Forum za podršku u oporavku

Želim vam (cijeloj obitelji) svako dobro...a pogotovo vašoj kćerki da uspije u borbi, uz vašu potporu...
Zaista ste hrabra žena, svaka Vam čast!
Pozdrav

Hvala Fridriceva i Dita sto dijelite radost sa mnom...Voljela bih da ovakve radosti bude sto vise na ovom forumu, boraca, dobijenih bitki (i ratova), srecnih pojednaca i porodica...

.Voljela bih da ovakve radosti bude sto vise na ovom forumu, boraca, dobijenih bitki (i ratova), srecnih pojednaca i porodica...[/quote]
pridruzujem se zeljama...Klaro ti si olicenje pravog i nesebicnog roditelja...od tebe treba uciti...samo hapred,poljubi ceru ,ovo je vas zajednicki uspeh...to ti znas najbolje,pozdrav

i ja se pridruzujem zeljama svaka cast na uspjehu

Hvala i tebi Asifa, znam kroz sta prolazis i tako bih rado da ti pomognem,ali ne znam kako...Ovaj uspjeh moje kcerke i mene ,zaista jeste uspjeh i razlog za mali srecni predah, ali s obzirom koliko je protivnik jak i pri snu treba drzati jedno oko otvoreno... :smt104

svakako ja jos uvijek tapkam umjestu svi pokusaji su bezuspjesnji i kod psihologa nema pomaka a meni je rekao da preuzimam stvar u svoje ruke jer nas vrtioko malog prsta pa cu vidjeti kako dalje .Po prvi put otac mu je sinoc rekao da se odluci mi ili heroin i jasno mu stavio doznanja da se nece moci dalje drogirati pod nasim krovom .

Super,cestitam na uspjehu !
Lijepo je cuti da se i na vas nacin moze dosta toga uraditi.Raduje me i to sto niste pali u zamku euforije,nego ste i dalje oprezni!

Ne znam,ali meni je puno bliza ova vasa metoda,kucna.Nekako se problem rjesava na "licu mjesta" i u realnom svijetu za razliku od Komuna.
OK,Komuna je super i "radi" ali ako je pacijent spreman da "primi" to sto se u Komunama uci i kasnije to praktikuje i kada izadje.

YugoS,
mi smo se dopisivali na ovu temu na pp, ali da malo pojasnim i javno-ova metoda kucne komune je mnogo teza za roditelje i okolinu, ali ima prednost (uz konsultacije strucnjaka i stalnu edukaciju) jer je stvarna, kao sti ti rece realna sredina, a sve metode imaju svoje prednosti i mane, zato ja nastojim da , koliko toliko redovno izvjestavam iz te tzv.kucne komune, kako bi se i ja ucila na nekim greskama i kako bi eventualno svojim iskustvom pomogla drugima, koji se odluce na ovo. Moja kcerka je zadobila dosta mog povjerenja, ali i dalje brat ide po nju na fax. mada poneki put i sama dodje uz obavezno javljanje na tel. meni . Jos nije pocela izlaziti uvece u grad (mislim da je i nju pomalo strah, ali polako, bice i to uskoro-sve dozirano, sve oprezno i uz dogovor). Hvala ti na podrsci.

Klara nadam se da ste svi dobro...javni se...veliki pozdrav

Hvala Ivon sto pitas. Ja se obicno javljam na svoju temu kad zaokruzimo jos jedan mjesec. Da se ne urekne, dobro smo-svakim danom nam se "onaj" period cini sve daljim i kao da se nekome drugome desavao. Kcerka ide na fax.-ima novo drustvo tamo i ponekod starog prijatelja, trudi se oko ispita, promjenila je imidz, nasa komunikacija-nikad bolja...I dalje pricamo o narkomaniji, ona kaze da joj sada to "ni u ludilu ne bi palo na pamet", prisjeca kako su joj prva cetiri mjeseca apstinencije bila izuzetno teska i da to ne bi voljela ponovo prolaziti...Jos ne izlazi uvece u grad, ali polako pravimo teren i za to...Ocekuje nas borba protiv hepatitisa negdje ljetos-imamo tremu, ali i nadu...pa vidjet cemo.
Pozdrav