Evo ti na - nije me bilo dan ipo, kad ono svega i svačega ...
Ljuudi - ma Zvrky - dangubice moja draga - ma što to govoriš - koje ubijanje jebate - što reka Pale 'šta, opet?' - evo, znam da topic odavno već nije aktuelan, mogu se kladit da te ta blesava pomisao - ako se ikad i uspjela izartikulirati - prošla već nakon par sati...
Kakvo ubijanje, sestro draga! Jesan se i ja tila, od 15 godina, sila san na ogradu zajedničkog balkona na 7-om katu (i sidila i sidila, jedno uru vrimena) i kao iden ja, i oću neću ...
(ljudi moji dragi: teško li je prijeći onu krajnju liniju, iskristalizirati zamisao u konačnu odluku i dati joj fizički izraz u smislu/obliku fatalnog skoka ili reza preko zapešća... mislim da je s tabletama nešto drukčije/"lakše"(?) jer smrt dolazi naknadno, čovjek je svjestan da mu se, ako ih i popije, neće ništa dogoditi, bar ne odmah, pa se tijelo ne opire šoku za koji zna da će uslijediti recimo ovamo kod pucnja/skoka/reza ...
...puno te stvari (na svu sreću, jer da je samoubojstvo makar mrvicu lakše, zamislite koliko bi se ljudi ubilo) koči u tome, jer, tijelo se samo od sebe bori za život - pa svi smo - ljudi/životinje/biljke, rođeni s tim nagonom - jeste li vidjeli kako se svi tako grčevito bore za opstanak - ničije tijelo neće rezignirano prihvatiti odluku o svom samouništenju - zna ono da nam je to mozak samo trenutno sjeban, da nam je teško, i tako dalje ...)
I tako, sidila Ramona, sidila ('ajme kako će mi starci', 'e, neka im, oni i jesu krivi za većinu toga', 'ma krivi su za sve', 'ma nisu, zapravo, vole oni mene, kupili su mi i klavir', 'ajme onda više nikad neću svirati klavir', 'a taman sam mislila skidat Eclipse od Floyda, eto, izgleda da neću', 'ajme zamisli da ostanem živa, pa invalid', 'neću visoko je', 'ala rasuću se', 'ajme jadna stara kad me vidi cilu krvavu', 'jebe mi se, ne mogu više', 'ajme srce će joj pukniti', 'a mogla sam bar neko pismo oproštajno sastavit il tako nešto, a ne ovako odjednom, bum', 'ma nek se misle, briga mene kad me nema', 'ajme a stara pravila fritule, sad će ostat puna teća fritula a oni će bit žalosni pa neće niko poisti', 'ajme večeras je onaj neki dobar film!', 'aj sutra ću se ubiti') i s olakšanjem sišla s ograde, u lift i doma. Sutra je sve bilo, kako već znaš, i kako to uvijek biva, potpuno drukčije
JA ĆU SE UBITI SAMO NE ZNAM KAKO...
Moderator: sanela
E moja Luna ne mogu ja tako sad obećavam ovo a sad ono neide to tako...ali trudiću se da do takvih stvari više ne dolazi!
Erineja ono nadam se znači da ako budem disala idem a ako ne neću moći to znači nadam se! i zašto je datum sad problem to me zanima? Voli vas Zvrky
Erineja ono nadam se znači da ako budem disala idem a ako ne neću moći to znači nadam se! i zašto je datum sad problem to me zanima? Voli vas Zvrky
NEKO TO OD GORE VIDI SVE!
Juce je istorija
Sutra je misterija
Ali danas je dar!!!
Juce je istorija
Sutra je misterija
Ali danas je dar!!!
ramona baš tako je bilo,oću,neću,oću,neću ali ipak sam pokušala i žao mi je što nisam uspela,samo sam majku potresla i mislim da sam joj život skratila 10 godina,Ne znam Ramona šta da ti kažem,eto i ti si bila u sličnoj situaciji pa mislim da ti je jasno....
NEKO TO OD GORE VIDI SVE!
Juce je istorija
Sutra je misterija
Ali danas je dar!!!
Juce je istorija
Sutra je misterija
Ali danas je dar!!!
ma drago moje pametno, vidis kako ona zna.Ramona wrote:Evo ti na - nije me bilo dan ipo, kad ono svega i svačega ...
Ljuudi - ma Zvrky - dangubice moja draga - ma što to govoriš - koje ubijanje jebate - što reka Pale 'šta, opet?' - evo, znam da topic odavno već nije aktuelan, mogu se kladit da te ta blesava pomisao - ako se ikad i uspjela izartikulirati - prošla već nakon par sati...
Kakvo ubijanje, sestro draga! Jesan se i ja tila, od 15 godina, sila san na ogradu zajedničkog balkona na 7-om katu (i sidila i sidila, jedno uru vrimena) i kao iden ja, i oću neću ...
(ljudi moji dragi: teško li je prijeći onu krajnju liniju, iskristalizirati zamisao u konačnu odluku i dati joj fizički izraz u smislu/obliku fatalnog skoka ili reza preko zapešća... mislim da je s tabletama nešto drukčije/"lakše"(?) jer smrt dolazi naknadno, čovjek je svjestan da mu se, ako ih i popije, neće ništa dogoditi, bar ne odmah, pa se tijelo ne opire šoku za koji zna da će uslijediti recimo ovamo kod pucnja/skoka/reza ...
