Forum za podršku u oporavku

14. ožujka

Jednog lijepog dana sjedio je neki čovjek ispod jednog drveta. On uopće nije primijetio da je na tom drvetu bilo mnogo golubova. Uskoro su golubovi učinili ono što oni inače najbolje znaju «raditi». Čovjek je počeo psovati bježeći žurno s mjesta ispod drveta. Ljutio se na golubove i na njihov izmet, ali se onda sjetio da golubovi samo čine ono što golubovi inače čine jer su, eto, golubovi, a ne zato što se on našao tu ispod drveta. Taj čovjek je tako naučio pogledati ima li golubova na drvetu prije nego se tamo smjesti.

Alkoholičari su ljudi koji piju. Oni ne piju zbog mene ili zbog tebe nego zato što su alkoholičari. Što god da učinim ja na tome neću ništa promijeniti- svejedno je vičem li na alkoholičara, moljakam li ili okrećem glavu od njega, sakrivam li novac, ključeve, boce, lažem li, prijetim ili tražim argumente za opravdavanje. Ja alkoholizam nisam prouzročio. Ja ga ne mogu ni kontrolirati. Ja ga također ne mogu ni izliječiti. Ja se mogu uvijek iznova boriti i uvijek iznova izlaziti iz bitke kao gubitnik. Ili ja mogu priznati da sam prema alkoholu i alkoholizmu bespomoćan. Mogu dopustiti da mi Al-Anon pomogne tako što ću energiju koju sam upotrijebio u borbi protiv te bolesti, ponovno usmjeriti na to da se oporavim od njenog djelovanja.

Razmišljanje za danas

Nije lako promatrati kako netko koga ja volim uvijek iznova pije, a ja ne mogu učiniti ništa da nju ili njega odvratim od toga. Kad uvidim koliko malo kontrole imam nad svojim životom tek onda mogu priznati da sam bespomoćan prema toj bolesti. Onda mogu stvarno započeti svoj život organizirati na bolji način.

«Logično je da je promjena u nama ustvari snaga za naš boljitak koji će pomoći cijeloj obitelji.»

Kako da pomognem svojoj djeci?

15. ožujka

Prije Al-Anona za mene je opraštanje bila moć. Osobi koja nije činila ono što bih ja želio mogao sam suditi, a onda pokazati svoju moć tako što bih se dizao iznad njenog promašaja i velikodušno joj udijelio oprost. Ali ja u sebi nikad ne bih zaboravio taj njen promašaj.

Danas znam da opraštanje nema nikakve veze s moći. Opraštanje mi ne daje pravo ni na kakvu kontrolu. Ono me jednostavno podsjeća na to da se nalazim na istoj ravni sa svom ostalom Božjom djecom. Svi mi ponekad učinimo dobru i plemenitu stvar. U nekim drugim prilikama mi možda uvrijedimo i ozlijedimo drugu osobu. Meni nitko ne daje pravo da nekom sudim, kažnjavam ga ili oslobađam krivnje. Ako uzimam dijeljenje pravde u svoje ruke, ja ću sam ispaštati posljedice toga. Ja se onda odvajam od ljudi oko mene, koncentriram se na njih i mene počinju opsjedati negativne misli ispunjene mržnjom. Ako takav stav prihvatim, uvjeravam sebe da sam ustvari ja žrtva i- ja tako postajem žrtva. Najbolje mogu oprostiti ako mislim na to da moja zadaća nije suditi drugima, nego razmisliti i ponašati se tako da se pritom ja osobno osjećam dobro.

Razmišljanje za danas

Ja ne poznajem razloge i okolnosti koji su drugom čovjeku povod za neko djelo. Ja točno znam da mene blokira ogorčenost koja u meni nastaje ako sam ispunjen bijesom i prigovorima. Danas želim naći put koji me «hrani da bih postao sit».

«Ti ne možeš drugog čovjeka pridržavati dolje u dubini a da i sam nisi dolje sa njim.»

