Page 15 of 40

Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Posted: Fri Jun 03, 2011 11:54 am
by dete svemira
Program je DUHOVNI ne religiozni.
Ako ce da ti radi AMIN-sto je jedan prijatelj rekao-moli se BAGERU.
MOja prva VS je bila kran.To mi je imalo neku pricu sa bagerom.Ako on moze bageru,onda ja mogu kranu.
Bager kao musko prevozno sredstvo,kran-po meni kao zenska elegancija.Ispred zgrade imam 4 krana vec godinu i po dana.
I da-kran i prijatelji su mi pomogli da ostanem cista prvih npr mesec dana-dva.
Na kom dnu i destrukciji sam bila kad sam se molila kranu?!
Velikom.
Ja danas znam kome se molim-kao sto sam znala i za kran.Isto tako znam-da moja vera raste.Moje poverenje u moj zivot,moju ljubav,sebe.
Zvala se ona Bog,Gospod,Sv Vasilije,majka Bozija,Bogorodica,majka Terezija,drvo,zvezda-ama neka se zove i sv Petar-samo neka me cupa iz sranja kad u isto upadnem.

Divan primer danas je taj da sam sanjala:
1.kuvanje heroina sa sve adrenalinom
2.uzimanje
3.umrla sam.

Molim te nebo plavo,planete,komete,Boze i Gospode sve visnji,andjeli,ptice-oslobodi me ovog osecaja.Daj mi moj mir,pomozi mi da shvatim da je to samo san i da prihvatim ovaj dan kao svoj cist i spokojan trenutak.Ucini svoju volju i pokazi mi moj put.Hvala ti na mom cistom danu.
Nema amin. :D
I da-oslobodjena sam.
1.jer sam san podelila sa prijateljima koji imaju iste ili slicne sne.Dobila zagrljaj i ljubav prijatelja i znam da je to samo trenutak koji je bio i prosao.
2.dobila sam svoj mir.
Idem dalje kroz svoj cist dan.
I hvala mojim zvezdama sto se danas smeju. :P
AMIN :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D :D

Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Posted: Mon Jun 06, 2011 12:08 pm
by dete svemira
Za ovih godinu ipo,uskoro dve-sam naucila par meni jako bitnih stvari.
-da ne brinem o stvarima koje ne zavise od mene.I to cu uciti do kraja zivota-ili potvrdjivati-kako god.
-da je moje da uradim prvu volecu stvar sto je do mene.
-da sam nemocna po pitanju odluka drugih osoba.
-da tudje ludilo ne treba da bude moje-da ostanem u svom krugu i u svom balansu.
-kako ne moram da se drogiram,pijem-i radim ostale zavisnicke stvari-toliko ne moram ni da patim,bolujem,mrizm,dopustim egu da bude zadovoljen na bilo koji nacin.
-ljudi cuju ono sto zele da cuju.Vide ono sto zele da vide.Ogranicavaju svoj um na ono sto i dokle smeju da idu.Ja sad znam da imam volju da znam sve.Imam volju da cujem.Ne savete o situaciji-vec o nacinu zivota.
Sad negde vidim da sam bila opsesivna trenutkom-da u trenutku nesto ne zeznem.Sad-sto je jedna osoba rekla-mozda je vreme da zeznem i pogresim na necemu sto nisam jos pogresila. :)
-putevi se otvaraju na razlicitim segmentima zivota i moram da se sklonim na trenutak iz SEBE da bi mogla da vidim sta je moj put.Kuda trebam da idem.Moram da izadjem iz JA cu,JA znam sta cu,JA mislim-NE ZNAM,NE MISLI,NEMAS ama pojma ni o cemu.Radi prvu volecu stvar-daj ljubav,radi iz ljubavi-sve ostalo prepusti u ruke VS da se ona pobrine i izvede svoje.Nemoj da mislis,molm te.
Zivot je jedan.
Sad decko kaze-tebi je sve jedno,ti mene ne volis,ti se ne zrtvujes.
Ja kazem polako.
Kad budemo trebali da se vidimo-videcemo se.
Kad bude trebalo da se desi-ama bilo sta-desice se.
Ok je da mi fali.Ok je da mi nedostaje.OK je i da zelim da bude tu.
Bez ali-ja moram biti u balansu sa sobom a to mogu jedino-ako dam sebi zagrljaj,ako pisem korak,ako dam od sebe sve iz ljubavi prema sebi za sebe i za nas-ostalo je u rukama VS.
Isto vazi i za posao.
do mene je da uradim vencice(trenutno to radim)-kako ce to zavrsiti?
mozda ce ih ukrasti opet,mozda ce se prodati,mozda ce otici toliko da se vratim kuci-hej-nije do mene.
Prepustam dalje Vs.
Moj mozak hoce sve da kontrolise.Duso,oladi od toga da znas.Nemas pojma.Pusti.
Ah,bas mi je projalo ovo pisanje...
Lepo se osecam sa sobom...
Nije sve lepo..
Bolest je prisutna,izolovana sam-sto mojom odlukom,sto odlukom VS ali-i dalje sam ok.
Cista,ziva,zahvalna.

Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Posted: Wed Jun 08, 2011 1:02 pm
by dete svemira
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=egTlOLLbuhQ[/youtube]

Jedino sto imam za sad-je ovo danas...
Ma cela pesma-NEMAM RECI...i opet-i opet-i opet....samo danas do kraja zivota....

Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Posted: Fri Jun 24, 2011 10:07 am
by dete svemira
Tolerancija



"...uvek nas podseća da stavimo principe

ispred ličnosti."



v



Ponekad je teško prihvatiti karakterne mane drugih. Kako se zajedno oporavljamo, ne slušamo ih samo kako govore na sastancima, već ih takođe posmatramo i kako prolaze kroz svoj oporavak. Što više upoznajemo druge članove, više znamo o tome kako žive svoje živote. Možemo imati svoje mišljenje o tome kako "rade svoj program". Možda primećujemo da nas neki članovi nerviraju ili možda čak pomislimo: "Kada bih ja tako radio program sigurno bih se ponovno drogirao".

Otkrili smo da je tolerancija princip koje jača ne samo naš sopstveni oporavak, nego i naše odnose sa osobama koje nas možda nerviraju. Lakše je prihvatiti slabosti drugih kada se setimo da se i sami retko rešavamo svojih karakternih mana sve dok ih ne postanemo bolno svesni.



v


Samo danas: Ja ću nastojati da prihvatmi druge onakve kakvi jesu. Trudiću se da im ne sudim. Usredsrediću se na principe ljubavi i prihvatanja.

Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Posted: Sat Jun 25, 2011 12:22 am
by dete svemira
Sad pitanje kako sam?

Sve ide nekako polako.
Tesko je.Ima dosta plakanja,ne prihvatanja,pokusaja obmane i poricanja-ali na kraju bolnog priznavanja i prihvatanja.
Pokusala sam da pobegnem od sebe,pokusala sam da pobegnem od koraka-ali nemam gde da bezim.
Sad-nekako zadnja dva meseca polako koracam.Ucim.
Desi se da potrcim-negde-onda zakocim-gde si posla.
Stanem,aj polako.Ali-desi se da nastavim trcanje.
Trudim se da svaku rec izbalansiram i da se drzim tradicija koliko god mogu,da se drzim programa i sebe koliko god mogu.Da spustim ego,da ne planem iz prve,da se setim da svako ima svoju bolest-i da radim na svojoj bolesti.Trudim se i da sklonim majku Terezu iz svog zivota i da ne nosim nikoga na ledjima i da pustim druge ljude da se drogiraju i ne drogiraju -da ne budem sponzor ni mami ni decku,ni baki ni dedi-da budem tu za sebe i svojih 2m oko mene u mom krugu.
Zavisnica u meni me siba po glavi i ledjima-hoce da razuzda sve oko sebe tj celu mene i sve oko mene-i koliko god pokusavala-neki put je jaca od mene i ne vidim da je ona tu a ne ja.

