Forum za podršku u oporavku

Uh, tek sad osjećam odgovornost da ovo napišem kako treba jer je ovaj dio zapravo najvažniji........

Kao što rekoh, ostala sam sama sa bebom od 3 mjeseca kojoj nisam bila u stanju ni pelenu promijenit bez dopa.
Pojma nisam imala ni gdje da idem ni šta da radim, na kraju sam spustila glavu i pitala moje mogu li doći kod njih, pristali su radi djeteta.
Vratila sam se u Sarajevo i po ko zna koji put krenula na metadon.
Svi su bili digli ruke od mene i doktori i porodica pa čak i ja...........
Niko više nije vjerovao da bi se ja još mogla skinut, liječili su me na narkomaniji gotovo od samog otvaranja, pa komuna, pa blokator, nema šta nisam probala, bila sam narkoman gotovo već 15-ak godina, možda malo manje, ali gotovo od osnovne škole.............
...........Znam da mi je mama rekla da je potpuno izgubila nadu u moje izliječenje............a i ja sama sam počela da vjerujem da je to nemoguće........I bila sam jadna i bijedna i mrzila sam samu sebe, ja-majka.........najgora na svijetu...
Bila sam baš kao sjenka, svaki dan sam išla po terapiju, čak sam uspjela i da ostavim heroin-(uglavnom). Ujutro sam išla po metadon, naveče bi popila Sanval ili dva, a kad bi provalila štek olešila bi se od njih, bile su to neke fore za uzimanje iz zatvora o kojima sam isto tako ovisila a koje neću sad da navodim da nekom ne padne na pamet da to zloupotrijebi .
I tako sam živjela od terapije do terapije i od tableta do tableta, prazno, tužno i očajno.
Izgledalo je da je to moja sudbina i ja sam joj se prepustila.
U Sarajevu na metadonskom održavanju postoji još nekakvih 10 sastanaka, te sa psihologom, te socijalnim radnikom................I jednog dana su mi tako rekli da treba da se pojavim na nekom sastanku i da je obavezno.
Došla sam onako reda radi,ja i još nekih 10-ak ovisnika, tek da ispoštujem to.
Sastanak su držala dva momka iz udruženja. "Proslavi oporavak" koje pomaže ovisnicima i to...........nisam ja imala neku namjeru da pričam bilo šta, ali bilo je nešto u tim momcima....
Bio je to mir.
Neki čudan mir koji su naprosto širili svuda oko sebe.
Svi sastanci na kojima sam bila ranije i svi ljudi koji rade sa ovisnicima kažu da je ovisnost recidivirajuća NEIZLJEČIVA bolest koja se da ZALIJEČITI.
Kažu da moraš da se boriš svaki dan, da izbjegavaš društvo, situacije, da promijeniš grad, sredinu, izoluješ se...i stalno u nekom grču da opet ne poklekneš i ne padneš.
Ovi momci nisu bili ni u kakvom grču.
Ovi momci su bili IZLIJEČENI, to se jednostavno vidjelo.
I ja sam nekako instnktivno znala da taj njihov mir ima veze sa Bogom, jer prosto nije bio od ovog svijeta.
I ne sjećam se više o čemu su pričali, znam samo da sam ih nakon sastanka pitala idu li oni u crkvu i koju. Rekli su da idu u jednu Evanđelističku crkvu koja je bila blizu mjesta gdje ja stanujem i pored koje sam ja prolazila svaki put kad bi išla na metadon.
Ta crkva me je nekako baš privlačila i osjećala sam da bi trebala doći baš tu da zahvalim Bogu za mog sina i nekako sam znala da je tamo pomoć............................ali nisam imala hrabrosti....
Mislila sam da ću ja doći tamo i svi će biti fini i sveci a ja ću se osjećati kao posljednji crv na planeti, majka koja se drogira i drogirala se kroz čitavu trudnoću. Još ako budem morala da pričam nešto o sebi, pašće u nesvjest i pop i propovjednik i ko već tamo jeste i reći će nešto u smislu:"Sine, tebi ni papa ne može pomoći.........."
Ali ovi momci su rekli da će oni biti tamo i nekako su me ohrabrili da dođem.
Jedan od tih momaka je i Davor koji je isto član ovog foruma

P.s.
Dee, Silence, hvala.........................................

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=_-QPvffO1gs[/youtube]

Don't say you want me, don't say you need me, don't say you love me
It's understood
don't say you 're happy out there without me, I know You can't be
'cose it's no good...........

Zaručnik i zaručnica, ko razumije-shvatiće

nanii wrote:Uh, tek sad osjećam odgovornost da ovo napišem kako treba jer je ovaj dio zapravo najvažniji........

