Sunrise
Moderator: sanela
Bog ljudi! :smt039
Dobro napredujem hvala Bogu!
D. je poceo raditi na jos jednom mjestu tako da sam ja sad obvezna biti u Shopu od otvaranja do kraja ili ponekad odem predvecer kuci pa napravim nesto za jesti ili po stanu.
Jutros sam bila po terapiju i posto nisam mogla ici na wc a bila sam u zurbi nisam nista govorila za spustanje terapije. To cu obaviti u cetvrtak, tad imam razgovor sa doktoricom i poslije sa psihologicom pa imam dovoljno vremena za sve. Danas sam samo rekla da mi vise ne daju Sineqval, mislim da se tako zove, to sam dobijala za spavanje no skuzila sam da mi ne treba pa necu ni uzimati jer cu ih jos poceti stekati doma a nije mi potrebno.
Od danas pocinjem sa jos jednim jobom. Ima masu ekipe sto dolazi tu kod mene i traze stanove. Pa cu im ja naci stan i uzeti lovu za svoju uslugu. A, to je od 100-500E za stan, sto da ne? Ja volim muving poslove, dinamicne, di zujis gore-dolje, volim raditi sa ljudima a istovremeno mi nece too much vremena oduzimati. Imam neke planove koje zelim realizirati pa sam odlucila zapeti i raditi.
Joj ljudi, ima toliko mogucnosti za napraviti lovu, a love ima koliko ces, ona je tu oko nas, treba samo malo odlucnosti i pici. Volim raditi, puno sati ako je potrebno i sto vise imam posla i obveza to ja bolje funkcioniram i sve uspjevam napraviti. Cini mi se da se pomalo vracam na ono sto sam bila. Prije je postojala nesigurnost u meni, strah od neuspjeha i tako sva neka sumnja, ne znam uopce odakle mi ta negativnost i da li me netko zaludio time, da tako mislim. Vise ne osjecam nesigurnom, nije to cak ni toliko pitanje uspjeti ili ne, jednostavno znam sto zelim, razmislim kako i idem po to.
Jel danas 6.6.? :smt074
Dobro napredujem hvala Bogu!
D. je poceo raditi na jos jednom mjestu tako da sam ja sad obvezna biti u Shopu od otvaranja do kraja ili ponekad odem predvecer kuci pa napravim nesto za jesti ili po stanu.
Jutros sam bila po terapiju i posto nisam mogla ici na wc a bila sam u zurbi nisam nista govorila za spustanje terapije. To cu obaviti u cetvrtak, tad imam razgovor sa doktoricom i poslije sa psihologicom pa imam dovoljno vremena za sve. Danas sam samo rekla da mi vise ne daju Sineqval, mislim da se tako zove, to sam dobijala za spavanje no skuzila sam da mi ne treba pa necu ni uzimati jer cu ih jos poceti stekati doma a nije mi potrebno.
Od danas pocinjem sa jos jednim jobom. Ima masu ekipe sto dolazi tu kod mene i traze stanove. Pa cu im ja naci stan i uzeti lovu za svoju uslugu. A, to je od 100-500E za stan, sto da ne? Ja volim muving poslove, dinamicne, di zujis gore-dolje, volim raditi sa ljudima a istovremeno mi nece too much vremena oduzimati. Imam neke planove koje zelim realizirati pa sam odlucila zapeti i raditi.
Joj ljudi, ima toliko mogucnosti za napraviti lovu, a love ima koliko ces, ona je tu oko nas, treba samo malo odlucnosti i pici. Volim raditi, puno sati ako je potrebno i sto vise imam posla i obveza to ja bolje funkcioniram i sve uspjevam napraviti. Cini mi se da se pomalo vracam na ono sto sam bila. Prije je postojala nesigurnost u meni, strah od neuspjeha i tako sva neka sumnja, ne znam uopce odakle mi ta negativnost i da li me netko zaludio time, da tako mislim. Vise ne osjecam nesigurnom, nije to cak ni toliko pitanje uspjeti ili ne, jednostavno znam sto zelim, razmislim kako i idem po to.
Jel danas 6.6.? :smt074
Kad bih barem znala tko sam zapravo, prestala bi se ponasati kao ona za koju se smatram da jesam, a kad bih se prestala ponasati kao ona za koju se smatram znala bih tko sam.
