COCAIN-postoji i ljepša strana života

[PROČITAJ ME]

Znam da zvučim patetično što stalno spominjem roditelje, ali trenutno to mi je najveći problem.... nije da nemam svojih problema imam ih itekako..... ali ih potiskujem, sama se sa sobom borim da moje krize velike depresije toliko ne izađu na vidjelo......zadnjih jutara se budim užasna, sve me živo boli.... ponovno imam užasne glavobolje.... svaka kost me boli... pa se sve tješim ma promjena vremena...... ma nije promjena nego problemi... čim oči otvorim strah me na šta će mi taj dan izaći... da li ću biti i priuba raspoložena ili ću ostaviti radnika u salonu i ispaliti se kući i ćumurati... razmišljati o svakojakim problemima i o tome kako ih više riješiti na najbezbolniji način..... i ako mislim da će trebati mnogo, mnogo vremena da sve to dođe na svoje...... samo ne znam koliko ću ja moći sve to vrijeme izdržati...... kad pogledam stare postove, pa jebo te bila sam nekako bolja...... naravno da sam uporna kao i na početku ali ovoliki problemi su mi stvarno suvišni...... pa zaslužujem barem malo povjerenja, a ne toliko jedih te istih razgovora..... često mi dođe da pobjegnem odavde, čak imam i normalnu soluciju gdje.... joj ako stara ovo pročita bit će frke... ali ne mogu si pomoći kad mi se ovdje najlakše izjadati... pa zato ovo i postoji.... a gdje će mi biti bolje nego kod svojih... i ako su nekada tako preoštri... ali stisni zube i pretrpi.......... strah me otići bilo gdje imam osjećaj kad bih ponovno imala tu slobodu da bih opet zajebala stvar, a to najmanje želim.... kad sam već dovde dogurala.... ma još sam ja slaba i labilna za bilo šta..... nego sjedi gdje sjediš dok možeš... i kad ti je bog dao da su me starci primili nazad...... :rolleyes:

[PROČITAJ ME]

Večeras sam se divno počastila, otišla sam sa mamom na pozorišnu pretstavu koja me oduševila, režirao je moj dobar drug iz pozorišta.... Nisam nikada prije govorila da sam član amaterskog pozorišta, već 8 godina, a pišem i režiram pretstave 6 god. obično pišem komedije za djecu i radim ih..... a imam oko petnaestak napisanih drama od kojih sam do sada uradila samo tri, naravno mogla sam i više da se nisam ispalila iz svog grada u drugi.... kraj pretstave je bio fantastičan, baš onako nešto što bih i ja slično uradila.... a tek gromoglasan aplauz...ma joj suze su mi od dragosti potekle jer već dugo nisam stala na te daske i osjetila finiš...aplauz nešto najljepše što čovjek može doživiti, pogotovo ako je premijerno izvođenje.... ma brate osjećaj je da je cio svijet tvoj....ljudi plješću po deset minuta a tebi srce ko kuća... i naravno odem iza kulise.tj iza scene da čestitam svojoj staroj ekipi na odličnoj glumi, scenografiji i svemu ostalom.... majke mi pozavidila sam im i rekla da sam poželjela glumiti....... mama kaže da je strah da me pusti da ponovno počnem raditi kao režiser, jer sam milion puta iz pozorišta došla kući pijana kao tena, ali jebi ga... ja poslije naporne probe sjednem i popijem koje piće, naravno da to nije bili piće dva nego idemo do kraja pa ko majka a ujutro moram ići na drugi posao i tako se to ponovilo milion puta i žena misli da sam ja tu i počela se opijati... austvari niđe veze ja sam cugala gdje sam stigla, to baš i nema neke veze sa klubom u A.P. ma donekle i ima po njenom rezonu.... e večeras smo pričale o tome kako je majku strah da me pusti da radim naravno bojeći se da neću doći na vrijeme kući ili da ću se nacugati...... ja sam je uporno ubjeđivala da se tako nešto neće desiti, i ako mi ne vjeruje neću ni ići gore niti raditi dok ona ne stekne neko određeno povjerenje, pa pošteno od mene, zar ne ja nemam snage da ikoga više ubjeđujem da ne želim u životu praviti sranja i vrijeđati svoje najbliže.... kad oni shvate, a i to će se desiti jednog dana, e onda će sve biti ok. i doći na svoje a do tada ću sanjati daske i nastaviti pisati tekstove.....

[cokapeace]

Ma sve će to proći! Još je sve sveže...daj im malo vremena,da počnu opet da ti veruju!