Booker T. Washington

16. ožujka

Napredak je ponekad teško prepoznati, prije svega onda kad su naša očekivanja nerealno visoka. Ako očekujemo da se naše negativne osobine ili nezdrav način ponašanja brzo u potpunosti promijene, biti ćemo najvjerojatnije razočarani. Napredak je teško vidjeti ako mi sebi kao cilj postavimo idealna mjerila. Možda bi bilo bolje kad bismo naše današnje životne okolnosti pokušali usporediti s onim u kojima smo bili u prošlosti.

Inventar u Četvrtom koraku doveo me, npr. do spoznaje da u sebi njegujem bijes koji me povređuje. Pokušavam se osloboditi tog bijesa i očajavam ako to stanje i dalje potraje. Na sreću naučio sam u Al-Anonu usredotočiti se na svoj napredak, a ne na savršenstvo. Čak ako sam i dalje ponekad bijesan, ja znam da napredujem jer mi se to više ne događa tako često kao ranije i ne traje dugo.

Danas više ne težim ka savršenstvu; jedino što se broji je pravac u kome se ja krećem.

Razmišljanje za danas

Rezultat teškog rada u Al-Anonu i spremnost da se mijenjam je moje kretanje u pozitivnom smjeru. Danas želim proslaviti svoj napredak. Ja znam da proces oporavka ide dalje i da mi pomaže da nađem put do boljeg načina življenja.

«Dodaj marljivo jednu stvar drugoj i uskoro ćeš imati mnogo toga u pričuvi.»

Latinska izreka

17. ožujka

Ni jedan problem ne traje vječno. Koliko god se činilo da on čvrsto i postojano stoji u središtu našeg života, naš se život stalno mijenja i svaki doživljaj prolazi. Jednako tako i patnja.

Teške situacije često na vidjelo izbace neke kvalitete u nama koje u nekoj drugoj prilici nikad ne bi izašle na svjetlo dana: npr. odvažnost, vjeru i našu potrebu za ljudskom bliskošću. Sva naša iskustva mogu nam pomoći da rastemo.

Ali mi možda trebamo strpljenja. Neke rane ne mogu brzo zacijeliti. Moramo im dati vremena. U međuvremenu možemo učiti cijeniti nove sposobnosti koje razvijamo, kao npr. sposobnost da žalimo i spremnost da prihvaćamo stvari u životu. Podijelimo zajednički naše gubitke i dobitke jer samo tako jača naša odvažnost.

Razmišljanje za danas

Ako se podsjetim na to da je sve prolazno lakše mi je preživjeti težak dan. Za to vrijeme bit ću prema sebi jako oprezan. Sebi osobno pružit ću mnogo brižnosti i pažnje i to će mi olakšati sve ostalo.

«Ja sam dorastao svemu onome što život nosi sa sobom ako koristim Dvanaest koraka i
Dvanaest tradicija, slogane, literaturu, mentorstvo, nacionalne Konvencije i prije svega
ako posjećujem sastanke.»

In All Our Affairs

18. ožujka

Osma tradicija nalaže da se naš rad u Dvanaestom koraku uvijek mora odvijati neprofesionalno, tj. izvan djelokruga našeg zanimanja. To znači da su naše osobno iskustvo, snaga i nada sve što mi kao članovi Al-Anona trebamo da bismo se mogli međusobno pomagati u oporavku od vrlo neugodnog utjecaja alkoholizma na naš život. Kad bi naš program vodile profesionalne osobe, ja ne bih imao slobodu Al-Anonovu poruku prenijeti tako velikom broju prijatelja Al- Anona.

Ta Tradicija mi ulijeva hrabrost da pomognem onima koji pomoć stvarno žele. Ja sam upotrijebio toliko vremena i energije u pomaganju onima koji pomoć čak uopće nisu željeli, da mi je to dragocjena prilika dati svoj doprinos za dobrobit onih koji to žele. Danas zbog svog iskustva s alkoholizmom imam više razumijevanja i sposobnosti uživljavanja prema drugim ljudima. Zahvalan sam da je iz teških trenutaka u mom životu ipak izraslo nešto pozitivno.

Ja učim bez osjećaja krivnje davati i uzimati. Ne moram se osjećati dužnim prema prijateljicama i prijateljima Al-Anona koji su meni pomogli, ali ja mogu sve ono što je meni pomoglo prenijeti drugima. Kad dajem ja ujedno i primam.