Nekako je u kratkom vremenu doslo do dosta srestnih situacija, problemi su se nagomillali i kuluminacija svega je bila u utorak. Ipak, ni u jednom momentu nisam dosla na ideju da idem po dop. No, u utorak me nazvao jedan prijatelj, jedina osoba od ranije koji i dalje ima moj broj telefona i zbog njega necu mijenjati broj nego cu izaci na kraj s njim. Napravila sam gresku jer sam mu rekla da sam na poslu ali da cu mozda oko 7 ici kuci pa ako ce nek me nazove predvecer. Istog trena sam shvatila da sam pogrijesila jer sam se dovela u glupu situaciju i trebal sam mu reci da me pusti trenutno na miru, da mi ne odgovara vidjeti ga jer mi nudi dop, da se ne mogu vidjeti sa njim i da me mora pustiti da se borim ako mi zeli dobro.
Pocela sam se tresti, drhtala sam iznutra, osjecala agresiju, ljutnju, zelju za razbijanjem ili tucom. Nazvala sam doktoru i ukratko joj rekla da nisam dobro, da ne zelim uzeti dop, no, ne mogu biti na poslu a kako cu sama ici kuci ovako pogubljenja? Predlozila mi je dati vise metadona no nisam htjela povecavati dozu. Onda je rekla dati neku tabletu.
Decko je rekao da ostanem, on ce mi pomoci da mi bude bolje i da se smirim. Nijedna tableta mi nece vise od njega pomoci. Ostala sam. Isla sam u shoping, tamo sam izgubila skoro 2 sata vec su me zvali nazad u ducan jer me knjigovodja cekao. Nakon toga sam gledala neki film na netu ni pomislivsi na dop i agresiju koja je splasnula.
Taj dan, moj problem nije bio toliko zelja za dopom nego vise posljedica psihoterapije i stresnog perioda. Pri pomisli na dop, shvatila sam da ga ne zelim jer osjecaj nakon sto bi ga uzela bi bio preruzan za podnijeti i sigurno bi bila jako razocarana sobom.
Kad me ovaj frend nazvao, rekla sam mu da ne moze zahtijevati od mene da mu dozvolim da mi narusi moju stabilnost i borbu.
Danas, kad sam bila na razgovoru sa psihologicom, bila je ponosna na mene kad sam joj sve ispricala jer upravo ovo je bio smisao cijele borbe, da u teskim i stresnim istuacijama izadjes na kraj s njima bez da uzmes dop. I meni je bilo jasno da ako sad tako reagiram znaci da postoji ispravan nacin i da ako sad uspijem, onda cu i dalje znati izaci na kraj sa problemima. A, ako sad uzmem dop, to ce ubuduce biti moj nacin ili mehanizam reagiranja.
Zbog svega, sam ostala na 30mg pa cu vec drugi tjedan ici dolje sto oni apsolutno savjetuju, da budem oprezna i da ne zurim.
Pocela sam se tresti, drhtala sam iznutra, osjecala agresiju, ljutnju, zelju za razbijanjem ili tucom. Nazvala sam doktoru i ukratko joj rekla da nisam dobro, da ne zelim uzeti dop, no, ne mogu biti na poslu a kako cu sama ici kuci ovako pogubljenja? Predlozila mi je dati vise metadona no nisam htjela povecavati dozu. Onda je rekla dati neku tabletu.
Decko je rekao da ostanem, on ce mi pomoci da mi bude bolje i da se smirim. Nijedna tableta mi nece vise od njega pomoci. Ostala sam. Isla sam u shoping, tamo sam izgubila skoro 2 sata vec su me zvali nazad u ducan jer me knjigovodja cekao. Nakon toga sam gledala neki film na netu ni pomislivsi na dop i agresiju koja je splasnula.
Taj dan, moj problem nije bio toliko zelja za dopom nego vise posljedica psihoterapije i stresnog perioda. Pri pomisli na dop, shvatila sam da ga ne zelim jer osjecaj nakon sto bi ga uzela bi bio preruzan za podnijeti i sigurno bi bila jako razocarana sobom.
