Re: prica o najpametnijem tipu na svijetu
Posted: Thu Feb 05, 2009 11:45 am
Umjesto da pijem, brljavio sam po wordu, razmisljao...
Vidio sam u bolnici kako bih ja otprilike izgledao da nikad nisam dosao do droge...
Bio sam u sobi sa Bradom, tipom od blizu sezdeset godina i alkoholnom lezijom jetre. Ekstra simpatican lik, moje visine (187cm), a ima 140 kg. Non stop se kotrljao po sobi i jeo sa uzitkom, valjalo je odrzavati toliku kilazu. Ocito je tip godinama ulagao u sebe i nije mogao dozvoliti da sve to lagano propadne za par sedmica stroge jetrene dijete. Mislim da je pogrijesio, trebao je iskoristiti priliku i dozvoliti sebi da mu stomak malo sleti i da nakon toliko godina ponovo ugleda svog izgubljenog prijatelja dok pisa... Bio je pravo dobro opremljen - imao je so, kolace, meso, hljeb. Imao je i dzem i maslac. Kao da je opljackao robne rezerve ili tako nesto... I tip nije bio nimalo skrt, non stop je dijelio hranu po sobi, a ja nikako nisam odbijao. U stvari, Brada me je spasio, da nije bilo njegove dopune obroka, ja bih pobjegao iz bolnice negdje na rucak, jos drugog dana boravka tamo... To da ima alkoholnu leziju jetre (sto je zesce sirok pojam) sam cuo od sestre, Brada bi tesko priznao da ima problem sa alkoholom... Rece mi tip da je pretjerao sa svinjetinom i cugom preko praznika, pa su ga primili u bolnicu zato sto je jetru pridrzavao rukama i malo se kao zazutio u licu. A oci su mu bile zute kao da je ima dva puna mjeseca na glavi, jebote... Nisam nikad vidio nesto takvo. Naravno, Brada negirao doktorima da ima razvijen emotivni odnos prema alkoholu, a ljudi su kontali da se mozda pocesao po supku, pa gurnuo ruku u usta prije nego je oprao i fasovao zuticu... Medjutim, markeri na hepatitis su mu bili negativni. On je sebe sam ubijao, alkoholom.
Fakat je ovdje sa alkoholom zajeban problem. Neko je na forumu napisao da je alkohol kod nas dio folklora. Odlicno receno... Alkoholicar kojem se zivot i porodica nisu potpuno raspali se naziva covjekom koji voli da popije. Tek za one koji zive u rusevinama zivota i oglodani su cugom do kostiju se smije priznati da previse piju... I nema nijednog vjerskog i nacionalnog i tradicionalnog obicaja koji se moze sprovesti bez brda konkretne cuge. Pa mi se i lijecimo alkoholom. Kuvana rakija je dobra protiv svih bolescina... Samo treba probati. A ako te nesto boli, tu obavezno privij oblogu natopljenu rakijom... I svi imaju kazane u podrumima, spremne i napucane za destilaciju voca. Mislim da je tesko pronaci bolje majstore hemije od nasih dragih postenih seljaka. Sve sami alhemicari jebote, napravice rakiju i od govana... Brada je bio daleko od tipa kojeg je alkohol ogolio do kostiju, ali mu je zivot sjeban do bola... Sjeban i ozbiljno ugrozen. Tip o tome, naravno, skoro da nije imao pojma. Tip je to uglavnom negirao. Bilo je pretesko dospjeti do njega, nisam ni pokusavao. Ko sam ja da mu u bolnickoj sobi tupim o ovisnosti i potrebi da potrazi pomoc. Bradi, matorom boemu... Cini mi se da smo mi iv heroinski ovisnici barem po tom pitanju nacisto - svako od nas zna, cim ga prodje pocetna zaljubljenost u dop, normalno, da je otisao totalno u kurac i da mu smrt vec lagano kuca na vrata (samoljepljiva slicice tu ti nije mjesto). Naravno, tada je vec kasno i zamka se vec odavno sklopila nad nama i ne preostaje nam nista drugo do da se ritamo i otimamo i ponekad ponadamo da ima izlaza... A Bradine izjave su isle iz krajnosti u krajnost :
- "Jebiga, puno se jelo i pilo za praznike... Znao sam dnevno mlatnuti po 15 piva i spucati po 2 kila pecenja... Nije to zdravo... Treba covjek praviti pauze, odmarati malo od toga. "
- " Eno prosle godine sam isto ovako jeo, ali nisam pio pive... Pio sam svaki dan po 3-4 litra vina. Volim bijelo vino... Vino je zdravo. Nista me nije boljelo..."
