Pred odlazak na spavanje sam procitao one Paramove dogodovstine i bacile su me u razmisljanje, sto je vrlo pozitivno jer ponovo ne mogu da spavam, a nemam blage veze kako da potrosim noc. Ovo sranje od nesanice me je fakat iznenadilo (planirao sam da spavam kao top, jebiga, veceras) jer mnogo sam se fizicki istrosio u prethodnih par dana, a jos sam danas odradio i pristojan basket. U stvari, basket je bio pristojan, ali ja sam bio katastrofalan, neopisivo los... Vec duze vrijeme se ocajnicki ucim samosvladavanju, mislim da sam prestar da pravim gluposti i ponasam se kao i idiot i stvarno mi dobro ide u posljednjih nekoliko godina. To se posebno dobro primjecuje u sportu. Postao sam prilicno tih i smiren tip, ne pravim vise scene sa nabijanjem lopte, cijepanjem majice i svadjama sa protivnicima i saigracima... Ali veceras sam pravo puko, kao zvecka jebiga. U devet smo poceli igrati, a vec sam u devet i dvadeset revoltiran i iznerviran napustio utakmicu. Bio sam zgadjen sopstvenom nemoci. Bila me je sramota, jebote, koliko sam jadan. Uzasno me nervira sopstveno tijelo i u estetskom i sportskom smislu, ovih dana. Nikakav sam. Svi misici su mi se istopili od interferonske terapije i ostale su samo bijedne kosti i nesto jadnog mlitavog mesa koje tuzno visi sa njih. Sramota me je obuci majicu kratkih rukava... Sredjivanje toga je prva stvar koju planiram odraditi kad zavrsim sa procesom lijecenja hepa. Nadam se da cu uspjeti da izguram barem nekoliko mjeseci disciplinovanog fizickog rada na sebi, prije nego sto recidiviram dopom i to. Realan sam.
Momci su me na basketu otprilike desetak minuta ubjedjivali da se vratim na teren. Nisu to, naravno, radili zato sto me vole ili sto su ludi za mojom igrom ili nesto, vec zato sto im je trebao prokleti sesti igrac. Nisam mogao da vjerujem, ali kad sam ustao sa klupe, zacrnilo mi se pred ocima, cinilo mi se da cu izgubiti svijest. Nikad ranije mi se to u zivotu nije desilo, da na cistom miru osjetim takvu nemoc i slabost. Ipak, uspio sam nekako izgurati jos sat vremena igre, uglavnom zato sto sam se iznervirao i pobudalio. Adrenalin me je nosio, jebes samokontrolu. I bez obzira na pomenuti dogadjaj, sad ponovo ne mogu da zaspim, proucavam jebeni plafon i pisem ovo sranje bez ikakve zelje da bude kvalitetno. Samo zelim da bude iskreno. Valjda. I da prodje vrijeme. Da jebeno svane.
Kontam kako sebe ne mogu zamisliti sa curom koja vozi kamion, ali sve je moguce. S druge strane, to sportsko obaranje ruku mi nimalo nije odvratno. Mada na forumu tako ne izgleda, otprilike 70 % mojih interesovanja kad sam cist se odnosi na sport. Jebes pisanje, prozu i poeziju, filozofiju, muziku, psihologiju... Sport mi je najvazniji u zivotu. Pratim sve sportove, nevjerovatna sam hodajuca baza podataka u toj oblasti, a moram i da se bavim sportom. Ne mogu zamisliti dan bez barem sat i po aktivne sportske aktivnosti, znaci – termin kosarke, fudbala ili dizanja tegova (zato me ova terapija pegazisom toliko psihicki rastura)... Takodje, jedna od stvari koje bi mi zivot mogle uciniti smislenim je posao upravljanja finansijskim dijelom nekog fudbalskog kluba. Da budem finansijski direktor ili nesto, zato sam i obucen, uostalom. Volio bih preuzeti finansijski dio upravljanja Zvezdom od onih polupismenih nesposobnih debila koji je sada upropastavaju, naravno, kad bih stekao odredjeno iskustvo i slicno. To bi me mnogo vise ispunilo od igranja na berzama i upravljanja tudjim novcem i akcijama. Jedina igra-simulacija na kompjuteru koju igram vec deset godina je championship manager, jasno.