Desila mi se jedna sjajna situacija:
Majka je dosla kuci sa posle i jedno sat i po radila moj moralni inventar.
Da sam neodgovorna,da ne razmisljam,da mislim samo na sebe,da moram da jedem...no-ono sto me je odusevilo-u prvom momentu-sto sad ona tako ruzno prica.Onda mi je kliknulo-pusti,da vidis sta ce da kaze.NJu sad vozi njeno ludilo-ona ima pravo na to.NO-dok je ona vikala,malo plakala,govorila tiho-ja sam u glavi otkacinjala sta je u pravu a sta nije.Kao-ovo jeste moje-ovo nije,o ovome cu da razmislim.Sto je najbolje-sto mi je zaista puno pomogla oko mog inventara.
Da se ova situacija desila pre 2godine-mislim da bi bila ravno spremna da je bacim sa sprata-a sad sam je saslusala,daa nebu to njeno sa cim je pokusala da me izmanipulise-videla njene obrasce,precutala ih njoj-nisam je analizirala-samo nisam uzela za sebe i pustila sam je da ona bude ona i da ja budem tu da je cujem.
Za jedan od problema tj za jedan moj obrazac ponasanja-nasla sam koren u nekoj 4-5-6 godini-koji se manifestuje do dana danasnjeg a da ga ja nisam bila svesna.I onda kad sam joj rekla-onda je ispalo ups.I onda sam rekla-ali ok je to sve.Ovo je proces-i ja sad ucim.
I to je sve ok.
Rekla je:znas nikad te necu razumeti.
Rekla sam:znas-ni ja tebe.Ali najbolje-sto ne moram da te razumem-ali ne moram biti kao ti.Imas pravo da budes sve sta hoces-ali i ja isto tako imam pravo da budem SVE sta ja zelim.Ja nisam ti.

Ja-da-gresim.
Radim stvari kojih mozda i nisam svesna-jer mislim da tako treba.
Jbg..
Dok me ne raspizdi po sred glave-mislicu da tako treba.I moze ceo svet da stane ispred mene-ja necu ni cuti ni videti.
Imam problem sa ,,drugim,, ljudima- usput sa majkom-mozda i najveci.
Zelim samostalnost.Zelim ljubav.Zelim slobodu da nesto mogu sama da uradim.Ona se ponasa kao prema detetu od 5 godina.
Zelim da odem iz njene decije sobe-a ona mi neda.
I ja sad sama otvaram vrata i odlazim-i ona se krlja sa tim.
Slusam vec dva meseca sa raznih strana-ti to ne mozes,ti to ne smes,moras da se cuvas od ovoga,onoga,ovih,ovog,ovo nesmes nikako,a ovo i mozes malko-ama ljudi-malo me pustite analize sta sme i nesme-saveta i svega ostalog?!
E,i to je problem.Sto mi je dosta.I to je najgore mesto za zavisnicu u meni-Kad nesto trpim i kad uradim nesto iz besa-e,bas hocu.Ko dete.
Zivi i pusti druge ljude da zive.
I HVALA do neba mojoj grupi koja mi je dala slobodu i ljubav.I hvala ljubavi sto ima i zna svoj put i ne ulazi u moj krug.
-MOgu samo reci da nisam Boginja i da ne znam sta je najbolje za mene-a kamo li za nekoga.
-Mogu reci da odredjeni horoskopski znak nosi svoje osobine-ali da to sve nema apsolutno nikakve veze kad se udje u program-jer je to pravilo koje krsi samog sebe-ljudi menjaju svoju licnost koji god znak bili.
Ono najbitnije za mene:
-moja sveska za korak
-moja sveska za treci korak
-dnevnik zahvalnosti
-slike sponzora i slika grupe
(jer mi je skajp mrtav)
MOj opravak se bazira na gledanje u sunce-jer sam nekako uspela da ubedim sebe da ako gledam u sunce-muski mogu da osete da trebam njihovu pomoc i da molitvom mogu da se dovedem u balans.
Takodje i sa zenmama i mesecom.
Kad sam bez kredita,skajpa-moram da nadjem parolu ,,snadji se,, - i tako program radi.Kojim krilima letim?Nemam pojma.VS me cuva.Imam devojcice oko mene i zene za upomoc da dobijem i dam-i tako nekako ide.