Kad me ovaj frend nazvao, rekla sam mu da ne moze zahtijevati od mene da mu dozvolim da mi narusi moju stabilnost i borbu.
Danas, kad sam bila na razgovoru sa psihologicom, bila je ponosna na mene kad sam joj sve ispricala jer upravo ovo je bio smisao cijele borbe, da u teskim i stresnim istuacijama izadjes na kraj s njima bez da uzmes dop. I meni je bilo jasno da ako sad tako reagiram znaci da postoji ispravan nacin i da ako sad uspijem, onda cu i dalje znati izaci na kraj sa problemima. A, ako sad uzmem dop, to ce ubuduce biti moj nacin ili mehanizam reagiranja.
Zbog svega, sam ostala na 30mg pa cu vec drugi tjedan ici dolje sto oni apsolutno savjetuju, da budem oprezna i da ne zurim.
Kad bih barem znala tko sam zapravo, prestala bi se ponasati kao ona za koju se smatram da jesam, a kad bih se prestala ponasati kao ona za koju se smatram znala bih tko sam.
A, jucer sam negdje oko 15 sati isla malo prsetati po centru grada jer je vrijeme bilo suncano. Zavrsila sam u nekoj knjizari gdje sam kupila dvije knjige i polako pjesice isla do svog stana. Popodne sam gledala serije, malo odrijemala i opet gledala filmove.
Priznajem da sam bila ponosna kad sam im rekla da nisam uzela dop i da je sve dobro zavrsilo.
Jedan veci problem sam obavila oko 22 sata i sve sam okrenula u svoju korist, odnosno izvukla sam se iz prilicno velikog problema koji nije zavrsen ali imam vremena da zavrsim cijelu stvar.
A, da, dobila sam i pismo od suda da je proces koji je bio u tijeku, obustavljen i optuznica je maknuta.
Priznajem da sam bila ponosna kad sam im rekla da nisam uzela dop i da je sve dobro zavrsilo.
Jedan veci problem sam obavila oko 22 sata i sve sam okrenula u svoju korist, odnosno izvukla sam se iz prilicno velikog problema koji nije zavrsen ali imam vremena da zavrsim cijelu stvar.
A, da, dobila sam i pismo od suda da je proces koji je bio u tijeku, obustavljen i optuznica je maknuta.
Kad bih barem znala tko sam zapravo, prestala bi se ponasati kao ona za koju se smatram da jesam, a kad bih se prestala ponasati kao ona za koju se smatram znala bih tko sam.
Drago mi je zbog te optuznice, to je fakat bio kamen na ledjima... Nego Sunrise, nisi jedina sa stresnim situacijama na poslu. Moj posao je jedan veliki stres koji traje 8 sati svakog dana, pa i jos duze ako ne ugasim mobilni... I meni je jedno vrijeme bila frka zbog toga, razmisljao sam kako bi bilo lijepo dobro se sloziti, da svi problemi budu manji i da mi se jezik lijepo razveze i da razbacim suplju nezadovoljnim klijentima. Kao, slozicu se samo jednom, sad dok je frka, obaviti te razgovore i rijesiti probleme, a sutra cu opet po starom... Ali, srecom da sam se sjetio ja gudriran ne rjesavam probleme. Kad sam gudriran, samo bolje zongliram izmedju gomile sranja i manje mi smrde, a radna sposobnost mi zapravo opada i nista ne odradjujem kako treba... Iskreno, pojma nemam kako sam uspio da ostanem cist (cak sam pomisljao i da dam otkaz). Ali, kad sam nekoliko kriznih situacija uspio da rijesim bez bjekstva dopu, svaki sljedeci put je bilo sve lakse.
Sad razbacim suplju pricu tipovima kojim padaju akcije jos bolje, nego kad im trabunjam na kecu dopa...
Meni se cini da se zamajavas sa tih 30 mg. Sta ce ti to ? Presijeci odmah. Mislim, sad se mucis nekih 50 % manje, nego sto bi da si cista, ali ce ti mucenje potrajati nekoliko mjeseci duze. Presijeci odmah, jebes ga...
Jebes 30 mg. Niti si cista niti gudrirana. A mucis se i gubis vrijeme.
Eto.