[PROČITAJ ME]

Naravno da je mnogo toga još svježe..... a ja im dajem prostora da im se razbistre usijane glave... eto stari je valjda shvatio da je pogrješio, pa se sada ponaša kao da ništa nije bilo.... ali ja to ne mogu zaboraviti jer sam zbog njega plakala kao krava..... ne vjerujem da ću mu moći preći preko toga i još nekih stvari..... vremenom će sve to doći na svoje.... drugačije ne bi trebalo biti.... gledam sa pozitivne strane... jer jedino gledajući i rezonujući takve stvari mogu uspjeti prebroditi sve nedaće.... zadate i nametnute.... ma neću se ja tako lako predati draga... eto izinata...... pusa.... :butthead:

[aleksandra]

Procitaj me, treba mnogo vremena da prodje da bi oni imali neograniceno poverenje u tebe opet. Nemoj da zaboravis da kod njih postoji i strah, i da zbog njega pokusavaju jos vise da kontrolisu i znaju sve sto se desava. Ja se ne bih mnogo bunila da sam na tvom mestu vec bih cutala i zivela ispravno a vreme ce im vec pokazati.
Propustanje terapije steti najvise tebi, a i tvom odnosu sa roditeljima.

[PROČITAJ ME]

Aleksandra, ma ja više šutim nego što se bunim i znam da treba mnogo, mnogo vremena proći da mi počnu vjerovati.... ali ja radim na tome, barem se trudim da im udovoljim donekle.... samo djelima mogu dokazati puno toga, zar ne i oni od mene to i očekuju, a ja se trudim da im to udovoljim.... veliki pozdravvvvv

[PROČITAJ ME]

ponovno sam u depri samo plačem, zatvaram se u kuću, izmišljam stvari koje na mogu dobiti, niti doprijeti do njih.... hvata me želja da odem od staraca i ovog grada imam gdje.... ali me strah.... danas mi je ponovno falila boba da odem odavde.... čak sam se bila počela pakovati.... sjela otplakala jednu turu i prekontala se ....... naravno raspakovala se, bojeći se života općenito...... sad sam vodila jedan duži razgovor sa mamom.... i rekla joj da mi droga ponovno pada na pamet, kakva sam danas bila pa jebo te ubila bih za gram bilo čega..... crnjak pravi..... totalno sam labilna i ako ovako nastavim otići ću definitivno na živcima, kako sam krenula i sa ovakom pameću...... pa bila sam bolja i čvršča prije mjesec dva, apstinencija.... ma nek ide sve u p.m......... :drinkers: moram nekako naći mir u sebi i početi voditi tihe razgovore sama sa sobom..... kad vidim normalne ljude oko sebe pozavidim im, majke mi..... moram poraditi na svojoj bezobrazno bolesnij psihi koja me izjeda.... pa evo primjera...... nisam se grama ugojila za ovo vrijeme...... konstantno sebe optužujem i imam razloga......... možda ja to sve pomalo uveličam ali u biti to je tako..... taman sam se bila izmirila sa starim danas odmah frka zato što sam ja izrazila želju da odem na selo kod nene..... njegove glupe, malo je reći glupe.. najnebuloznije riječi su bile..... šta ćeš ti na selu, da mi majku sekiraš... MA NIĐE VEZE, SVIJU MI...... i rekao mi je još jedna greška, a po mom debilu ocu, ma ne znam više kakvim bi ga pogrdnim riječima nazvala da mi je sto puta ćaća..... rekao je da će me baciti sa mosta u Neretvu, zato sam ja ovako reagovala.....i kleo se majkom svojom a ja dobro znam kad on tako nešto izusti da je to tako i nikako drugačije ne može biti.... strah me pravo.... jer ta greška može samo biti mala, tako majušna greškica i ja sam završila sa svojim prokleto jebenim životom.... koji bog zna i ne vrijedi čemu.... važno mi je da me nije strah smrti.... a ostalo... ma nemam pojma....

[PROČITAJ ME]