- "Rece mi burazer kad je dolazio ovdje : Eto, lezi sad u krevet i gledaj u plafon i razmisljaj sta si radio u posljednjih 30 godina..."
Stariji burazer mu je svakog drugog dana dolazio u posjetu. Profesor u skoli. Ispravan covjek do bola. Pravilno usmjeren, ocigledno da pretjerano ne zamara svoju glavu suvisnim pitanjima. On i Brada su bili totalni emotivni stranci... Pitao ga je ima li sta da jede. Boli li ga jetra i sta mu doktorica kaze. I treba li mu sta... Brada bi bio zesce nervozan dok je burazer boravio tu i vidno bi odahnuo kad bi se posjeta zavrsila... Nijednom nije trajala duze od 15 minuta, razgovor je cijelo vrijeme skripao i zapinjao.
Bradi razgovor nije skripao i zapinjao kad mu je dolazila raja iz kafane. Brada je bio veseo covjek, mlatio je gluposti non stop i smijao se... Kontam da je bio pravo omiljen lik u kafani izmedju 4. i 10. pive... A price su bile slicne pricama moje ekipe iz Skale kao jaje jajetu. "Hej, sjecas li se kad smo onda ubili ko stoka i kad smo"... Pricalo se u cuganju. I smijalo... U stvari, ako se zanemare sjecanja natopljena alkoholom, Brada je vjerovatno bio stranac i tim ljudima iz kafane. Moguce da je i samom sebi bio totalni stranac, pa 30 godina je uspjesno bjezao u cugu... I meni je cijelo vrijeme pricao o napijanjima. Bio je nepresusan izvor, imao je sve neophodne varijacije na temu : klasicno cuganje, cuganje kod kuce, u kafani, na poslu, na ulici... Cuganje u vojsci, na slavama i svadbama. Cuganje u prilici i neprilici. Cuganje sa kolegama, solo cuganje. Cuganje uz seks, cuganje uz skoro seks... Cuganje uz blamazu, uz tucu, uz muriju. Za cetiri dana boravka u bolnici, Bradi nije ni najmanje ponestalo sjecanja. Brada me je mogao bormbardovati pricama vjerovatno do sudnjeg dana i to...
Pitam se sta bi bilo da sam u bolnici lezao u sobi sa Bradinim burazerom. O cemu bi burazer mogao pricati, koliko minuta bi njegova ispovjest trajala. Da li bih pricom o njemu mogao ispisati 3 pasusa ?!... Naravno, burazer je relativno uspjesan covjek, ponosni otac da normalna djeteta, postovan u kuci i na poslu itd.
I Brada je ozenjen. Zena mu je za tri sedmice, koliko je proveo u bolnici, tri puta dolazila u posjetu. Dok sam ja bio tamo, jednom se potrudila da ga nazove na mobilni, ali nije imala vremena da svrati... Rece Brada da mu ne ide dobro sa zenom. Kaze da se svadjaju stalno, pa najbolje im ide kad on radi prvu, a ona drugu smjenu. Jeste da hrce prilicno i to, ali ako uspije prvi zaspati, supruga mu uopste ne smeta. A kad oboje rade prvu, on poslije posla voli svratiti u birtiju ispod mosta na casu vina... Bolje tako za oboje... Kcerka mu se mlada udala i pobjegla od njega u Ameriku. Dolazila prosle godine u septembru. Brada jos uvijek nije postao djed.
Brada je zesci karakter od covjeka, nikad ne pije na poslu... Pogotovo kad ima posla. Radi u propaloj firmi na koju iz nekih sjebanih iskljucivo bosanskih razloga jos nije stavljen katanac na bravu. Vojna industrija, nekad su bili sila od preduzeca. Danas su rusevina, kao i vecina drugih stvari u zemlji prokletih... Brada se bavi preciznom mehanikom, desi se da nekad dobije i platu. Direktor pravo fin covjek, uplatio mu zdravstveno kad je saznao da mora lezati u bolnici... Okej, Brada popije ponekad i na poslu, ako cemo iskreno. Nas narod je takav, stalno neko nesto slavi i onda donosi hranu i alkohol kolegama... Vazda neke slave i rodjendani i svadbe i neko postao djed. A 8 sati vremena kad nista ne radis traje bolesno dugo kao zimska noc u Finskoj i to, a i Finci mnogo piju...