Sad razbacim suplju pricu tipovima kojim padaju akcije jos bolje, nego kad im trabunjam na kecu dopa
... Meni se cini da se zamajavas sa tih 30 mg. Sta ce ti to ? Presijeci odmah. Mislim, sad se mucis nekih 50 % manje, nego sto bi da si cista, ali ce ti mucenje potrajati nekoliko mjeseci duze. Presijeci odmah, jebes ga...
Jebes 30 mg. Niti si cista niti gudrirana. A mucis se i gubis vrijeme.
Eto.
E, to je to sto ti ja pricam Vlado!!!
Kad sam nekoliko kriznih situacija uspio da rijesim bez bijega u dop, svaki iduci put je bilo lakse
Upravo to mi se dogodilo ovaj tjedan. Nisam isla u dubinu pa si ti povezao moj stres sa poslom, no nije tako. Moj stres je dosao iz zivota samog. Problem sa fremde polizei koji su me trazili kuci.Isla sam u polociju, zvala i nisu mi nista znali reci. Da bi na kraju saznala istinu. Trebali pokupiti i dati kartu za nazad. Obiteljski problemi. Moji zdrastveni problemi. Pa, uz to, mali problem na poslu. No, job mi je najmanji problem u svemu.
Taj utorak sam se cijelo vrijeme pokusavala smiriti i iskulirati i nadala se da necu promijeniti odluku i uzeti dop. Nisam razmisljala da bi bilo dobro uzeti dop i srediti se nego sam mislila da ako sad uzmem dop, kako cu doci doktorima pred oci, kako cu se ja tek jadno i razocarano osjecati.Cijeli trud baciti u vodu, poceti ispocetka a nema pocetka jer je moj pocetak prosao znaci samo, los nastavak i razocarenje a nisam spremna na negativne misli. Njih nikako ne zelim niti cu im dopustiti da dodju u mene.
Psihologica mi je protumacila da sam odlicno reagirala u cijeloj situaciji. Da sam na vrijeme prepoznala svoje stanje i situaciju te sam svojim pozivom njima da mi pomognu napravila si put spasenja ili kao sto ona slikovito kaze, bacila sam si uze da se izvucem iz dna. I, posto je taj stres ujedno i pojacan radom na psihoterapiji u kojoj odradjujem svoju proslost pa je sve to skupa izaslo vani.
No, to sto sam uspjela sa svime izaci na kraj znaci puno. Znaci to da cu i ubuduce znati i uspjevati izaci na kraj sa problemima u zivotu na pravi nacin a ne sa uzimanjem dopa, sto je bilo ocekivati da se napravi.
Sve u dvemu, veliki korak naprijed.
E, sad sto se tice tih 30mg. Znam da je to mala doza i da bi mozda i uspjela maknuti se sa toga. Ali, ali, ja sam 12 godina na drogama od toga je 10god dop u igri. Za mene jeste uspjeh sama cinjenica da sam skoro 2 mjeseca stabilna na metadonu. I, moja sansa je svakim danom sve veca jer usporedo radim i ostale potrebne dijelove terapije koji mi pomazu da sve skupa funkcionira. Prestanak metadona si ja sama ne preporucujem jer je jednostavno prerano i preriskantno za mene.
Kad sam nekoliko kriznih situacija uspio da rijesim bez bijega u dop, svaki iduci put je bilo lakse
Upravo to mi se dogodilo ovaj tjedan. Nisam isla u dubinu pa si ti povezao moj stres sa poslom, no nije tako. Moj stres je dosao iz zivota samog. Problem sa fremde polizei koji su me trazili kuci.Isla sam u polociju, zvala i nisu mi nista znali reci. Da bi na kraju saznala istinu. Trebali pokupiti i dati kartu za nazad. Obiteljski problemi. Moji zdrastveni problemi. Pa, uz to, mali problem na poslu. No, job mi je najmanji problem u svemu.
Taj utorak sam se cijelo vrijeme pokusavala smiriti i iskulirati i nadala se da necu promijeniti odluku i uzeti dop. Nisam razmisljala da bi bilo dobro uzeti dop i srediti se nego sam mislila da ako sad uzmem dop, kako cu doci doktorima pred oci, kako cu se ja tek jadno i razocarano osjecati.Cijeli trud baciti u vodu, poceti ispocetka a nema pocetka jer je moj pocetak prosao znaci samo, los nastavak i razocarenje a nisam spremna na negativne misli. Njih nikako ne zelim niti cu im dopustiti da dodju u mene.