Kao što rekoh, ostala sam sama sa bebom od 3 mjeseca kojoj nisam bila u stanju ni pelenu promijenit bez dopa.
Pojma nisam imala ni gdje da idem ni šta da radim, na kraju sam spustila glavu i pitala moje mogu li doći kod njih, pristali su radi djeteta.
Vratila sam se u Sarajevo i po ko zna koji put krenula na metadon.
Svi su bili digli ruke od mene i doktori i porodica pa čak i ja...........
Niko više nije vjerovao da bi se ja još mogla skinut, liječili su me na narkomaniji gotovo od samog otvaranja, pa komuna, pa blokator, nema šta nisam probala, bila sam narkoman gotovo već 15-ak godina, možda malo manje, ali gotovo od osnovne škole.............
...........Znam da mi je mama rekla da je potpuno izgubila nadu u moje izliječenje............a i ja sama sam počela da vjerujem da je to nemoguće........I bila sam jadna i bijedna i mrzila sam samu sebe, ja-majka.........najgora na svijetu...
Bila sam baš kao sjenka, svaki dan sam išla po terapiju, čak sam uspjela i da ostavim heroin-(uglavnom). Ujutro sam išla po metadon, naveče bi popila Sanval ili dva, a kad bi provalila štek olešila bi se od njih, bile su to neke fore za uzimanje iz zatvora o kojima sam isto tako ovisila a koje neću sad da navodim da nekom ne padne na pamet da to zloupotrijebi .
I tako sam živjela od terapije do terapije i od tableta do tableta, prazno, tužno i očajno.
Izgledalo je da je to moja sudbina i ja sam joj se prepustila.
U Sarajevu na metadonskom održavanju postoji još nekakvih 10 sastanaka, te sa psihologom, te socijalnim radnikom................I jednog dana su mi tako rekli da treba da se pojavim na nekom sastanku i da je obavezno.
Došla sam onako reda radi,ja i još nekih 10-ak ovisnika, tek da ispoštujem to.
Sastanak su držala dva momka iz udruženja. "Proslavi oporavak" koje pomaže ovisnicima i to...........nisam ja imala neku namjeru da pričam bilo šta, ali bilo je nešto u tim momcima....
Bio je to mir.
Neki čudan mir koji su naprosto širili svuda oko sebe.
Svi sastanci na kojima sam bila ranije i svi ljudi koji rade sa ovisnicima kažu da je ovisnost recidivirajuća NEIZLJEČIVA bolest koja se da ZALIJEČITI.
Kažu da moraš da se boriš svaki dan, da izbjegavaš društvo, situacije, da promijeniš grad, sredinu, izoluješ se...i stalno u nekom grču da opet ne poklekneš i ne padneš.
Ovi momci nisu bili ni u kakvom grču.
Ovi momci su bili IZLIJEČENI, to se jednostavno vidjelo.
I ja sam nekako instnktivno znala da taj njihov mir ima veze sa Bogom, jer prosto nije bio od ovog svijeta.
I ne sjećam se više o čemu su pričali, znam samo da sam ih nakon sastanka pitala idu li oni u crkvu i koju. Rekli su da idu u jednu Evanđelističku crkvu koja je bila blizu mjesta gdje ja stanujem i pored koje sam ja prolazila svaki put kad bi išla na metadon.
Ta crkva me je nekako baš privlačila i osjećala sam da bi trebala doći baš tu da zahvalim Bogu za mog sina i nekako sam znala da je tamo pomoć............................ali nisam imala hrabrosti....
Mislila sam da ću ja doći tamo i svi će biti fini i sveci a ja ću se osjećati kao posljednji crv na planeti, majka koja se drogira i drogirala se kroz čitavu trudnoću. Još ako budem morala da pričam nešto o sebi, pašće u nesvjest i pop i propovjednik i ko već tamo jeste i reći će nešto u smislu:"Sine, tebi ni papa ne može pomoći.........."
Ali ovi momci su rekli da će oni biti tamo i nekako su me ohrabrili da dođem.
Jedan od tih momaka je i Davor koji je isto član ovog foruma

Moja ti...e stvarno hvala Bogu na svemu sto je ucinio u tvom zivotu, ali bas...
joj taj Davor....

selma wrote:Moja ti...e stvarno hvala Bogu na svemu sto je ucinio u tvom zivotu, ali bas...
joj taj Davor....

