Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.
Nije depresija toliko losa stvar. Mene je mnogo puta spasila od recidiva, bio sam toliko sjeban da mi je bilo pretesko podici dupe iz kreveta i razletiti se po ulici u potrazi za semom. Dobra, mnogo gadna, crna depresija je fakat zdrava za apstinenciju .
Jesi prezivio kod zubara ? Ja sam to njesra odradio prije dvije godine. Pojma nemam sta me je tada pokrenulo.
Nego, zbog svih tih zelja za uspjesno izljecenje, a koje ste ovdje prijateljski nanizali, ne bi bilo lose da objasnim zasto se ja sad kao trudim i pokusavam da to uradim...
Nije mi se desila neka korisna eksplozija u nervnom sistemu, nisam spoznao boga, nisam poslozio svoj zivot u simpaticnu limunadu i to... To se meni ne moze dogoditi, isti sam onaj idiot kakav sam bio prije par godina... 6 mjeseci lijecenja mi je pravo dobar izgovor da ne radim nista.
- Vladimire, mrdni guzicu iz fotelje, ostavi daljinski na miru i idi trazi posao !!!
- Ne mogu sad... Lijecim se od hepa, kad zavrsim to, onda cu...
Pegasys kao odlican izgovor za hladjenje jaja kod kuce jos 6 mjeseci... Siguran sam da se necu gudrirati i piti i razarati na bilo koji drugi nacin, dok bude trajala terapija. Mogu to izdrzati, poznajem se... Okej, priznajem da u meni postoji nada da ce se u ovih 6 mjeseci desiti nesto vazno u mom zivotu. Nesto sto ce me natjerati da ostanem cist i poslije terapije. Ali, ne bih se pretjerano iznenadio i da se to ne dogodi.
Vladimire, jos nisam cula da se nesto spektakularno desava u fotelji, osim ako tvoja nije tipa da propadnes u nju i nadjes se u Narniji..ili mozda odjednom skontas da je posedujes carobni daljinski. No za tih 6 meseci habanja fotelje i daljinskog izgladneces onog malog covekolikog sto ti cuci za vratom i mozda ce biti toliko iscrpljen da ce se odvuci negde u potrazi za hranom..mozda..
evo sad sam krenuo i skamenjen sam.slabo znam zubare ali jedno znam sigurno.i oni su ljudi sa problemima(nekome se ne dize 15 god,nekom se zena jebe po komsiluku a nekom je dete narkoman )i koliko mi je poznato svi se nekuda prazne...zasto imam utisak da cika zubo uziva u mojoj boli?ko zna...javicu posle utiske a evo smrad me danas ni za sekundu nije zaboleo i zato da ja ne bi veceras grizao namestaj,odoh.
Yesenia, ima istine u tome sto kazes... Ipak, znam da se necu raditi narednih 6 mjeseci. Gudriram se kad sam pod pritiskom, kad radim ono sto ne zelim, pisem ono sto drugi zele da cuju i trudim se da komuniciram sa ljudima koji mi idu na kurac u normalnim okolnostima. U fotelji, sa knjigom i daljinskim u rukama, zesce sam spokojan covjek. Mislio sam utrositi vrijeme pisuci nesto u formi memoara ili dnevnika ili zapisa. Nije potrebno da bude korisno i da ga neko cita. Bitno je samo da se pise. To je razgovor sa samim sobom.
Paramparcad, sto nisi razgulio kod neke zubarke, po mogucnosti mladje i sa dobrim sisama ? To relaksira covjeka, ucini da instinktivno zines sa obje glave, a uz to ti blam da vristis, pomagas i kukas... Ona moja nije bila losa.
Sagitarius, dobrodosao si. Nisam jos dosao do Pegazisa... Cekamo analize, da se vidi kog genotipa virusa sam ponosni vlasnik i u kakvom mi je stanju jetra... Nisu stigli za 5 jebenih dana da mi urade prokletu biopsiju jetre. Cijelo su me vrijeme studentkinje 6. godine, pune sazaljenja i gadjenja u isti mah, palpirale i uzimale mi anamnezu i zatrpavale me gomilom besmislenih pitanja. Plus su mi izvadili nekoliko litara krvi i zamijenili je raznim infuzijama. Sestre su svakog dana pisale opsiran izvjestaj o velicini, obliku i boji moje stolice i to... To je valjda ovaj novi, naucni pristup problemu i ti fazoni... Sa lijecenjem pocinjem za 2 sedmice, pisacu o tome na forumu.