Psihologica mi je protumacila da sam odlicno reagirala u cijeloj situaciji. Da sam na vrijeme prepoznala svoje stanje i situaciju te sam svojim pozivom njima da mi pomognu napravila si put spasenja ili kao sto ona slikovito kaze, bacila sam si uze da se izvucem iz dna. I, posto je taj stres ujedno i pojacan radom na psihoterapiji u kojoj odradjujem svoju proslost pa je sve to skupa izaslo vani.
No, to sto sam uspjela sa svime izaci na kraj znaci puno. Znaci to da cu i ubuduce znati i uspjevati izaci na kraj sa problemima u zivotu na pravi nacin a ne sa uzimanjem dopa, sto je bilo ocekivati da se napravi.
Sve u dvemu, veliki korak naprijed.
E, sad sto se tice tih 30mg. Znam da je to mala doza i da bi mozda i uspjela maknuti se sa toga. Ali, ali, ja sam 12 godina na drogama od toga je 10god dop u igri. Za mene jeste uspjeh sama cinjenica da sam skoro 2 mjeseca stabilna na metadonu. I, moja sansa je svakim danom sve veca jer usporedo radim i ostale potrebne dijelove terapije koji mi pomazu da sve skupa funkcionira. Prestanak metadona si ja sama ne preporucujem jer je jednostavno prerano i preriskantno za mene.
Kad bih barem znala tko sam zapravo, prestala bi se ponasati kao ona za koju se smatram da jesam, a kad bih se prestala ponasati kao ona za koju se smatram znala bih tko sam.
Moram priznati da sam svakim danom sve pozitivnija i vedrija. A, tek lice kako mi je ljepse i vedrije, ono, kad covjek sam primijecuje da dobro izgleda. Ranije sam imala dvije duboke crte koje su se spustale od nosa prema ustima. Tjesila sam se da je to tako, mozda sto sam premrsava ili umorna ili zbog loseg spavanja. 
Koja zabluda. Sad ih nema. Nestale, potpuno, kao da nikad nisu ni postojale 
Isto tako sam ranije mislila da je moj organizam jednostavno tkav da mu je potrebno puno sna i zbog toga se nisam uspjevala probuditi ujutro. Bilo bi mi kao da me netko iz nekog dubokog stadija kome pokusava probuditi. No, evo, sad sam pocela cak i ustajati prije sata, te dodjem u ducan ranije. Cak sam odlucila da cu pomaknuti radno vrijeme. Sad otvaram u 9:30, pa cu sad staviti da otvaram u 8:30. I za mene je dobro jer odkad se sjecam sebe zalila sam sto ne ustajem ranije i gustiram dan duze i imala sam ruzan osjecaj da propustam toliko toga svojim spavanjem. Sto i jeste tako.
Jucer sam krenula ranije na posao i kad sam vec prosla dvije trecine puta sjetila sam se da sam zaboravila terapiju popiti. I, to sam se samo zato sjetila sto sam vidjela ekipu koja ceka na dilere da im donesu dorucak u ranim jutarnjim satima.Nisam znala da bi da cekam 2 popodne da mi je decko donese kad zavrsi s poslom ili da se vratim nazad. Njegov job nije bas usput, pa dok on ode tamo i opet ovdje u ducan dodje to je dva sta voznje. I, nikad nisam terapiju popila popodne, pa nisam znala kako ce mi biti drugo jutro kad zdrmam jos jednu dozu a ova me jos sljaka dobro. Pa, rizik da budem too much sredjena na poslu, pa moguce riganje i migrena od prevelike doze, plus-minus ja odo nazad po terapiju. Vjerovatno sam zaboravila jer imam dosta drugih stvari na pameti a to da popijem nju nije tako prioritetno kao sto mi je bilo otvoriti ranije ducan. Sto je dobro, jako dobro.
Jucer mi je decko opet dao pare da idem u shoping pa sam si kupila troje cipelica za ljeto.
