Cvilio sam kao pseto,molio,psovao majku siptarsku,plakao za dopom koji su lesine odnijele.Jedna narkomanka cucnula nad mene,klati se tamo-'vamo,zatvorenih ociju hrapavim glasom pita''Heee...was isch ...?mmmm?...Polu-mrtav hocu da znam da nije slucajno vidjela sta se ...i ko je uzeo dop.
Na scenu su svako malo dolazile lijecnicke ekipe da ukazu pomoc nekome.Taj dan bio sam im laksi slucaj...
Covjek-narkoman ne prepoznaje putanju sjebavanja realno.Sve to ide nekako neprimjetno, uz gomilu opravdanja...Dan po dan
Odvezli su me u bolnicu i uljudno pokrpili.Davali mi rohypnol za smirenje...naravno pozvali muriju i mnogo pitanja...
Sam sam sebe tjesio kako cu jebati majku siptaru,kako cu...znao sam da serem i da sam narkomanska sisa koja nema snage da se nakaslje kao insan,ali mi je bilo lakse.(udario sam na jaceg

)Izradio sam,skenjao me i...ende.(ende je bilo daleko)
Brzo se zaborave takve stvari i za kratko vrijeme nastavljas gdje si stao.
Utopio sam se u ''Letten''i postao zombi.Rijetko sam bio sa zenkom...Ona se snalazila.Starci su ispastali...
Scena je imala svoje zakone i pravila jedne totalne anarhije.Zurich,poznat po lijepim stvarima , shokirao je najvecom narkomanskom otvorenom scenom u Evropi,mozda i svijetu...
Otimali smo.Oruzje su nam bili ganovi u koje navucemo krv i prijetimo zrtvi AIDS-om...Jako ubitacna metoda,gdje niko ne zeli rizikovati.Spavali smo po napustenim firmama, kucama i pod mostom na sceni.Polizia nas nije dirala...
Ponekad,reda radi,bila bi kao razzia.Ljudi koji su imali ulogu strazara(za to su dobijali 3-4 grama)derali su se...rulja u bijegu, murija 10minuta bleji na sceni,i opet isto...
Umiralo se svakodnevno.Neko od overa,neko izboden...Bude zao...sekundu...Znas ga/je..Pricali ste o lijepim stvarima nafilani,uz vatru...u hladnoj noci.
Dosta puta zadrzavao sam san...gledao nase sjenke na zidu mosta...izgledale su zivlje od nas...
Postajem jebeni pjesnik

emotivac u jutarnjim casovima.'Odo sad da spavam u toplom krevetu kraj tople zenke...laku noc i dobro jutro narkomanski ljudi