Razmišljanje za danas

Mislim da je jedan od najvećih darova Al-Anona moći s drugima podijeliti svoje iskustvo, snagu i nadu.

«Mali broj onih među vama, koji će zaista biti sretni, jesu oni koji su tražili i našli načina
kako mogu služiti.»

Albert Schweizer

19. ožujka

Kad sam došao u Al-Anon bio sam pod prisilom koncentrirati se na druge osobe. Točno sam znao kako bi se svatko u svakoj situaciji trebao ponašati i bio sam vrlo strog ako drugi ne bi slijedili moja pravila ponašanja. Kad mi je postalo jasno da zapostavljam vlastiti život, jer je moja pažnja bila uvijek negdje drugdje, morao sam poduzeti nekoliko većih promjena.

Danas se još uvijek nastojim brinuti o svojim vlastitim problemima. Ako bi moje misli započinjale s «on bi trebao» ili «ona ne bi trebala», znao sam da sam vjerojatno zapao u poteškoće. Ja ne posjedujem odgovore za druge ljude. Nije na meni da donosim pravila za ispravno ponašanje, dobro poslovanje, uljudnost kod vožnje automobila ili zdrav ljudski razum. Ja ne znam što je za druge najbolje jer mi nije poznato čemu ih njihova Viša sila želi poučiti. Ja samo znam da sam izgubio svoju poniznost ako se ponovno bavim time što on ili ona trebaju ili ne trebaju činiti. Osim toga znam da sam tako prestao brinuti se za sebe samog. U devet od deset slučajeva ja se koncentriram na druge kako ne bih morao sagledavati svoj vlastiti život.

Razmišljanje za danas

Moja sposobnost da stvaram veze povećava se ako dopustim drugima da budu ono što oni jesu. Najveći poklon koji mogu sam sebi podariti je, voditi brigu o sebi samom.

«Operi svoj prst prije nego što s njim pokažeš na moje pogreške.»

Benjamin Franklin

20. ožujka

Jedna od tema u našoj knjizi o Četvrtom koraku je osjećaj za vlastitu vrijednost. Kad sam prošao kroz taj Korak i u unutrašnjosti svog bića sačinio temeljni i neustrašivi osobni inventar, otkrio sam da sam ja svoju vrijednost uvijek mjerio prema svom vlastitom učinku ili prema onome što su drugi govorili o meni. To znači da bih ja stalno morao činiti što drugi očekuju ili biti u centru pažnje drugih. U najboljem slučaju to mi je davalo površan osjećaj zadovoljstva.

Uz pomoć Četvrtog koraka saznao sam da se jedan dio mog osjećaja vlastite vrijednosti može osloniti na moje sposobnosti da volim druge ljude. Cijeli jedan moj dan postaje sadržajniji ako kažem neku lijepu riječ, napišem neko suosjećajno pismo ili si uzmem vremena za sve one stvari na koje moram misliti kako bih razumio drugog čovjeka. Ja imam snage osjećati se dobro neovisno od toga što sam postigao i neovisno od toga koliko me drugi cijene.

Razmišljanje za danas

Dopusti da potražim primjerene prilike kako da podijelim ljubav s ljudima iz svoje okoline.

Na taj način izaći će na vidjelo jedna od mojih najboljih osobina bez da za to nešto očekujem. Drugima udijeliti neki kompliment koji dolazi od srca ili im se iskreno zahvaliti za ljubaznost, može biti ono najljepše što danas mogu učiniti za sebe.

«Teško je učiniti nekog čovjeka nesretnim ako se on osjeća časnim i polaže pravo na rodbinsku vezu s velikim Bogom koji ga je stvorio.»

Abraham Lincoln

21. ožujka

Jedan džoger je upravo završio svoje trčanje. Naslage pijeska s njegove lijeve strane zatvorile su mu pogled prema obali iza toga. Prelazak preko tih pješčanih nanosa iziskivao bi od njega dodatni napor nakon dugog iscrpljujućeg treninga. Umjesto toga on se mogao odlučiti ostati na ravnoj ulici koja je zavijala ulijevo. Iako je priroda bila manje privlačna, lakši put je bio izazovniji. Iskustvo iz prošlosti poučilo ga je da se po mogućnosti ne izlaže prevelikom naporu. Ali njemu je bio drag pogled na ocean.

