SVRŠETAK_BESPOTREBNOG ISKUŠENJA...

[jana]

ja sigurno nisam.ostavila auto kod mehanicara da mi se stave gume,pa posla na jedan razgovor za posao.dobijem posao,i ja sva sretna sjednem u gradski autobus,pa cu kod svoga poljaka,automehanicara po svoje auto.autobus pun ucenika sa koledja,bilo jedan popodne,i ja sjednem na mjesto za invalide i trudnice,u sredistu autobusa.dakle,to bi mjesto trebalo biti sigurnije u odnosu na druga,ali,kapric tehnologije,tek poslije kad razmislih,posto ne idem cesto gradskim,shvatih da je novi autobus,sa svom svojom ljepom glazurom,manje siguran na mjestu invalida,nego na ostalim mjestima.nemas se za sto uhvatiti rukama,u slucaju potrebe,za razliku od starih autobusa ,koji su mnogo sigurniji u tom smislu.kad sam bila emigrant,cesto sam se vozila tim starim autobusima.elem,da izbjegne veliki udes,sofer napravi manevar lijevo,desno,i zakoci naglo,i ja se provozam u sjedecem stavu.bocno od pozicije sofera,nemam za sto da se uhvatim,nema sjedista naprijed,a prostor za manevar veci.puknem se bocno desnom rukom iznad lakta i ispod ramena,zatim bradom od susjedno sjediste i ne znam dalje sta je bilo.dodjem sebi u kolima hitne pomoci,i onda,americka prica.urgentno,masine,ima li unutrasnjeg krvarenja,drzi nedaj,i tako devet sati...
prvih dana ne mozes da spavas,ne mozes nista,a sistem te stavlja u masinu.to se ovdje ne dogadja cesto.palata pravde,dobijes advokata,svi se vrte oko tebe,a ti crkavas,ali sada je treci tjedan,pa je malo bolje.

[sanela]

Uh, zeznuto...
Dobro ste prošli Jano...
Čuvajte se.

[PROČITAJ ME]

Draga Jano, nisam znala da je baš tako strašno bilo.. znala sam, ali tako nezgodno i bolno zaista nisam.
Ustvari nisam htjela da vjerujem da ste se tako udesili.
Ali izdžljivi ste vi, i vjerujem da ćete nam brzo ozdraviti.
A još to, tek dobili poso, strašno.

A ja cio dan u radnji, posla preko glave, hvala Bogu, raznih ekstra frizura sam uradila, zadovoljna ja, a i djevojke.
Ma vala nema mi ljepšeg osjećaja kada napravim nešto dobro svojim rukama pa se poslije divim.
Sama sebi tako uljepšam dan (dane)..
Ej pa mi onda svašta prođe kroz glavu kako sam mogla još napredovati, a ja zakazala na najvažnijem djelu.
Uglavnom, samo znam da idem dalje, lijepo živim, ništa mi ne fali, roditelji srećni, jer sam napokon dobro, ona stara fina Jaca za kojom su već godinama čeznuli, da im se jednog dana ostvari želja.
I sada kada ih gledam srećne i zadovoljne čitavom životnom situacijom, dođe mi da plačem od dragosti neke.
Moji najbliži drugarice, drugovi, rođaci, moj dragi brat, ponašaju se kao da nikada nisam bila narkoman.
Naravno to se nikada ne zaboravlja, nanešena bol, patnja i sekiracija, ali jednostavno njihovo ponašanje prema meni je baš onakvo kakvo bi trebalo biti, po mene zadivljujuće.
Čak se često znamo i nasmijati, mojim prijašnjim stanjima i situacijama.
iako je to za plakati, ali nekada i plakati od smijeha.
Ono Jaco, sjećaš se ovog ili onog kad si uradila to i to.. i sl.
A ja sramota me nekada, ne sjećam se masu stvari, mislim i bolje po mene, jel?
izgubila sam iz vida skoro dvije godine, čovječe.. ali šta sada.. Idemo dalje.
Danas ništa od grudvanja i zimske zezancije.
Draže mi je raditi i pristojno zaraditi, jer je svugdje velika oskudica.
Kažu recesija, što jedan stari čovjek reče: Ma kakva recesija, to se zove neimaština..

Ej paramparčad, drug drago mi je da si se javio. Šta ima kod tebe novo?
I tako... Sutara novi dan nova nafaka!
pozdrav od mene. :smt006

[berliner]

Imam jedno pitanje za tebe,pa samo ako hoces odgovori mi.
Kazes da si nasla izlaz u vjeri,mene interesuje kako ti se srce otvorilo,tj kako si se predala svevisnjem.
Isto tako pises da si muslimanka,i da citas bibliju, pa me interesuje u kojoj si vjeri nasla to sto si nasla za tebe fala bogu spas od zla.Veliki pozdrav

[winston85]

Bez Boga zivot je bljutav... Zar ne Jaco...?

Berliner, brate, idi u crkvu za pocetak i razaznaj veru... To je najjaca ljubav koja se moze osetiti...

