mnogo licna stvar
Posted: Wed Sep 30, 2009 12:07 pm
OKLOP
dok smrt radoznalo viri kroz sive zavjese i
dani postaju sve kraci,
mracne prljave zapustene stepenice vode ka tebi i
od tebe.
i nisu sve tvoje pjesme nadahnute,
i nisu svi koraci odmjereni,
i nisu sve namjere plemenite,
i nisu sve noci trijezne
ali
ima ih.
i u nekoj od tih nadahnutih
spasonosnih noci, podici ces dupe iz fotelje,
zaurlaces u ludilu, ocajnicki odlucno i konacno potrgaces taj oklop sa
sebe. zapekle dijelove, srasle sa tvojim tkivom, neces
bas moci potpuno da skines - za sada.
osamucen
delirijumom hrabrosti i bola i ocaja i ludila oteturaces
u kupatilo. ukljucices sijalicu nad lavaboom,
i staces pred ogledalo. i podici ces
sake ispred svog davno zaboravljenog stvarnog lica i analiziraces neko vrijeme
svoje stvarne prste, i svoje stvarne dlanove, i svoje
stvarne spoljasnje strane saka, i
svoje stvarno slobodno ja.
i zatim ces otcijepiti djelic rolne toalet-papira i
njima obrisati zaostalu sluz sa
cela, brade, obraza.
i uci ces u kadu da speres sluz i sa ostalih dijelova tijela,
i voda koja ce oteci u slivnik bice crna i prljava, i
gusta i ledena i konacna.
i izaci ces iz kade a
tvoja stvarna kozha bice mlada, hrabra i osjetljiva na
dodir. kapljice vode
sa nje moraces da
uklanjas pazljivim tapkanjem peskirom,
bez trljanja i drugih grubih pokreta
da je ne bi sjebo u startu.
onaj oklop ce i dalje
biti tu
moci ces ga vidjeti krajickom oka kroz
otvorena vrata
kupatila
kako prijeteci lezi
u polutami tvoje sobe
kao kosuljica osmog putnika.
javice ti se misao o
krajnjoj odvratnosti tog
objekta kojem si
robovao.
skupices posljednje ostatke hrabrosti i bola i ocaja i ludila
oprezno ces ga pokupiti vrhom metle i
spustiti u wc solju i
zgrozen i ushicen i preplasen u isti mah
pustiti
vodu.
i wc solja ce se
naravno
zacepiti, jebiga.
promrmljaces psovku i udahnuces i izdahnuces i zakolutaces
ocima. mozda ti se otme i neki veseli, pomalo cinicni smjesak.
zatim ces
navuci na sebe nesto odjece i
izaci ces iz stana, zakljucati vrata i
opusteno prosetati
kao nikad do tad,
svoja stvarna stopala kroz mirnu jesenju noc
dok na nekom drugom prokletom mjestu smrt i dalje radoznalo viri kroz
sive zavjese
a mracne prljave zapustene stepenice
vode ka nekom drugom i
od
njega.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=07pLGIgyfjw[/youtube]
dok smrt radoznalo viri kroz sive zavjese i
dani postaju sve kraci,
mracne prljave zapustene stepenice vode ka tebi i
od tebe.
i nisu sve tvoje pjesme nadahnute,
i nisu svi koraci odmjereni,
i nisu sve namjere plemenite,
i nisu sve noci trijezne
ali
ima ih.
i u nekoj od tih nadahnutih
spasonosnih noci, podici ces dupe iz fotelje,
zaurlaces u ludilu, ocajnicki odlucno i konacno potrgaces taj oklop sa
sebe. zapekle dijelove, srasle sa tvojim tkivom, neces
bas moci potpuno da skines - za sada.
osamucen
delirijumom hrabrosti i bola i ocaja i ludila oteturaces
u kupatilo. ukljucices sijalicu nad lavaboom,
i staces pred ogledalo. i podici ces
sake ispred svog davno zaboravljenog stvarnog lica i analiziraces neko vrijeme
svoje stvarne prste, i svoje stvarne dlanove, i svoje
stvarne spoljasnje strane saka, i
svoje stvarno slobodno ja.
i zatim ces otcijepiti djelic rolne toalet-papira i
njima obrisati zaostalu sluz sa
cela, brade, obraza.
i uci ces u kadu da speres sluz i sa ostalih dijelova tijela,
i voda koja ce oteci u slivnik bice crna i prljava, i
gusta i ledena i konacna.
i izaci ces iz kade a
tvoja stvarna kozha bice mlada, hrabra i osjetljiva na
dodir. kapljice vode
sa nje moraces da
uklanjas pazljivim tapkanjem peskirom,
bez trljanja i drugih grubih pokreta
da je ne bi sjebo u startu.
onaj oklop ce i dalje
biti tu
moci ces ga vidjeti krajickom oka kroz
otvorena vrata
kupatila
kako prijeteci lezi
u polutami tvoje sobe
kao kosuljica osmog putnika.
javice ti se misao o
krajnjoj odvratnosti tog
objekta kojem si
robovao.
skupices posljednje ostatke hrabrosti i bola i ocaja i ludila
oprezno ces ga pokupiti vrhom metle i
spustiti u wc solju i
zgrozen i ushicen i preplasen u isti mah
pustiti
vodu.
i wc solja ce se
naravno
zacepiti, jebiga.
promrmljaces psovku i udahnuces i izdahnuces i zakolutaces
ocima. mozda ti se otme i neki veseli, pomalo cinicni smjesak.
zatim ces
navuci na sebe nesto odjece i
izaci ces iz stana, zakljucati vrata i
opusteno prosetati
kao nikad do tad,
svoja stvarna stopala kroz mirnu jesenju noc
dok na nekom drugom prokletom mjestu smrt i dalje radoznalo viri kroz
sive zavjese
a mracne prljave zapustene stepenice
vode ka nekom drugom i
od
njega.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=07pLGIgyfjw[/youtube]