Sela sam na laminat-svetlo plav.
Prekrstila noge.
Cuje se vetar i mesec se vidi.
Zamisljam da se pretvaram u veliko belo srce.
Srce se puni plavo belim svetlom.
Osecam mir u srcu.
Srce se smeje.

Receno mi je pre nekog vremena da se nisam dovoljno drogirala cim sam uspela tako lako da ,,prihvatim,, sve oko sebe i da okrenem na ljubav.
Sad razmisljam-kroz sta sam sve prosla?!
Imala sam UMRI ili ZIVI
Ako cu da mrem-onda odo odma.
Ako necu-onda imam da se molim SVIMA I SVEMU samo da ostanem ziva.
Ako cu da mrem-umri.
Ako necu-pisi,zovi,cimaj,citaj ama radi sa sobom sta god samo ostani ziva.
Iz nemoci i zelje da umrem,da se ubijem-ja ostajem ziva i danas.
Da li upadam u destrukciju ja ne mogu,ja ne zelim,ja nesmem,,?!
Da.
Sta radim?
Citam basic,ODMA pisem korak ili listu zahvalnosti.Odma zovem ili pisem sponzoru.
Sad sam na cetvrtom-pa mi je jos i lakse jer mi ne treba internet-sve pisem u svesku-pisem,pisem,placem,smejem se,pisem-cak i mozda nerviram ljude oko sebe-ali to je moje i ja drugacije NECU.
Skontala sam da bes nastaje talozenjem svega sto dolazi do mene.
Tek sad ucim kanalisanje sta je moje a sta nije.
Bila sam par meseci ubedjena da je moje da cutim kad me neko povredi.
Sad pak znam sta trebam da uradim kad do toga dodje-ali tog trenutka.I to je toliko divno.
Ne moram da se svadjam,da se branim,da cutim,da vicem-uradim i pustim.

U jednom momentu-sam shvatila da moji andjeli delaju na drugim stranama kod ljudi kojima treba pomoc.
Onda sam i ja otisla na druge strane.
Zelim da kazem mojim andjelima da ih volim,ma gde oni bili i ma sta radili i da nisu sami kao sto ni ja nisam sama.
Imamo svako svoju VS i imamo nas krug-za koji imam nadu da ce opet biti krug.
MOj oporavak je nada od kruga do kruga.
Naucila sam da morma biti strpljiva sa andjelima.Naucila sam da treba vreme da bi dosla do kruga i da ne moram i ne trebam na silu ici do kruga.Krug moze biti lose ako sam ja previse lose.A ja ne zelim lose svom krugu.
MOj krug je ljubav.
I rekla sam da cu se vratiti u moj krug ljubavi kad budem bila dobro i kad budem mogla da dam.
MOj krug nije zasluzio da andjeli u njmu pate zbog mene.
Moj krug je moja svetinja i ne zelim vise da prljam svoj krug sa svojim losim danom.
Vise ne.
I u utorak-da Bog zdravlja,idem u moj krug da stanem pored mojih andjela i da se nasmejem.
Jos malo pa 18 meseci.
Napravila sam mesta za jos jedna privezak.Cekam ga...
Malko sam nabacala sveasta-ali nisam dugo kuckala...A kucnula sam pak od svega po malo....
Ostaje zabelezen trenutak da sam zivela i zivim...
Ponoc prosla i idem da spavam.
I da-dve bitne stvari za mene:
ustajala sam u 4:15 i isla na berbu visanja-zaradila celih 600-700 din za dva dana
i drugo-jedem 3x na dan.PO malo-ali jedem. :D Uspela sam da uradim volecu stvar za hranu.
Napredak-ne savrsenstvo-kaze sunce.