Brada je tipican primjerak srecnog srednjog staleza u nasoj drzavi. Para nema ni za kifle, normalno... Strogi kokuz, cesto pije na crtu u birtiji. Kaze da je gazda regularan tip pravo, vazda mu pusti se uvali u dug. Vratice kad slucajno dobije platu. Ima sad nekih 300 KM duga u kafani. To je malo vise od polovine njegove plate... Ma, nisu to neke pare, jebo pola plate. A Brada ima i neki kredit, ali rata je prava zajebancija, nesto oko 150 maraka. Brada dao trajni nalog u banci, sami skidaju sa racuna kad nekim cudom dobije platu... Ne daje pare u kucu, zena ima svoju platu, a i kcerka je se ponekad sjeti. Valjda...
Pustili su ga iz bolnice dan prije nego sto sam ja izasao. Ukupno je boravio tamo 3 sedmice i nije nesto posebno krizirao. Nedostajao mu je alkohol, naravno, ali pretjerano patio zbog toga... Pred izlazak, cvrsto je obecao sebi i doktorima da ce napraviti pauzu od alkohola nekoliko mjeseci. Dobro nam je poznato koliko vrijede obecanja alkoholicara ili narkomana ili bilo kojih drugih ljudi koji nisu u stanju da upravljaju sopstvenim zivotom...
***
Mene zanima jedna stvar. Ima li smisla da se sada jedan sezdesetogodisnji alkos bori za svoj zivot ? Ima li potrebe da se muci i pokusava skinuti sa cuge ?... Da li je njegov zivot zaista toliko usran (on ga ne dozivljala totalno sjebanim) ?
Sta je normalan zivot uopste ? Ako je za Bradu najveci uzitak u zivotu da visi u kafani, pije i zdere, je li to problem koji je neophodno rijesiti ? On nije u stanju zivjeti zivotom svog brata... Da li je Brada zrtva alkohola ?
Isto tako se pitam sta je normalan zivot za mene. Da nisam uzeo gudru, bio bih alkoholicar. I jesam alkoholicar... Bio sam to prije nego sto sam postao narkoman. Za sta ja treba da se borim ? Za sada mi je jedino jasno to da moram pobjeci od ovisnosti.
Samo, jos uvijek pojma nemam gdje...
Vidio sam u bolnici kako bih ja otprilike izgledao da nikad nisam dosao do droge...
Bio sam u sobi sa Bradom, tipom od blizu sezdeset godina i alkoholnom lezijom jetre. Ekstra simpatican lik, moje visine (187cm), a ima 140 kg. Non stop se kotrljao po sobi i jeo sa uzitkom, valjalo je odrzavati toliku kilazu. Ocito je tip godinama ulagao u sebe i nije mogao dozvoliti da sve to lagano propadne za par sedmica stroge jetrene dijete. Mislim da je pogrijesio, trebao je iskoristiti priliku i dozvoliti sebi da mu stomak malo sleti i da nakon toliko godina ponovo ugleda svog izgubljenog prijatelja dok pisa... Bio je pravo dobro opremljen - imao je so, kolace, meso, hljeb. Imao je i dzem i maslac. Kao da je opljackao robne rezerve ili tako nesto... I tip nije bio nimalo skrt, non stop je dijelio hranu po sobi, a ja nikako nisam odbijao. U stvari, Brada me je spasio, da nije bilo njegove dopune obroka, ja bih pobjegao iz bolnice negdje na rucak, jos drugog dana boravka tamo... To da ima alkoholnu leziju jetre (sto je zesce sirok pojam) sam cuo od sestre, Brada bi tesko priznao da ima problem sa alkoholom... Rece mi tip da je pretjerao sa svinjetinom i cugom preko praznika, pa su ga primili u bolnicu zato sto je jetru pridrzavao rukama i malo se kao zazutio u licu. A oci su mu bile zute kao da je ima dva puna mjeseca na glavi, jebote... Nisam nikad vidio nesto takvo. Naravno, Brada negirao doktorima da ima razvijen emotivni odnos prema alkoholu, a ljudi su kontali da se mozda pocesao po supku, pa gurnuo ruku u usta prije nego je oprao i fasovao zuticu... Medjutim, markeri na hepatitis su mu bili negativni. On je sebe sam ubijao, alkoholom.