[jana]

To je jedno moralno i eticko pitanje.Uglavnom,dobijemo vjeru rodjenjem.To jeste,nasljedimo je od roditelja.Nije li tako?E,sada,u jednoj obitelji,gdje se desi narkomanija,ide ovisnik u centar gdje se duhovno podupire drugim vjerovanjem.Nije li i to jos jedno dodatno opterecenje za roditelje?Jeste,kako nije.Izgubise djete vec samim tim sto se desila bolest,i sada ga valja gledati kako se podupire drugim vjerovanjem?Sve to nije lako izdrzati za cijelu porodicu.Ja sam krscanka,ali citala sam i poznajem Kuran.Poznajem i Sunet i Idjmal ul umet.Jedno je poznavati ,a drugo prakticirati.Prihvatiti,podupirati se duhovno.
U jednoj opstoj izgubljenosti kroz koju prolazi ovisnik,mislim,vjerovanje ponudjeno u komuni,dodje kao neki sprud u mutnoj vodi,da se covjek za njega prvo uhvati,da malo se razabere,ojaca.Sta ce od toga vjerovanja ostati,odrzati se,zavisi od licnosti i personaliteta svakog pojedinacno.Treba to pogledati malo i sa jednog drugog aspekta.U izgubljenosti,svaki covjek ono sto je novo,sto nije ranije znao,prepoznavao,prihvata radije ,nego ono sto vec poznaje.Otvorenost i suradnja poticu prvenstveno od znatizelje,zelje za necim novim,faktora sugestije,ugodjaja rituala koji je do tada bio nepoznat,pa je i to jedna dobra strana ovoga metoda lijecenja.

[PROČITAJ ME]

dobro veće...SREĆNA NOVA 2010 godina... Svim mojim dragim forumašima :smt111 :smt040 Kako sam lijepo večerala sa mamom i tatom, ma gotiva prava... malo sam se iznervirala jer mi je otišao hard disk na mom kompu, pa sam preuzela bratov laptop, inače volim svoju kantu, nekako sam vezana za njega,a ovdje mi je sve nekako lagano meni se čini na pogled reaguje...hahahah... navikla lupati po svojoj tastaturi... joj ali ne smijem se žaliti
a na vaša pitanja odgovorit ću drugi put... lijepo se provedite i sve najbolje.. pozdrav vaša Jaca.. :smt006

[PROČITAJ ME]

Pozdra. Ovako ja jesam muslimanka, i ostala sam, nisam prešla na krišćanstvo..... Iako dosta čitam Bibliju, jer ima toliko dobrih stvari, jasnih, koje se itekako lako daju prakticirati u životu..... Imam prijateljicu skojom sjednem jednom sedmično pa zajedno čitamo i ujedno proučavamo Bibliju, ako to tako mogu nazvati.... Iako moji nisu neki aman vjernici, svakako mi više preporučuju moje izvorno vjerovanje za koje sam se ne samo dolazeći na svjet odlučila nego što zaista smatram da je to jedino ispravno.... S sa druge strane, sam mnogo radoznala, i kada čitam prvu knjigu kojo je Bog objavio preko svojih proroka tj, Bibliju, masa stvari me fascinira... Jasno mi govori kao i Kuran da sam samo čovjek, nesavršen, grješan, ali isto tako vrijedna Bogu kao osoba,uvidjela sam da samo iskrenim pokajanjem i padanjem licem na sedjdu,molitvom, iskrenom dobijam blagoslov za blagoslovom....Samim priznanjem da je Bog svemogući, sveznajući i sveprisutni, ja imam takvo uvjerenje da ne smijem više biti onakva kakva sam bila grješna. Sada želim biti što bliža Bogu i dozvoliti da me On koriguje na samo njemu znan način... Jednostavno zavoljela sam svog stvoritelja na kojeg sam prije hulila....Ali isto tako moram reći da sam živjela u neznanju i daleko od svog stvoritelja, danas živim u znanju, znam šta mi je činiti, a to je jednostavno ne grješiti više, ne živjeti pogano, oholo, sebično, bludno... u razvratnosti kao svih ovih godina...Sada sam sve te ružne stvari koje sam prije živjela zamjenila lijepim... Nema se tu ustvari šta mnogo kazati...sve nam je rečeno kroz dvije najčitanije knjige svijeta Kuran i Bibliju, koje nas uče dobrim,pravilnim stvarima.... Ne grješiti više, i brinuti se za duhovne stvari, a ne toliko za materijalne.... Jer sve materijalno je prolazno.... ISPRAZNO.... sasvim jednostavno... stvar je vjere... koliko vjeruješ toliko će ti se dati a Bog je jedan.... to je to.... Ne grješiti više.... Ma može se ljudi samo malo više vjere.... Nešto sasvim jednostavno, a tako dobro.... mome vjerovanju Biblija je dala jaću podlogu, tako da sam danas sigurna ko sam, šta sam i šta želim od života.... A sutra če se samo brinuti za sebe.... toliko.....JEDNOSTAVNO, A DOBRO....

[TASANA]

samo naprijed i nemoj odustati,mozes ti to

[PROČITAJ ME]

Ne odustajem.
Borim se, većinom je lako, ali ponekad vidim da pomalo padam u depru, ali hvala Bogu kratko traje. Ono taman me uhvati drži par dana, i probudim se jedno jutro, lijepo započnem dan i zaboravim....
Ne znam kako, ali uopće nemam kao prije crnih misli, ali sam skužila zašto, jer više ne pišem tekstove za pozorište, pretstave, poeziju....
To me uglavnom nekada bacalo u crnjake. Nikada nisam imala ni znala napisati ništa pozitivno.
Sada kada bih htjela napisati nešto, na sreću uopće nemam inspiracije... niti me vuče želja da pišem išta....
Prije uglavnom u svojim nakvim nebuloznim filmovima, i izdrogiranosti pa sam samo pisala i pisala....
To se može i pročitati na mojim ispovjestima u početku i prije komune...
Sada radim, imam obaveza, ponekad izadjem, sa ok rajom, tako da zaista nemam ni vremena za crne misli...
Em što imam podršku tako dobrih, dragih ljudi kojima je zaista stalo do mene kao osobe, što prijatelja ovdje, što sa foruma.... i naravno roditelja koji su ekstra ljudi....
Brata naravno koji me najviše zna oraspoložiti i nasmijati....
pozdrav od Jace... :smt039