Imala sam namjeru da se upisem na fitness. I, taman prije par dana su dijelili neke flajere za fitness zentrum , pa od 15.6. pocinje djelovati neki ljetnji popust pa cu pomocu fitnessa dobiti jos jednu obvezu ili aktivnost koja je korisna za mene. U programu je i sauna, taman za moje tijelo, da svi otrovi izadju van mene. A, i potrebno mi je malo sporta jer sad nemam vremena za rolanje ili tenis, sto inace radim, kao ni bazen.
Pocela sam paralelno raditi jos jedan job i pored svakodnevnog jurenja po ovom gradu zelim i raditi nesto sto mi je gust a to je upravo fitness. Dva ili tri puta tjedno je sasvim ok za mene.
Ponekad mi se cini da mi je ovaj shop postala moja kuca. Bitnije mi je da ovdje imam sokove ili klopu nego sto cu kuci nositi, navecer, nakon posla, ne jedem, nisam luda da jedem u ponoc, nego se samo bacim pod tus i krpe ili eventualno ako je neki film, onda spavamo u dnevnom. Sad sam kupila jos jedan televizor na ducan, zbog nogometa a i mene, posto ja volim serije i filmove. No, ne zalim se ni zbog cega jer je to moj izbor i u redu je kao takav.
Koja zabluda. Sad ih nema. Nestale, potpuno, kao da nikad nisu ni postojale Isto tako sam ranije mislila da je moj organizam jednostavno tkav da mu je potrebno puno sna i zbog toga se nisam uspjevala probuditi ujutro. Bilo bi mi kao da me netko iz nekog dubokog stadija kome pokusava probuditi. No, evo, sad sam pocela cak i ustajati prije sata, te dodjem u ducan ranije. Cak sam odlucila da cu pomaknuti radno vrijeme. Sad otvaram u 9:30, pa cu sad staviti da otvaram u 8:30. I za mene je dobro jer odkad se sjecam sebe zalila sam sto ne ustajem ranije i gustiram dan duze i imala sam ruzan osjecaj da propustam toliko toga svojim spavanjem. Sto i jeste tako.
Jucer sam krenula ranije na posao i kad sam vec prosla dvije trecine puta sjetila sam se da sam zaboravila terapiju popiti. I, to sam se samo zato sjetila sto sam vidjela ekipu koja ceka na dilere da im donesu dorucak u ranim jutarnjim satima.Nisam znala da bi da cekam 2 popodne da mi je decko donese kad zavrsi s poslom ili da se vratim nazad. Njegov job nije bas usput, pa dok on ode tamo i opet ovdje u ducan dodje to je dva sta voznje. I, nikad nisam terapiju popila popodne, pa nisam znala kako ce mi biti drugo jutro kad zdrmam jos jednu dozu a ova me jos sljaka dobro. Pa, rizik da budem too much sredjena na poslu, pa moguce riganje i migrena od prevelike doze, plus-minus ja odo nazad po terapiju. Vjerovatno sam zaboravila jer imam dosta drugih stvari na pameti a to da popijem nju nije tako prioritetno kao sto mi je bilo otvoriti ranije ducan. Sto je dobro, jako dobro.
Jucer mi je decko opet dao pare da idem u shoping pa sam si kupila troje cipelica za ljeto.
Imala sam namjeru da se upisem na fitness. I, taman prije par dana su dijelili neke flajere za fitness zentrum
, pa od 15.6. pocinje djelovati neki ljetnji popust pa cu pomocu fitnessa dobiti jos jednu obvezu ili aktivnost koja je korisna za mene. U programu je i sauna, taman za moje tijelo, da svi otrovi izadju van mene. A, i potrebno mi je malo sporta jer sad nemam vremena za rolanje ili tenis, sto inace radim, kao ni bazen. Pocela sam paralelno raditi jos jedan job i pored svakodnevnog jurenja po ovom gradu zelim i raditi nesto sto mi je gust a to je upravo fitness. Dva ili tri puta tjedno je sasvim ok za mene.