Fakat je ovdje sa alkoholom zajeban problem. Neko je na forumu napisao da je alkohol kod nas dio folklora. Odlicno receno... Alkoholicar kojem se zivot i porodica nisu potpuno raspali se naziva covjekom koji voli da popije. Tek za one koji zive u rusevinama zivota i oglodani su cugom do kostiju se smije priznati da previse piju... I nema nijednog vjerskog i nacionalnog i tradicionalnog obicaja koji se moze sprovesti bez brda konkretne cuge. Pa mi se i lijecimo alkoholom. Kuvana rakija je dobra protiv svih bolescina... Samo treba probati. A ako te nesto boli, tu obavezno privij oblogu natopljenu rakijom... I svi imaju kazane u podrumima, spremne i napucane za destilaciju voca. Mislim da je tesko pronaci bolje majstore hemije od nasih dragih postenih seljaka. Sve sami alhemicari jebote, napravice rakiju i od govana... Brada je bio daleko od tipa kojeg je alkohol ogolio do kostiju, ali mu je zivot sjeban do bola... Sjeban i ozbiljno ugrozen. Tip o tome, naravno, skoro da nije imao pojma. Tip je to uglavnom negirao. Bilo je pretesko dospjeti do njega, nisam ni pokusavao. Ko sam ja da mu u bolnickoj sobi tupim o ovisnosti i potrebi da potrazi pomoc. Bradi, matorom boemu... Cini mi se da smo mi iv heroinski ovisnici barem po tom pitanju nacisto - svako od nas zna, cim ga prodje pocetna zaljubljenost u dop, normalno, da je otisao totalno u kurac i da mu smrt vec lagano kuca na vrata (samoljepljiva slicice tu ti nije mjesto). Naravno, tada je vec kasno i zamka se vec odavno sklopila nad nama i ne preostaje nam nista drugo do da se ritamo i otimamo i ponekad ponadamo da ima izlaza... A Bradine izjave su isle iz krajnosti u krajnost :
- "Jebiga, puno se jelo i pilo za praznike... Znao sam dnevno mlatnuti po 15 piva i spucati po 2 kila pecenja... Nije to zdravo... Treba covjek praviti pauze, odmarati malo od toga. "
- " Eno prosle godine sam isto ovako jeo, ali nisam pio pive... Pio sam svaki dan po 3-4 litra vina. Volim bijelo vino... Vino je zdravo. Nista me nije boljelo..."
- "Rece mi burazer kad je dolazio ovdje : Eto, lezi sad u krevet i gledaj u plafon i razmisljaj sta si radio u posljednjih 30 godina..."
Stariji burazer mu je svakog drugog dana dolazio u posjetu. Profesor u skoli. Ispravan covjek do bola. Pravilno usmjeren, ocigledno da pretjerano ne zamara svoju glavu suvisnim pitanjima. On i Brada su bili totalni emotivni stranci... Pitao ga je ima li sta da jede. Boli li ga jetra i sta mu doktorica kaze. I treba li mu sta... Brada bi bio zesce nervozan dok je burazer boravio tu i vidno bi odahnuo kad bi se posjeta zavrsila... Nijednom nije trajala duze od 15 minuta, razgovor je cijelo vrijeme skripao i zapinjao.
Bradi razgovor nije skripao i zapinjao kad mu je dolazila raja iz kafane. Brada je bio veseo covjek, mlatio je gluposti non stop i smijao se... Kontam da je bio pravo omiljen lik u kafani izmedju 4. i 10. pive... A price su bile slicne pricama moje ekipe iz Skale kao jaje jajetu. "Hej, sjecas li se kad smo onda ubili ko stoka i kad smo"... Pricalo se u cuganju. I smijalo... U stvari, ako se zanemare sjecanja natopljena alkoholom, Brada je vjerovatno bio stranac i tim ljudima iz kafane. Moguce da je i samom sebi bio totalni stranac, pa 30 godina je uspjesno bjezao u cugu... I meni je cijelo vrijeme pricao o napijanjima. Bio je nepresusan izvor, imao je sve neophodne varijacije na temu : klasicno cuganje, cuganje kod kuce, u kafani, na poslu, na ulici... Cuganje u vojsci, na slavama i svadbama. Cuganje u prilici i neprilici. Cuganje sa kolegama, solo cuganje. Cuganje uz seks, cuganje uz skoro seks... Cuganje uz blamazu, uz tucu, uz muriju. Za cetiri dana boravka u bolnici, Bradi nije ni najmanje ponestalo sjecanja. Brada me je mogao bormbardovati pricama vjerovatno do sudnjeg dana i to...