...puno te stvari (na svu sreću, jer da je samoubojstvo makar mrvicu lakše, zamislite koliko bi se ljudi ubilo) koči u tome, jer, tijelo se samo od sebe bori za život - pa svi smo - ljudi/životinje/biljke, rođeni s tim nagonom - jeste li vidjeli kako se svi tako grčevito bore za opstanak - ničije tijelo neće rezignirano prihvatiti odluku o svom samouništenju - zna ono da nam je to mozak samo trenutno sjeban, da nam je teško, i tako dalje ...)
I tako, sidila Ramona, sidila ('ajme kako će mi starci', 'e, neka im, oni i jesu krivi za većinu toga', 'ma krivi su za sve', 'ma nisu, zapravo, vole oni mene, kupili su mi i klavir', 'ajme onda više nikad neću svirati klavir', 'a taman sam mislila skidat Eclipse od Floyda, eto, izgleda da neću', 'ajme zamisli da ostanem živa, pa invalid', 'neću visoko je', 'ala rasuću se', 'ajme jadna stara kad me vidi cilu krvavu', 'jebe mi se, ne mogu više', 'ajme srce će joj pukniti', 'a mogla sam bar neko pismo oproštajno sastavit il tako nešto, a ne ovako odjednom, bum', 'ma nek se misle, briga mene kad me nema', 'ajme a stara pravila fritule, sad će ostat puna teća fritula a oni će bit žalosni pa neće niko poisti', 'ajme večeras je onaj neki dobar film!', 'aj sutra ću se ubiti') i s olakšanjem sišla s ograde, u lift i doma. Sutra je sve bilo, kako već znaš, i kako to uvijek biva, potpuno drukčije
nikad se kasno ubiti nije - opet to ponavljam svim potencijalnim samoubojicama... ako nista, treba ono covjek iz inata ne ubijati se, iz inata samom sebi.
nemate pojma kako je motivirajuca stvar to kad se inatis samome sebi... pa ja sam ziva cuda u zivotu na taj nacin svojedobno pravio.... ali to je vec tema za sebe.
ove sto se tice poenta bi bila - nemojte se ubijati a pogotovo nemojte pisati kako cete se ubiti jer doci ce manson i slati ce vas u komunu.

i am what i am and what will be will be
Datum je problem zato sto je 1. decembar daleko. Da probamo to da izvedemo ranije?zvrky wrote: Erineja ono nadam se znači da ako budem disala idem a ako ne neću moći to znači nadam se! i zašto je datum sad problem to me zanima? Voli vas Zvrky
Slobodna sam da promenim mišljenje i izaberem drugaciju budućnost ili drugačiju prošlost.
joj ramona ismijah se ....luda si. Vidim te kako sjedis na ogradi i dumash ahhahaha. A drzis se rukama tako crsto da su ti utrnule. hehehe. Ovdje se ba ubije pun qurac ljudi svaki dan...doduse homice je sada veci od suicide...no...Ma kad je neko lud i kad je odlucio on leti moja Ramona-meha letiimm.,... hehehe
jebesh ubistvo ba. Da mi je bilo sudjeno da umrem davno bi me neki geler strefio. Necu. Rat sam prezivjela...znaci ima tu nesto drugo za mene...plan. Ubistvo nije rijesenje...jer nije to sto mi tada zelimo. Mi zelimo da svi problemi nestanu, da bol nestane, da se sva zbrka smiri i da je sve rijeseno, da smo voljeni, i shvaceni....a ne da nas absolutno nikada vishe nema. Pa ...nashi roditelji su ipak tu. Ipak se svi mi osjecamo krivim za sve sto smo im uradili...bez obzira sto su u nasoj glavi i oni krivi za nashu slabost. Pa ako nas ta krivica jede...zamisli samo kakavu bi im bol nanijeli da se ubijemo????
unistili bi im zivote....skroz. A nisu to zasluzili. Zasluzili su da nas vide na nogama...uspjesne, pamatne, ambiciozne, SRETNE!!!! Sami smo se uvalili u govna...pa nije fer i druge sjebavati zbog toga...ne vishe nego sto vec jesmo. Moramo rijesiti ovo ...sami! Uz neku pomoc naravno...no i dalje je sve na nama. Mi moramo biti dovoljno jaki..i reci-ma jebote i droge i sve...necu vishe...idem postati neko i nesto.,...sta ja to sebi radim?
samo eto...treba dotle stici
dovde znam...a dalje-ako bi mi neko mogao svijetlo upaliti-bila bih mu zahvlana....
jebesh ubistvo ba. Da mi je bilo sudjeno da umrem davno bi me neki geler strefio. Necu. Rat sam prezivjela...znaci ima tu nesto drugo za mene...plan. Ubistvo nije rijesenje...jer nije to sto mi tada zelimo. Mi zelimo da svi problemi nestanu, da bol nestane, da se sva zbrka smiri i da je sve rijeseno, da smo voljeni, i shvaceni....a ne da nas absolutno nikada vishe nema. Pa ...nashi roditelji su ipak tu. Ipak se svi mi osjecamo krivim za sve sto smo im uradili...bez obzira sto su u nasoj glavi i oni krivi za nashu slabost. Pa ako nas ta krivica jede...zamisli samo kakavu bi im bol nanijeli da se ubijemo????
unistili bi im zivote....skroz. A nisu to zasluzili. Zasluzili su da nas vide na nogama...uspjesne, pamatne, ambiciozne, SRETNE!!!! Sami smo se uvalili u govna...pa nije fer i druge sjebavati zbog toga...ne vishe nego sto vec jesmo. Moramo rijesiti ovo ...sami! Uz neku pomoc naravno...no i dalje je sve na nama. Mi moramo biti dovoljno jaki..i reci-ma jebote i droge i sve...necu vishe...idem postati neko i nesto.,...sta ja to sebi radim?
samo eto...treba dotle stici
