Ma vidis, sto se tice istocnjackih filosofija ili religija, sve se manje vise svodi na to da srecu trazis u sebi. Ono, lisi se pretjeranih zelja i apetita, okreni sitnicama i znanju i meditaciji, pa ce zivot biti okej. Jer fakat, zivot je dobar, sve dok ga smatras dobrim. Ali jebes filosofiju i religiju. Da to ostavimo za sumorne zimske suicidne dane.
BOBAN wrote:Nije lose predivno jutro.Osecam da neke stvari koje su me smarale i bacale u depresiju nemaju vise efekta na mene.
Dobro je to... Ja danas imam zadatak da razrijesim jednu stvar koja mi pravi problem. Naravno da me je smarala, onoliko koliko sam joj dozvoljavao. Provalio sam neke stvari vezane za apstinenciju, kao nacine na koje padam.
1. Kompulzivnost. Provalio sam sta psihici ili bivsi ovisnici rade kad nam kazu - Decko, ti si malo kompulzivan... Biti kompulzivan znaci raditi lose stvari bez razmisljanja. Znaci, u prevodu, decko, pao si jer si glup. E, da ne bi padali iz kompulzivnosti, najbolje je na pocetku apstinencije izlaske iz kuce svesti na minimum ili, jos radikalnije, odes u komunu. Ono, ako si na slobodi, odes na NA sastanak i gluvaris na forumu i kod kuce i pustis da prodje vrijeme. Poslije sebi lagano dozvoljavas vise slobode... Od kompulzivnosti nas spasava protok vremena i definisanje ciljeva, koji ti se cine dovoljno vaznim da ne ustanes sa stolice u kaficu i ne odes kod dilera, samo zato sto te je pozvao stari jaran da se utalite (a zapravo se dobro osjecas), ili te noge same odnesu, a ti poshao kupiti novine na trafici... Ja sebi postavih neke ciljeve u zivotu, doduse nejasne i stidljive, ali su ipak ciljevi. Pa mi, pored djelimicne izolacije (koju sam ukinuo u zadnjih nekoliko dana), pomazu da ne padnem kompulzivno. Npr. odlucio sam dati otkaz na poslu, cim vise ne budem mogao produzavati bolovanje; vjerovatno cu se preseliti u Novi Sad kad dobijem drzavljanstvo i sve bude sredjeno za drugi posao koji nema veze sa kockanjem, a oporavak dostigao stabilan nivo i to (spicicu svih 12 koraka NA programa, makar to znacilo i plesati tango sa Madam Smrt u minskom polju)... A nabio sam i 60 dana apstinencije. Vrijeme radi za mene. Manje sam glup/kompulzivan danas nego juce, juce nego prekjuce i to.
2. Emotivni pretis lonac... One stvari koje smaraju i bacaju u crnjak. Ili nerviraju. Ili unose nemir i strah i nezadovoljstvo. Kad si jos uz to kompulzivan, ode sve u picku materinu. Meni se nedavno desilo da sam se posvadjao sa starcima i umalo zavrsio na semi. Spasila me visa sila, na nacin na koji je dozivljavam
... Nekoliko dana kasnije, ponovo sam se zakacio sa starcima, pa zatim sa samim sobom, ali posto sam vec manje kompulzivan, nisam odmah pao. Kao - iskulirao sam emocije... Ali sve te jebene negativne emocije koje navodno iskuliramo, zapravo ostaju u nama i pojacavaju onaj osjecaj nezadovoljstva, beznadja, nervoze, mrznje prema samom sebi i slicno. E, oruzja za rjesenje takvih problema su - molitve i meditacije, dijeljenja, sedativi i dizanje tegova. Za nas, narkomane, sedativi otpadaju, ali dizanje tegova za mene ima slicno dejstvo. Kratko ali jebitacno. Poslije treninga sam pola dana miran kao beba. I spokojan. I spavam, zaklan... Za mene molitve i meditacije nisu u igri. A za dijeljenja sluzi sponzor, NA sastanci, psihoterapeuti, prijatelji. Ta oruzja imam, a trenutno pokusavam da pritiscem onaj kurcic na vrhu pretis lonca i ne dozvoljavam mu da eksplodira... Ucim se tome, jebiga. Vazda sam bio zatvoren tip, a sad me odjednom uce da kukam iz sveg glasa i trazim pomoc... Sto ti je moja narkomanska logika - ako nekoga nazovem i trazim pomoc jer sam lose, ispadam picka. A ako par dana poslije, nazovem dilera i zavrsim dop jer sam lose, nisam picka... U stvari jesam, jos hiljadu puta veca, ali toga se obicno sjetim par mjeseci kasnije.
3. Za mene - situacije koje vode recidivu... Ne znam za druge, ali ja sam provalio vecinu (nazalost, lupajuci glavom o zid) situacija koje me vode recidivu. Fazon je da ih izbjegavam. Srecom, trenutno sam u poziciji da mogu da ih izbjegavam. Samo, svjestan sam cinjenice da ce mi se prije ili kasnije desiti situacija koju necu moci izbjeci. Zato moram raditi na sebi... Dok uspjesno eskiviram situacije, rizik 3. je minimalan, ali rad na sebi neophodan.
E, kontam da kad uspjesno rijesim 2., onda se mogu naoruzan nekim od gore pomenutih oruzja, u kontrolisanim uslovima i minimalan rizik, okretati jednoj po jednoj situaciji koje vode recidivu i rjesavati ih. O tom potom. Tek radim 1. i 2.
4. Nesposobnost izgradnje emotivnih i bilo kakvih drugih normalnih odnosa sa (cistim) ljudima. Nemogucnost vodjenja normalnog zivota... Jebiga, za mene zivot stao sa nepunih 15. godina. Nemam pojma sta volim da radim, ako izuzmemo cugu i gudriranje. Emotivno sam nezreo. Duhovno unazadjen. Kulturno skenjan. A i reputacija narkomana ide nekoliko koraka ispred mene i obavezno prva pokuca na svaka vrata prema kojim sam se uputio... To su zajebane stvari. Danas nemam blage veze kako to rijesiti. Znam da ne mogu sam. Za to ti fakat trebaju oruzja i vrijeme. Ali, zato to i jeste 4., a najbolji nacin borbe protiv 4. je rad na prethodne 3. tacke, plus strpljenje...
Eto, to kao skontah.
Nego, imam i ja danas da rijesim jedan problem koji mi donosi nervozu i nezadovoljstvo zadnjih dana. Malo mi je sega jer tacno sebe proslogodisnjeg (kao cistog) vidim u ovoj situaciji. Vec sam izasao na pivu. Pijem upravo trecu... Poslije pete cu naruciti picu u piceriji, a onda preci na zestinu.
Sad se kao mijenjam, pa pokusavam postupiti ispravnije - suociti se sa problemom. Nije mi bas drago, ali znam da moram i da nema drugog ispravnog nacina. Bjezanje u cugu bi pomoglo danas, ali, onda bi ona nervoza i nezadovoljstvo ostali u pretis loncu i doprinijeli njegovoj eksploziji, kasnije.
Eto Bobane, ti dvije recenice, ja punu kutiju dijabola ispalih na njih. Dobro, najveci dio ovog napisanog nije moja pamet. Pozajmljena je od sponzora i modifikovana, sazvakana na moj nacin. Nebitno
.
Poz.