Pitam se sta bi bilo da sam u bolnici lezao u sobi sa Bradinim burazerom. O cemu bi burazer mogao pricati, koliko minuta bi njegova ispovjest trajala. Da li bih pricom o njemu mogao ispisati 3 pasusa ?!... Naravno, burazer je relativno uspjesan covjek, ponosni otac da normalna djeteta, postovan u kuci i na poslu itd.
I Brada je ozenjen. Zena mu je za tri sedmice, koliko je proveo u bolnici, tri puta dolazila u posjetu. Dok sam ja bio tamo, jednom se potrudila da ga nazove na mobilni, ali nije imala vremena da svrati... Rece Brada da mu ne ide dobro sa zenom. Kaze da se svadjaju stalno, pa najbolje im ide kad on radi prvu, a ona drugu smjenu. Jeste da hrce prilicno i to, ali ako uspije prvi zaspati, supruga mu uopste ne smeta. A kad oboje rade prvu, on poslije posla voli svratiti u birtiju ispod mosta na casu vina... Bolje tako za oboje... Kcerka mu se mlada udala i pobjegla od njega u Ameriku. Dolazila prosle godine u septembru. Brada jos uvijek nije postao djed.
Brada je zesci karakter od covjeka, nikad ne pije na poslu... Pogotovo kad ima posla. Radi u propaloj firmi na koju iz nekih sjebanih iskljucivo bosanskih razloga jos nije stavljen katanac na bravu. Vojna industrija, nekad su bili sila od preduzeca. Danas su rusevina, kao i vecina drugih stvari u zemlji prokletih... Brada se bavi preciznom mehanikom, desi se da nekad dobije i platu. Direktor pravo fin covjek, uplatio mu zdravstveno kad je saznao da mora lezati u bolnici... Okej, Brada popije ponekad i na poslu, ako cemo iskreno. Nas narod je takav, stalno neko nesto slavi i onda donosi hranu i alkohol kolegama... Vazda neke slave i rodjendani i svadbe i neko postao djed. A 8 sati vremena kad nista ne radis traje bolesno dugo kao zimska noc u Finskoj i to, a i Finci mnogo piju...
Brada je tipican primjerak srecnog srednjog staleza u nasoj drzavi. Para nema ni za kifle, normalno... Strogi kokuz, cesto pije na crtu u birtiji. Kaze da je gazda regularan tip pravo, vazda mu pusti se uvali u dug. Vratice kad slucajno dobije platu. Ima sad nekih 300 KM duga u kafani. To je malo vise od polovine njegove plate... Ma, nisu to neke pare, jebo pola plate. A Brada ima i neki kredit, ali rata je prava zajebancija, nesto oko 150 maraka. Brada dao trajni nalog u banci, sami skidaju sa racuna kad nekim cudom dobije platu... Ne daje pare u kucu, zena ima svoju platu, a i kcerka je se ponekad sjeti. Valjda...
Pustili su ga iz bolnice dan prije nego sto sam ja izasao. Ukupno je boravio tamo 3 sedmice i nije nesto posebno krizirao. Nedostajao mu je alkohol, naravno, ali pretjerano patio zbog toga... Pred izlazak, cvrsto je obecao sebi i doktorima da ce napraviti pauzu od alkohola nekoliko mjeseci. Dobro nam je poznato koliko vrijede obecanja alkoholicara ili narkomana ili bilo kojih drugih ljudi koji nisu u stanju da upravljaju sopstvenim zivotom...
***
Mene zanima jedna stvar. Ima li smisla da se sada jedan sezdesetogodisnji alkos bori za svoj zivot ? Ima li potrebe da se muci i pokusava skinuti sa cuge ?... Da li je njegov zivot zaista toliko usran (on ga ne dozivljala totalno sjebanim) ?
Sta je normalan zivot uopste ? Ako je za Bradu najveci uzitak u zivotu da visi u kafani, pije i zdere, je li to problem koji je neophodno rijesiti ? On nije u stanju zivjeti zivotom svog brata... Da li je Brada zrtva alkohola ?
Isto tako se pitam sta je normalan zivot za mene. Da nisam uzeo gudru, bio bih alkoholicar. I jesam alkoholicar... Bio sam to prije nego sto sam postao narkoman. Za sta ja treba da se borim ? Za sada mi je jedino jasno to da moram pobjeci od ovisnosti.
Samo, jos uvijek pojma nemam gdje...
