa, porastao sam prilicno. Nisam bas postao neko vrhunsko dostignuce. Prije ce biti da sam promasaj, za sada... Narkoman sam, alkoholicar i kockar. Samo to
...
Pisao sam ranije da nisam imao snove kao klinac, sto je laz. Svi imamo snove, cak i kad mislimo da ih nemamo. Onda se kriju duboko u nama, u podsvijesti, pretpostavljam... Pisao da sam se rano identifikovao sa antiherojima i narkomanima. Jesam, rano. Ali nije to bilo prvo u meni, siguran sam. Danas.
Sjecam se tri klinacke strasti - kockanje, knjige, (sport, zanemaricu ga u pisanju, mada je jasno zasto je sport logicna figura u nizu - moc i zabava)... Ne znam kako mi je taj problem sa kockanjem toliko dugo izmicao u introspekciji. Jebiga, nikako mi nije padalo na pamet da covjek ne mora kockati samo u novac. Mozes da kockas u bilo sta, recimo slicice ili klikere... Ne sjecam se da sam slicice lijepio u albume (to je bilo u drugom planu). Bitno je bilo kockati u njih. Za klikere sam igrao samo one igre kada u jednoj partiji mozes dobiti ili izgubiti po nekoliko njih. Obicno igranje nije bilo dovoljno zanimljivo... Mada teorija vjerovatnoca pobija da je to moguce (ako su jednake sanse), mislim da sam ja jedan od onih ljudi koji bacaju vise sestica na kockicama od drugih
. Eto tako mi je islo sa kockanjem uvijek... Naravno, gubio sam onda kad igras protiv onoga koga ne mozes pobijediti (poker aparat, rulet, Heroin). Sa deset godina sam kockao u novac sa petnestogodisnjacima. Znam da je jedan od njih danas kockar, prilicno los:). Ovaj drugi je relativno poznat kriminalac... Kockao sam i sa 12., 13., 18., 28. godina... Mijenjale su se igre i ulozi, ali ja sam uvijek bio za nekim stolom. Ne znam sta sam trazio, moc ili zabavu. To su po psihologiji odvojeni nagoni, ali za mene se preplicu. Tesko mi je da ih razdvojim. Danas.
I knjige sam oduvijek volio da citam. Mozda zato sto su mi dozvoljavale da masti pustim na volju. Mogao sam da se identifikujem sa junacima u knjizi... Tocak Vremena, Robert Dzordan, epska fantastika. Nije mi se svidjao glavni junak. Lozio sam se na njegovu desnu ruku, tipa koji kocka i baca vise sestica od drugih, pije po kafanama, bjezi od zena (ponekad i neuspjesno:) ), inkarnacija je vrhunskog vojskovodje i stratega, nosi njegova razbacana sjecanja u glavi i u svakoj borbi on pokrece figure na tabli... Tada moc prelazi u njegove ruke, igra igru, kocka u zivot ili smrt, pobjedu ili poraz. Ne gubi, ali kad odigra igru, vraca se kockanju u kafanama i alkoholu i zajebanciji.
Procitao sam rano i Shogun, James Clavell... To je opet fantastika, skoro epska. Prvi dolazak Evropljana u Zemlju izlazeceg sunca. Knjiga koja mi je razbila neke iluzije. Nisam vise Romea i Juliju (garant nisam nikad, ali od tada sam mogao da ismijavam) dozivljavao kao romanticnu pricu. Vise kao crni humor... Jebote, pa u 14. vijeku u Zapadnoj Evropi nije bilo vodovoda i kanalizacije u gradovima, a smatralo se da je kupanje opasno po zivot. Ljudi su ga maksimalno izbjegavali. I sve kontam kako je Julija mogla namirisati svog Romea, jos dok je bio u prizemlju, ako su bili povoljni vjetrovi. I uspjesnost njegove misije nije zavisila od tame u noci ili tihog suljanja, vec strane na koju vjetar duva. A ni zanosna julija garant nije bila mnogo bolja... Nebitno. Bitno je da me je to dovelo do jedne druge knjige, koju nije trebao citati osnovac - Otmjena kuca, autor isti.
Logicno, presaltas se sa jedne knjige na drugu, istog pisca, trazeci opet zanimljivu epsku pricu... E, tu sam ga popusio. Ili nisam, ipak... Nije bas epska prica. Radnja je smjestena u Hong Kong, a glavni lik je privredni magnat i veliki igrac na Nikkei berzi
. Igrao je u zivot i smrt, sve ili nista, na drugi nacin nego heroji u epskim pricama... Naravno, svidjela mi se knjiga (moracu je ponovo procitati, bas me interesuje kako cu je dozivjeti kao portfolio menadzer, nekih 17 godina kasnije, sa svojim berzanskim/kockarskim iskustvom). I novac za njega, kao i za mene, nije bio cilj. Novac je sredstvo, nacin da dodjes do moci i zabave. Pa svima je to, mislim... Osim pravim skutorima (mozda i njima, ali ponasanje im je patolosko). Bil Gejts se sigurno ne lozi na milijarde. Lozi se na moc. Kao i G. Soros, V. Bafet, K. Slim itd... To im je vjerovatno i zabava.
Kasnije sam govorio da nemam blage veze koji cu fakultet upisati... To je stvarno istina. Slucajno sam upisao ekonomiju, slucajno je i zavrsio. Nisam imao blage veze da cu se kasnije zaposliti u banci, prijavljivao sam se na svaki jebeni konkurs za posao u struci. Jos slucajnije sam polozio ispit za brokera. Pitali su me - zelim li to da radim ? Nikoga nisu imali, a ispit je bio za mjesec dana... Tada sam radio kao kreditni sluzbenik, sjecam se da su mi govorili u januaru da ljudima kojim ne odobrimo kredite ipak poklonimo kisbran ili olovku ili kalendar sa logom banke. Gadilo mi se... I prihvatio sam da spremim ispit i polozim ga. Poslije dodjoh do drugog nivoa, pa do treceg, najveceg... Neposredno po slomu berzi u svijetu, dozvolio sam da me neki ljudi nagovore da se prihvatimo osnivanja investicionog fonda (to je vrh u kockanju, nema iznad). Nismo to uradili jer nismo imali kapitala i nije se mogao procijeniti obim i duzina trajanja krize, ali svejedno.
Pitam se danas koliko je slucajno sve to. Da li je podsvjesni dio mene upravljao mojim ponasanjem. Da li sam tapkanjem u mraku dosao do onoga sto sam zelio kao klinac... Taj cijeli niz slucajnosti, koji se godinama odigravao, dok sam samog sebe zatrpavao heroinom i vegetirao.
Moc i zabava. Nisu bas neki motivi
. Nisu bas neki snovi
. Koliko su me neke druge okolnosti, strahovi, losi programi u meni, onemogucili da zivim svoje snove, ma koliko oni ruzni bili ?! Kako sve to okrenuti u sopstvenu korist danas ? I sta sa svim tim i ovisnostima ?
[youtube]
http://www.youtube.com/watch?v=aSH-V8pcOns[/youtube]
Evo ti jedna na oporavak