Forum za podršku u oporavku

Pawa wrote:Tess nije da se osecam prozvano onim pitanjem “Jel da da se osecamo bolje kad vidimo da je neko sjebaniji od nas” ali kako je knjiga spala na tri slova… Imam samo potrebu da kazem da zelim da verujem da ne spadam u onu grupu ljudi koja likuje nad tudjom nesrecom i hrani se time.

Pawa,
to nema nikakve veze sa tobom,niti sam na trenutak pomislio na tebe dok sam pisao to.Mozda ostavljam utisak nadrkanog,razdrazljivog tipa,sto verovatno i jesam ponekad,ali ti mi ni sa jednim tvojim komentarom nisi zasmetala,niti si prelazila granice pristojnosti/nepristojnosti.Ti imas svoje misljenje,ja imam svoje pa razmenjujemo.Nikakva izvinjenja ne dugujes,drago mi je sto si tu i sto uopste pokusavas da razumes sve to i moglo bi se reci da si ustvari suprotnost ovim ljudima o kojima sam gore pisao,a sto je ponasanje ljudi (narkomana,bivsih narkomana uglavnom,a i str8 ljudi).
Mislim da se Vudd salio kad je rekao da si razocarala.Tog ludjaka si valjda pomalo skontala do sada.
pozz.

dita wrote:Nego vudd (evo sad mene s upadom kad već ne mogu spavati)... kad je već bila priča o djeci....Ja često razmišljam (sa strahom) o onome „krv nije voda“. Mislim nisam ni ja baš bila cvijeće dok se odrastalo. Odrastalo se u vrijeme sexa, droge i rock and rolla. Vrijeme punka, bunta, trave, alkohola (osim trave nisam ništa drugo probala, bila je ipak neka kočnica u glavi). Jezik britak i oštar, naročito u školi, razredni advokat, posebno nabrijana na profesore i njihovu demagogiju, lažno moraliziranje i ta sranja... „prepametna“...A moj muž, sve to(osim jezika) + heroin koji je zavolio „do neba“ na prvu... Nekako sam s vremenom to prerasla...(jedino i danas volim istu muziku, a život me više put dobro prizemljio i skratio jezik). Nego, razmišljam o tome hoće li i moja djeca biti ( u ovoj dobi koja je baš pred njima) takva „pametna“, buntovna, radoznala itd....(hoče li imati kočnice?)...Razmišljaš li o tome, odnosno misliš li da ima nešto u tome da „krv nije voda“ (i da su takvi strahovi opravdani)?

Mislim da narodnu umotvorinu''krv nije vode''ljudi uzimaju i u dobru i u zlu.Ne vjerujem u prepustanje slucaju i genetske cikluse,bar sto se narkomanije tice.Moja djeca znaju za moj problem.Naravno,jos uvijek sa nedoumicom...Rekao sam vec x puta,moj zivot, kao globalna zajebancija vecine,nije postojao niti ce postojati.Zivim za njih,borim se da budem ''normalan'' zbog njih,da im kazem sta ne valja,da imaju izbor da budu gornji,donji,srednji...
Borim se da zdrav docekam njihova poigravanja hormona i ''buntovnicka ''shvatanja o ljudima,o svijetu kojim gamizu uglavnom,losi ljudi kreteni i supci...Svu energiju koju nalazim, ne znam ni ja od kuda,usmjeravam ka tome da im pomognem kod ''kocnice''sutra...Ne uslovljava me ni zena ni rodbina ni murija.Izbor je moj radi moje djece.

zasto dete od 13-14 godina uopste ima zelju da uzme drogu bilo da je u pitanju lepak,trava,tablete,heroin,ekstazi...A "informisana "su da to mnogo nevalja i ocevi im vec u osmoj godini kazu "samo nemoj da budes narkoman i peder".Dal je moguce da to samo rade da bi bili "baje"?Odakle zelja da se izadje iz realnosti sa 14 godina?

vudd wrote:'Dze si andzele mali?Sa tobom, okruglih 99%
Evo sam k'o Branko Kockica

Neka, neka.. Branko Kockica je 'forever in'
Samo da te puno pozdravim i.. nadam se da si dobro.. i da ćeš biti još bolje! cmok!!

E jebi ga tess...ti uvijek sa nekim nevaznim pitanjima

Stvarno,to je jako komplikovana tema.Naucnici,sociolozi, zdravstveni radnici imaju svoje objasnjenje,suovisnici svoje,narkomani svoje...I svi najbolje znaju.Jedino sto narkomani imaju bliske susrete sa svojim tadasnjim odlukama...
A lijeka jos uvijek nema,bar ne onakvog kao aspirin ili andol.