Iz ovog do sada napisanog o bolnici i mom lijecenju od hepa, covjek bi citajuci mogao steci utisak da su doktori negativci u cijeloj prici, da su me mucili terapijama i dosadom i slicno... Jebiga, to apsolutno nije tacno. I doktori i sestre su zapravo bili zesce ljubazni prema meni, toliko da su u meni izazivali sumnjicavost i podozrenje. Ne volim kad mi ljudi previse titraju guzici i smjeskaju mi se. To mi djeluje nekako neiskreno. Ali fakat ni u jednom trenutku nisam osjetio ni traga bilo kakvoj diskriminaciji... Uz nalaze sam prilozio i misljenje neuropsihijatra u kojem pise da sam cist vec dvije godine, da radim, da proces resocijalizacije tece po planu i da svake sedmice kresnem barem dvije ribe... Naravno, bilo bi jako lijepo da je to istina. Medjutim, kao sto znamo, stvari stoje dosta drugacije, ali ne toliko lose da ne bih mogao da lijecim hepatitis (to ako zanemarimo ovu posljednju stavku, u njoj je situacija alarmantna). Nisu nijednom od mene trazili da radim test na gudre (prilozio sam, doduse, frisak negativan test na 6 droga)... Ne bi mi to bio problem, cist sam od svega, ali ipak je ljepse kad ljudi ne traze od tebe da se popisas u casu da bi provjerili govoris li istinu ili ponovo lazes i varas sebe i druge.
Doktorima u bolnici zamjeram samo jednu stvar - pokusali su da me ubiju dijetom... Kad sam se pripremao za ovo lijecenje, rekli su mi da obavezno prestanem piti alkohol, kao i da ne bi bilo lose da malo smrsam (samo nekih zanemarljivih 15-tak kg), da bi se terapija bolje primila i to... Propisali mi jetrenu dijetu. Ja sam je malo prilagodio svom nacinu razmisljanja i ishrane i apetita i ukusa. Napravio sam golem rez u zivotu - potpuno izbacio alkohol, plus se odrekao hamburgera kod trovaca u 24:00, kad poslije Skale krenemo u druge kafane na jos po jednu; a eliminisao sam i onih 12 kifli na pekari u 03:00 ujutro kad se mrtav pijan vracam kuci. Sve drugo sam nastavio zderati... To je bukvalno napravilo cudo od mene - vratio sam se na svoju normalnu kilazu. Nisam se vagao, ali kontam da nikako nemam vise od 90 kg trenutno. Naravno, svi oni misici koje sam kao govna polijepio na svoja ramena, ledja, ruke, grudi, satiruci se u teretani skoro svaki dan pola godine, su prilicno sletjeli i sad ponovo izgledam kao sportista rekreativac koji redovno ide na kuglanje i stoni tenis.... Dizanje tegova mi prilicno nedostaje, mislim da cu to prvo vratiti u svoj zivot kad zavrsim sa terapijom. Jebe mi se za izgled, zelim samo da izbacim ludilo iz sebe. A bolji nacin nemam... Mozda da dovedem sebi zenku iz Albanije (to je sad u ruralnoj Srbiji hit), pa da danima ne silazim sa nje... Da.
Medjutim, hrana u bolnici je dno dna... Jebote, kad bi se covjek pokusao striktno drzati onog smeca sto mu doktori predloze kao ishranu, za sedam dana bi u stilu Van Gogh-a pojeo sopstveno uho da bi se osjetio zivim. Uporno ti donose neke splacine, ni slane, ni slatke, ni kisele, ni otrovne... Niti ih ima dovoljno, niti lijepo izgledaju. Kontam da bi tako izgledala hrana koju bih ja uspio napraviti, kad bih se usudio jednog suncanog besmislenog ljetnog dana... Izgladnio sam u bolnici. Da sam ostao jos 5 dana, vjerovatno bih oteo jednu od onih studentkinja, silovao je, ubio i pojeo u cjelosti...
.