Srecan ti tvoj divan dan...

Posted: Mon Jun 27, 2011 6:54 pm
by dete svemira
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=ikycx8GmHSs[/youtube]

Da moze bar da cuje....A ne moze...

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=djK4mP25 ... re=related[/youtube]

Taman cu imati cime da se zanimam kada konacno budem slobodan... he, he, he...

Nadam se da je sad slobodan....

Lose se osecam ceo dan....vrtim korak-mislim to je.
Spojim dva i dva-jbt njegov rodjendan-mahinalno pogledam kroz prozor u nebo-sto me mucis-mozes reci-halo,danas mi je rodjendan-i uplasim se same sebe.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=gCuqYb7sJxI[/youtube]

Programski-dzaba sam bacila stvari-a opet-je i to jos jedan dokaz moje teorije-u dusi pustamo a ne u materiji.
Volela bi kad zavrsim 5-ti korak da odem da mu kazem kako sam.
Ne mogu oprostiti sebi-nama-njemu.
MOgu da oprostim sebi svasta...Nastavljam dalje zivot...Sve je ok.
On je mrtav.Jedino bice koje sam volela.
Odrekla sam ga se zbog drugih,zbog sebe na kraju.
Bio je ono sto sam ceo zivot cekala i zelela.Neko-ko ce me voleti-takvu.Neko ko ce biti prijatelj i ljubav-ne posesivno i opsesivno bice.Zaista je bio divan covek.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=2MTg1tmBkFg[/youtube]

I ne mogu nista.
Apsolutno nista.
Nadam se i dalje da postoji taj raj u kojem dusa uzima drugo telo-i da ne postoji smrt.Nadam se da njegova dusa negde zivi,ima plave oci-najlepse na svetu-a mzoda sad ima i zelene oci...To nikad necu znati.Ali-bar mogu da se nadam da je nasao svoj mir i da je dobro-gde god da je....

Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Posted: Tue Jun 28, 2011 12:37 am
by dete svemira
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=4es5XwHzL40[/youtube]
Tipicno srpski-sa trubacima.
Sad sam rekla-kad budem slavila 10 godina-sto je za 8 godina i 2 meseca :D trubace cu da dovedem pod prozor
18 meseci

Ruku na srce-minute sam brojala do ponoci.....
Placem....srecna sam....moj privezak...moj dan...moj cist i ziv dan...

Boze,hvala ti.
Hvala vam svima sto koracate pored mene....

Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Posted: Tue Jun 28, 2011 1:53 am
by Vuk
18month.png
18month.png (29.39 KiB) Viewed 1648 times

Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Posted: Tue Jun 28, 2011 3:48 pm
by joesspappa
dete svemira wrote: Sad sam rekla-kad budem slavila 10 godina-sto je za 8 godina i 2 meseca :D trubace cu da dovedem pod prozor
18 meseci
U prvoj godini spasavamo guzicu, u drugoj gubimo guzicu tj mrsavimo, a tek u trecoj pocinjemo da sabiramo i oduzimamo na pravi nacin... nastavi da dolazis... jer godina ima 12 meseci, a dve 24, a do deset godina imas samo danas :) Dan po dan :)
Cestitam ti od srca i uzivaj u danu :)

Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Posted: Fri Jul 01, 2011 10:02 pm
by dete svemira
Nervozna sam.

Jela sam-nisam gladna.
Usamljena nisam-ok sam sa sobom.Cezar,ribice,zvezde,VS je tu-nisam sama.
Besna nisam-sad cu da pisem korak ali sam ok i sa sobom-ne zuljam samu sebe-mozda malo ali ne previse.
Umorna-jesam.Raspremila sam stan,njakala se po stanu ceo dan,spremila has za sutra-mozda sam samo umorna.


Ne znam.
Ali mi nesto steze srce opako.Mozda je samo vreme za spavanje.
Ajmo lagano....