Ponekad mi se cini da mi je ovaj shop postala moja kuca. Bitnije mi je da ovdje imam sokove ili klopu nego sto cu kuci nositi, navecer, nakon posla, ne jedem, nisam luda da jedem u ponoc, nego se samo bacim pod tus i krpe ili eventualno ako je neki film, onda spavamo u dnevnom. Sad sam kupila jos jedan televizor na ducan, zbog nogometa a i mene, posto ja volim serije i filmove. No, ne zalim se ni zbog cega jer je to moj izbor i u redu je kao takav.
Kad bih barem znala tko sam zapravo, prestala bi se ponasati kao ona za koju se smatram da jesam, a kad bih se prestala ponasati kao ona za koju se smatram znala bih tko sam.
Sunrise ja sam rekla da ce tebi to skidanje dobro krenuti i drago mi je da ti je bolje i da se bolje osecas,vidi se to po tvojim postovima da si veselija,vedrija,pozitivnija,nisi vise onako besna kako bi se izrazila,nisi nervozna bas mi je drago majke mi samo ti nastavi i jesu ti smanjili terapiju?
NEKO TO OD GORE VIDI SVE!
Juce je istorija
Sutra je misterija
Ali danas je dar!!!
Juce je istorija
Sutra je misterija
Ali danas je dar!!!
Hvala Zvrky so much!
Ljudi, ja sam od danas na 25mg :smt041 :smt038. Dobro napredujem, je tako? OK, 25 nije 5 ali ce uskoro biti i tih 5 pa 1 pa subutex ili nista. Vjerovatno cu se prebaciti na subutex, to sam vam vec rekla.
Jutros sam otisla tamo i ja sam pitala doktoricu ako mi moze dati 25mg. Pita ona mene "Ces moci podnijeti? Malo je prebrzo?". Rekla sam joj da ako mi ne bude ok da cu vec lako doci da me digne gore no nema potrebe za to. Nisu me cak ni testirali, no ocito nije ni bitno jer vide da sam ok.
Prosli tjedan sam dobila, kad sam bila u frci, Zyprexa 5 mg. Ne znam tocno kakva je to tableta no, primijecujem da mi djeluje na raspolozenje, te sam vedrija, nasmijana, puna elana i motivacije, unutarnjeg zadovoljstva...Mene je jedino zanimalo da li su jake i da li se navlaci na njih. Rekli su da mi nece dati nesto takvo nego sve dobro podnosljive tablete.Sretna sam i to izbija iz mene. Svi primijecuju promjenu na meni, mom ponasanju, mom izgledu, nacinu zivota, oblacenja, ono, od manjih do vecih stvari.
Razmisljam kako da promijenim frizuru no ne mogu se odluciti sta da napravim. Imala sam kratku kosu, plavo blajhanu pa sam se ofarbala u crvenu, crvenu, isto mmi je dobro stajala posto imam zelene oci i svijetliju put. No, sad kako ide lijepo vrijeme a ja sam sva happy zbog toga, ma ne samo zbog toga nego SVEGA, dodje mi da zagrlim neko tuzno lice u tramvaju ili podzemnoj koliko imam dobrog feelinga u sebi. Uglavnom, razmisljam da stavim pletenice, duge, lijepe ili da si napravim produzetke kose posto mi je sad tek do ramena a ja bi da je do pola ledja. I, to bi stavila svijetlo smedje jer sad pocinjem ici u solarijum a uz tamnu put ide lijepo svijetlija kosa. Jedino nisam sigurna da li bi mi pletenice unistile moju kosu, ako da, onda cu plan B napraviti. Sta vi mislite? Bi netko od vas volio imati duge pletenice? Po meni, to jeste ljetnja frizura. Ako netko ima drugu ideju, slobodno me savjetujte.
Danas i sutra mi je muz frei pa sam sutra ja frei u ducanu. Pravim plan za sutrasnji dan. Ujutro cu pospremiti stan i popeglati robu. Onda cu malo prosvrljati po ducanima i potrositi malo para. U 15 imam termin sa psihologicom a nakon toga cu otici na AN sastanak. Moram priznati da sam poprilicno uzbudjena zbog toga i jedva cekam da poslusam sta govore i da naucim nesto novo i korisno.