I Boro PDT_Love_07 ,i Bega, i Čamo
Ma joj i ta Selma..................... PDT_Love_07

ma taj BOG PDT_Love_09 PDT_Love_07 PDT_Love_04

eee familijo moja PDT_Love_08

nisam stigla da ti napisem, kad sam citala ono o zatvoru, video klip...sve mi se to pomesalo, a nepravda i nasilje me nerviraju vise od icega na svetu!mislila sam na sve to ceo dan i da ti ne pisem sta sam sve sanjala tu noc.grozno! a i tako nikome nije stalo do konzumenata, drustvo i ne zeli da prica o sistemu koji je i napravio te konzumente, dileri su na ulicama jer drzava to hoce i onda biju nekoga!!!! jbm ti sve...kako se iznerviram.....nanii....svaka tebi cast!!!

Eh Teodora..........................
ma o.k. je meni to, svako treba da snosi posljedice svojih postupaka i izbora.
Sam si izabrao da dilaš, kradeš ili šta već protivzakonito i nemaš se šta žalit što si u zatvoru niti krivit državu išto pušta dilere na ulicu ili šta ti ja znam već koga.
Ja sam tako razmišljala i kad sam bila u zatvoru, mislim kad već znaš za šta si tu..........
Ali ono što ja ne podnosim je iživljavanje, pretjerivanje, liječenje svijih kompleksa na drugima.
Postoje zakonski određena pravila kad se smije upotrijebiti sila...........evo na ovom klipu njih 300 ko da su jedva dočekali, uleću u sobu sa pendrecima i palicama i mlate 5-6 momaka koji ne pružaju otpor-
E to je baš iživljavanje.
Ili evo, ja sam žensko, u stanici, gdje još na svakom ćošku piše da se licu koje je lišeno slobode ne smiju nanositi ni duševne, a kamoli fizičke povrede(osim možda u nekim ekstremnim slučajevima) i da se ne smije ugroziti ili namjerno poniziti njihova ličnost, mene mlate sat i po dvojica muškaraca i to mi ne daju ni da podignem ruke da zaštitim glavu već vrište da ih spustim. Još me tjeraju da priznam nešto što ja fakat nisam uradila ali njih to izgleda ne interesuje, njima je bitno da riješe slučaj..............
Nisu me pustili dok se nisu umorili i to šef stanice u Pg i šef odjeljenja, pa aj se ti žali............kome? Njima?............ma joooooooooooooooooooj.
A ovo na ovom klipu su snimile nadzorne kamere iz zatvora i to je objavljeno nakon što su se ti momci žalili i podigli optužnicu. Još se ne vidi šta im tek unutra rade, uglavnom njihova familija kaže da su ih prepoznali samo po odjeći kad su došli da ih vide, koliko su ih ubili.
I optužbe su odbačene, a na snimci se jasno vidi da su ih prebili iako niko nije pružao otpor.
Ma ja stvarno poludim od takvih situacija, a znam ih mali milion.
Kad si kriv brate, treba da platriš ali ne treba sad da se na tebi iživljava svako kako mu dođe jer je ljut na državu što ima malu platu ili se posvađao sa ženom ili šta ti ja znam šta.
Ma užas

ma da kapiram ja zatvor kao ustanovu, i ne mislim da treba da ulicom lutaju kojekakvi banditi ali to sto si rekla, izivljavanje, to me ubija, ne mogu da podnesem to! mogu skapiram, donekle batine, ali ne mlacenje, ne toliko ljudi da ubija jednog...to ne moze niko da mi objasni, niti opravda! to je cisto nasilje i nije mi jasno!

E vala je vrijeme da se privodi ovo kraju............

I tako, poslije razgovora sa tim momcima, ja sam odlučila da pođem u crkvu. Sestra je krenula sa mnom kao osiguranje da neću otić negdje drugo iako meni tako nešto nije bilo ni na kraj pameti, ali hajde ti to objasni nekom koga si lagao čitav život....
Nešto se desilo u toj crkvi, nešto slično kao na prvom sastanku u Reto centru..........čim je počelo slavljenje, ja sam počela da plačem, ali baš onako nekontrolisano da jecam i pojma nisam imala šta mi je...i bilo mi je drago što je muzika jaka i niko nije primjećivao.............osjećala sam se potpuno blesavo...
I onda je počela pjesma o Isusovoj krvi, riječi su bile nešto u smislu da Isusova krv govori mnogo više od ispraznih riječi rečenih na zemlji i ja sam nekako odjednom osjetila i vidjela "puninu" života u Kristu, neko obilje, neznam kako da se izrazim i shvatila koliko sam glupa bila jer sam mislila da je život sa njim dosadan...Bilo je to čudno, kao da su mi se otvorile oči.................Gledala sam ljude oko sebe kako prepunog srca, radosno dižu ruke Bogu i shvatila da je to život ali pravi život i daje to ono što ja

želim Moj život se od tog dana potpuno promijenio