Vjera takodje ima svoje objasnjenje,ali...ko jos slusa rijec Boziju u ova jebena vremena

PsyTechGirl wrote:

vudd wrote:'Dze si andzele mali?Sa tobom, okruglih 99%
Evo sam k'o Branko Kockica

Neka, neka.. Branko Kockica je 'forever in'
Samo da te puno pozdravim i.. nadam se da si dobro.. i da ćeš biti još bolje! cmok!!

Ma jebem ti narkomaniju vise...,kad cujem ovo cmok...Eh sto nisam mladji samo malo
..khm...khm(ropac,zagrcnuh se)

Dobro sam Nataly,hvala dusho.Kako si ti?Nemoj ,ljubim te, onu travu da duvas.Trava je za konje sreco,ne za tebe...Ti si fina djevojka i tebe treba zivot.
Budi dobra i pozdravi Psytechmamu-zmaja

Slusaju Rec Boziju,ali nemamo svi iste bogove.
npr. moj bog je Metadon,a bozja rec metadonski recept.Njemu se klanjam,sa njim se pricescujem svakodnevno,
i imam utisak da bih crko' da ga nemam par dana.
Mozda deluje odvratno,ali je istinito i to je moja religija koju naravno zelim da promenim,jer zelim da verujem u nesto sasvim drugo.
Ima neki ljudi pricaju da veruju u jedno,a klanjaju se sasvim nekim drugim Bogovima,za koje bi mozda pre zivote dali nego za ono u sta veruju da jeste.

Metadon nije Bog.Ti mu robujes jer nemas dovoljno vjere u nesto drugo,nesto gdje si ti bez necega
Vjera je jaca od bola, veceg od bilo koje krize.Prosao sam met krizu u zajebanim uslovima,nije bilo tabletica za ovo i ono...Bilo je usrano,ali su me vise usrale legende o ''kralju krize''.
Osjecam se bezveze radi ovog ''pametovanja''ali kad covjek ne spava u ova doba...moras nesto pricat', jebiga

Nisam mislila na tvoju situaciju ili svoju, nego općenito....(pogotovo mi nije bila namjera tebe „prozivati“-ako si možda tako shvatio, znam da se trudiš biti što bolji otac svojoj djeci....) Nego sam te pitala zato što si iskren i što tvoje mišljenje (kod mene) ima „težinu“ zbog toga. Moj najstariji sin je 14 godina i kod njega se već osjeti rad hormona i vidim da me počinje pomalo gledati „s nepovjerenjem“ kao „pametniji“ je on od mene i sve zna (šta mu ja pričam). A onda opet poslije, ma sorry mama nisam mislio tako... I sad uslijed trenutne situacije sam počela razmišljati i o tome što sam napisala (potaknuta „dobronamjernim“ komentarina „dobronamjernih“ ljudi (krv nije voda) i komentarima tipa „s narkomanom rađati djecu!?!“ (nema tu sreće, misle valjda na djecu....), koje sam u životu znala čuti...Takvi komentari mi znaju nabiti osjećaj krivice...
I moj život je negdje „sa strane“ i jedino bitno su mi djeca. A isto tako se trudim iz petnih žila boriti za njih i učiti ih životu... a onda takvi komentari „dobronamjernih normalnih“ ljudi znaju baš potopiti i ubaciti bubu u uho...Ma ustvari, nisu vrijedni spomena, samo eto večeras mi svašta u glavi...
Pozdrav

Ne znam dita,stvarno...Mozemo pricati samo o svojoj djeci.
I meni je frka.Pogotovo sto zivimo u nekom novom vremenu,nekim novim forama.Prije par dana slusam kcerkicu od komsije, 5-6 godina dijete,pjeva ''do jaja,do jaja bas si ti...''i uvija se u fazonu turbo -folk bestije .
Otkrijem da moja kcerka sa 9 godina obozava Miley Cyrus,ali i ''Jethro Tull'' pa mi i to alarmantno...

Cesto u nekim ''ozbiljnim'' razgovorima zapitam djecu ''Valjam li ja kao otac?'' ''Smeta li vam nesto kod mene'' Pokusavam na taj nacin stvoriti povjerenje, iskrenost i cuti nesto o sebi,sto mozda nenamjerno cinim.Ponekad paranoisem da mozda pretjerujem sa svim tim ''stand by'' aranzmanom .Onda izbalansiram malo...opusteno.
Uz to imam svoje probleme i proslost...

Ne znam sta nosi sutra i kako ce sve ispasti.nadam se da cu biti spreman i biti im od pomoci...