Sta mi se jos ijepog dogodilo ovaj vikend? :-k Ah, da, jucer je brat dosao kod nas u ducan, sa makinom, kawasaki, jebeno mocan motor, fucking good. Donio je opremu sa jos jednu osobu pa je prvo otisao sa zetom baciti gir i onda smo i nas dvoje otisli vozikati se. Ne, da je uzitak, nego je turbo uzitak.
to, moj vikend je bio jako lijep, laganini ali lijep. NO, sad su novi radni pohodi zapoceli.
I, da, 25 ili 30, potpuno isto. Ne razumijem od cega pojedinci strahuju toliko
Ljudi, ja sam od danas na 25mg :smt041 :smt038. Dobro napredujem, je tako? OK, 25 nije 5 ali ce uskoro biti i tih 5 pa 1 pa subutex ili nista. Vjerovatno cu se prebaciti na subutex, to sam vam vec rekla.
Jutros sam otisla tamo i ja sam pitala doktoricu ako mi moze dati 25mg. Pita ona mene "Ces moci podnijeti? Malo je prebrzo?". Rekla sam joj da ako mi ne bude ok da cu vec lako doci da me digne gore no nema potrebe za to. Nisu me cak ni testirali, no ocito nije ni bitno jer vide da sam ok.
Prosli tjedan sam dobila, kad sam bila u frci, Zyprexa 5 mg. Ne znam tocno kakva je to tableta no, primijecujem da mi djeluje na raspolozenje, te sam vedrija, nasmijana, puna elana i motivacije, unutarnjeg zadovoljstva...Mene je jedino zanimalo da li su jake i da li se navlaci na njih. Rekli su da mi nece dati nesto takvo nego sve dobro podnosljive tablete.Sretna sam i to izbija iz mene. Svi primijecuju promjenu na meni, mom ponasanju, mom izgledu, nacinu zivota, oblacenja, ono, od manjih do vecih stvari.
Razmisljam kako da promijenim frizuru no ne mogu se odluciti sta da napravim. Imala sam kratku kosu, plavo blajhanu pa sam se ofarbala u crvenu, crvenu, isto mmi je dobro stajala posto imam zelene oci i svijetliju put. No, sad kako ide lijepo vrijeme a ja sam sva happy zbog toga, ma ne samo zbog toga nego SVEGA, dodje mi da zagrlim neko tuzno lice u tramvaju ili podzemnoj koliko imam dobrog feelinga u sebi. Uglavnom, razmisljam da stavim pletenice, duge, lijepe ili da si napravim produzetke kose posto mi je sad tek do ramena a ja bi da je do pola ledja. I, to bi stavila svijetlo smedje jer sad pocinjem ici u solarijum a uz tamnu put ide lijepo svijetlija kosa. Jedino nisam sigurna da li bi mi pletenice unistile moju kosu, ako da, onda cu plan B napraviti. Sta vi mislite? Bi netko od vas volio imati duge pletenice? Po meni, to jeste ljetnja frizura. Ako netko ima drugu ideju, slobodno me savjetujte.
Danas i sutra mi je muz frei pa sam sutra ja frei u ducanu. Pravim plan za sutrasnji dan. Ujutro cu pospremiti stan i popeglati robu. Onda cu malo prosvrljati po ducanima i potrositi malo para. U 15 imam termin sa psihologicom a nakon toga cu otici na AN sastanak. Moram priznati da sam poprilicno uzbudjena zbog toga i jedva cekam da poslusam sta govore i da naucim nesto novo i korisno.
Sta mi se jos ijepog dogodilo ovaj vikend? :-k Ah, da, jucer je brat dosao kod nas u ducan, sa makinom, kawasaki, jebeno mocan motor, fucking good. Donio je opremu sa jos jednu osobu pa je prvo otisao sa zetom baciti gir i onda smo i nas dvoje otisli vozikati se. Ne, da je uzitak, nego je turbo uzitak.
to, moj vikend je bio jako lijep, laganini ali lijep. NO, sad su novi radni pohodi zapoceli.
I, da, 25 ili 30, potpuno isto. Ne razumijem od cega pojedinci strahuju toliko
Kad bih barem znala tko sam zapravo, prestala bi se ponasati kao ona za koju se smatram da jesam, a kad bih se prestala ponasati kao ona za koju se smatram znala bih tko sam.