Džoger je oklijevao. Unutarnji nagon gurao ga je prema nanosima pijeska i on se odlučio krenuti u tom pravcu. Kad je ugledao plažu ukazao mu se na obzorju zalazak sunca od kojeg mu je zastao dah. Džogerom je ovladala poniznost kad mu je postalo jasno da je u trenutku razmišljanja poslušao neku Silu koja je bila jača od njega, Silu koja je imala moć da vidi «iza kuta».

Razmišljanje za danas

Možda mi razum propisuje neki određen način djelovanja dok me moj unutarnji glas gura u nekom drugom pravcu. Možda je za mene jednostavnije ako slijedim svoj razum, udobnost ili ranije iskustvo, ali zar time ne gubim nešto mnogo bolje? Danas ću zastati na jednom raskrižju i poslušati glas svoje Više sile.

« Na putu spoznaje razum nema što tražiti. Ponekad dođe trenutak , nazovi to
intuicijom ili kako već hoćeš, kad se pojavi rješenje a da ti ne znaš ni kako ni zašto.»

Albert Einstein

22. ožujka

Da bi mogli preživjeti oprečni i eksplozivni svijet alkoholizma, mnogi od nas su naučili ignorirati svoje osjećaje. Izgubili smo kontakt s nama samima bez da smo toga bili svjesni.

Iako sam ja npr. prijeteći pokazivao prstom na alkoholičare u svom životu, jer su me napustili kad su mi bili najpotrebniji, ni ja sebi samom nisam bio naročito dobar prijatelj. U svom strahu i zbunjenosti udaljio sam se od onog malog djeteta u sebi koje je živjelo jednostavno, plakalo kad mu je uginula voljena mačka, a ono je to ipak nekako preboljelo, koje se znalo radovati zalasku sunca bez da ga želi posjedovati - koje je živjelo dan po dan.

Oporavak ne znači da ja moram postati neki drugi čovjek. Oporavak znači da se uvijek iznova moram truditi biti ono što jesam. Sve ono što sam naučio u Al- Anonu meni je već poznato. Ja se samo moram neprestano podsjećati na to.

Razmišljanje za danas

Ima neka prirodna nevinost u meni koja već zna kako ja mogu vjerovati svojoj Višoj sili, kako se mogu radovati životu i prihvatiti ono što i kako dođe da bih živio ovdje i sada. Tom dijelu sebe želim dopustiti da se pokaže i da mi dade snagu na mom putu kroz život.

«Treba dosta vremena da bi se postalo «kao dijete».»

Pablo Picasso

23. ožujka

Alkoholizam je doprinio tome da su mnoge nade nepovratno uništene, snovi prekinuti a snažna bol zatamnila je moj život. Ja se ne bih želio neprekidno kupati u tim osjećajima, ali ne bih želio ni okrenuti im leđa. Al-Anon mi pomaže da pogledam u lice i onim najneugodnijim stvarima iz svoje prošlosti. Ako u zajednici prihvatim ruku drugih, mogu osjetiti bol, požaliti zbog gubitaka i ići naprijed.

Ti osjećaji leže duboko u meni. Ako oni zakucaju na vrata moje svijesti želio bih im otvoriti vrata i pustiti ih da uđu. Moram se odnositi prema sebi s istom brigom i poštovanjem kao i prema svakom drugom prijatelju Al-Anona s kojim na sastancima dijelim zbunjenost i nemir. Samo tako mogu postati cjelovit čovjek i naći svoj spokoj.

Razmišljanje za danas

Kaže se da je bol neizbježna, ali je patnja dragovoljna. Ako naučim prihvatiti bol kao dio svog života lakše ću podnositi teške trenutke, moći ću napredovati a bol ostaviti iza sebe.

«Ako čeznemo za životom bez poteškoća, podsjeti nas da hrastovi jačaju u oluji a
dijamanti nastaju pod snagom pritiska.»

Peter Marshall