Zato je idealna cura za mene uvijek bila ona strejterka (normalno) sa kojom utorkom mogu sa uzivanjem odgledati utakmicu lige sampiona, srijedom i cetvrtkom evroligu u kosarci, subotom neku tekmu uzivo u dvorani. Jeste, znam, to je prokletih pet dana u sedmici, ali svega po dva sata zrtvovanog vremena... Jos bi morala imati razumijevanja za moje uzasno napijanje petkom sa ekipom i pravljenje nevidjene budale od sebe (bez varanja, naravno) i barem malo se interesovati za umjetnost i filozofiju, te pristojno izgledati. Ma, totalno bih odlijepio za takvom curom... Moj drug Aco ima takvu djevojku. Ono, poznajem je stvarno dobro i znam da njeno ponasanje nije neki trip ili gluma koje radi zbog njega. Razumije se u fudbal, jebote. Isli smo jednom zajedno na tekmu BiH – Srbija na Grbavicu, igraci do 20 godina starosti. Nisam mogao da vjerujem da je tu vidim i da je istinski zainteresovana. Na tribinama su, pored nas, sjedili jos menadzeri, treneri, novinari i rodbina i prijatelji... Znaci, bilo nas pedesetak... Bas smo neki dan gledali finale lige sampiona kod Majkija i Acu zazvoni telefon nakon sto Eto napravi budalu od Vidica i zabi gol. Zove ga cura da komentarise jebeni utakmicu...
Medjutim, u praksi se na mene obavezno lijepi tacno odredjeni tip djevojaka, nimalo sportski nastrojen. Bas mi se ovih dana dogadja nesto takvo, a ja pojma nemam sta da radim. Kilavim se i natezem kao baba na pijaci. Jednog dana se kao trudim, drugog bjezim. A cura je bas od onih kojim se ja kao svidjam i to. Jedna od onih finih, obrazovanih, kulturnih, ambicioznih djevojcica prijatnog izgleda, koje valjda isto to vide i u meni. Nije to ni cudo, u principu, jer se takvim i predstavljam ljudima. Tek kad zagrebes ispod povrsine, svjetlost dana ugleda iskompleksirani, neuravnotezeni idiot.... Zanimljivo mi nekad bude u takvom drustvu. Kad sam dobre volje i raspolozen za kenjanje o umjetnosti i filozofiji i svakodnevici i poslu i fakultetu. Ali, kad sam lose volje, sve sto zelim je da ustanem sa stolice i trceci razgulim u pab na pivo. Na kraju se tako nesto i dogodi... Provalio sam da kad dovoljno puknu za tobom, i takve djevojcice su u stanju da prave kompromise i tolerisu utakmice i sport generalno, ali velika je razlika u tolerisanju i stvarnom uzivanju. A obicno i nemam dovoljno zivaca i energije da to cekam. Vise volim krigle piva i pijanu pricu i utakmice druge njemacke lige u fudbalu. Tek kad se vratim sa tog sranja u svoju sobu tamnicu, osjetim se usamljenim covjekom. Mozda bih sebi trebao kupiti neku Moldavku ili Ukrajinku za po kuci i lijepo nastaviti forsirati zivot koji je prirodan za mene.
Vjerovatno sam lud covjek. Ili bih trebao ubijediti nekog od onih sportskih magaraca sa kojim provodim vrijeme da promijeni pol, pa da se smuvam sa njim ili nesto. Sa ovom djevojkom garant necu ni pokusavati da izvadim fleke od petka i subote i nedjelje. Mozda i hocu, opet na nekoliko dana, dok sam dobre volje i spreman da se predstavljam onakvim kakav bih trebao biti, pa cu zatim pokazati pravo lice i ponovo usrati motku kao Sergej Bubka.
Param, ako uspijes ubijediti tu klinku da ti pruzi kompletnu uslugu, te da se redovnije tusira, a jos da ne zahtijeva da joj kao zvanicno budes decko i to.... steta ti je propustiti dar Velikog Manitua. Te kucne varijante su zakon. Jebes poruku, to je garant patetika koja te samo treba natjerati na akciju, da se malo vadis, potrudis i to. Nemoj padati u vatru. A kamion i obaranje ruku i zvonka slobodno zanemari. Moraju su ponekad napraviti i kompromisi
.. Mozes misliti koliko je ova noc spora i dosadna, kad se ja usudjujem dijeliti savjete na ovom polju.
Kad smo vec kod Korna, i meni je Blind draga pjesma, ali pade mi na pamet da zalijepim ovu sentimentalnu ljubavnu stvar, mada je pomalo pateticna i to :
[youtube]
http://www.youtube.com/watch?v=LeBi3tvYy3U[/youtube]