Jenostavno moram podhitno, poraditi na sabi i svom kadkad djetinjastom ponašanju, jer ovo stvarno ne vodi ničemu............ još sam ja uporna i ako je malo vrlo malo vremena prošlo od mog zadnjeg gudriranja............ ali ako se ovako nastavim bacati u crnjake otići ću skroz psihički.... pa jebo te sve je nekako u toj ludoj glavi......... da mi je nejmat barem na dan dva....... kad sam ovakva to još više sjebaje staru jer žena na neki način suosjeća samnom i jedina se ona trudi da me pokuša razumjeti i klizeći mi uleti da mi razuvjeri lude misli....... u zadnje vrijeme mi se dešava da se smijem kao luda nekoj provali, a već drugi momenat ja plačem kao malo dijete..... ustvari revem ko krava..... ma pukla sam skroz..... i ako se nekako držim i nedam se........ naravno koliko je to u mojoj moći u tim trenutcima.......... a nekada ima momenata da sam jaka kao stijena.... ma prenosi sami.... još sam ja friška, ali pravo taze.......... starci misle da je dovoljno vremena prošlo i da bi napokon trebala biti ona stara djevojka..... tu sigurno znam da me ne razumiju pogotovo ćaća, koji kaže pa imaš sve u životu, stan exstra klopu, divnu obitelj, svoju vlastitu radnju.... oblačiš se najbolje u gradu i šta hoćeš ili šta više očekuješ od mene..... pa očekujem normalnu konverzaciju snjim.,.... i da me razumije kad sam loše i ništa više.... a to šta ja sve u životu imam i što sam uvjek imala to je za mene normalno da imam..... ma ja sam samo jedno razmaženo derište koje ne zna šta bi od života....... možda zato jer mi nikada ništa nije falilo i jesam ovakva...... a i ne mora značiti.... mene je ko djete vuklo sve što ne valja.... i tada kao mala sebi sam rekla da kad malo narastem duvat ću vutru i tako bi.... tako je i počelo kao i kod većine.... jebeno se tako rodiš.... kao prokletnica...... rođena da pravi probleme i sekira sve oko sebe.............. nekada mi se čini da nisam mnogo odmakla od toga..... ali mi se samo čini...... najdraži ljudi...... pišite mi komentare na ove nebuloze....... dete svemira..... molim te kudi me... ti to najbolje radiš i zbog toga mi se mnogo sviđaš...... pa do pisanja i čitanja......pusa svima koji ste uz mene..... :rolleyes:

[volim_zivot]

Aleksandra, ma ja više šutim nego što se bunim i znam da treba mnogo, mnogo vremena proći da mi počnu vjerovati.... ali ja radim na tome, barem se trudim da im udovoljim donekle.... samo djelima mogu dokazati puno toga, zar ne i oni od mene to i očekuju, a ja se trudim da im to udovoljim.... veliki pozdravvvvv

pročitala sam samo nekoliko zadnjih postova...e vjeruj mi divit ti se, vjerujem da si jedna jaka ličnost, samo se i sama trebaš uvjerit u to, prvo se sama uvjeri pa tek onda ostale. Te krize koje imaš vjeruj mi da svakom nalete, pa i onim "normalnim" kojima se diviš...to što se ispačeš-to ti je super, lakše bude, barem u mom slučaju...Samo nađi sebi neku zanimaciju, neku obavezu, organizuj sebi dan (recimo nabroji par stvari koje prlaniraš sutra da odradiš, ali da ih ne odgađaš nego da ih zaista uzmeš kao obavezu)-biće ti lakše....i vjeruj vremenom će bit lakše, samo nemoj sebi odmgat, i nemoj se preforsirat...Samo naprijed

sorry, ako sam bila previše slobodna, nova sam na forumu pa vas ne poznajem-ali et imala sam želju da te podržim

[jana]

To je tvoja karizmaticna priroda,Procitaj me.Nesto u genetici,u krvi.Ako se ti ne mozes drzati one "gdje svi ..tu i mali Mujo," i ako ne mozes te barometre kulturoloske da poredas u svojoj glavi,i da ih izdrzis da ne iskaces iz kolosjeka,razumljivo je da tvoja porodica reaguje tako.Pa,normalno je da je porodica oprezna,kad jedan njegov clan ide i vesla u kolosjeku mimo svih ostalih.To sto imas dobru garderobu,sto si lijepa,sto si iz dobre kuce,sve ti to daje jednu reputaciju,jedan pecat,a vidi kuda bi ti? Pa,stvarno,kuda bi ti?
Pa vidi kuda ode moje dijete,iz istih pobuda,nagona,karizmaticne prirode.Isto kao i ti.Pa gdje cete,sa svojim nemirima,nepomirenostima,ishitrenim odlukama?Gdje,nego u nesigurnost.Nije,djete,zlato sve sto sija.Zasja u jednom danu i gotovo.Ama,necete da se drzite stabilne i provjerene obale,ona vam je dosadna,a kad se uhvatite vjetrometine,onda je opet kuku i pomagaj.Ja se pitam koji vam je kofer do tabana?Imate puno energije,puno velikih i filozofskih misli,i dok vam se ogadi materina stara ponjava,treba vas otpustiti od sebe i zaboraviti.Pa bolje je i to nego se muciti gledajuci vas kako se vi mucite sa vasim usijanim glavama.Uzmi knjigu Kalila Djubrana,Prorok i prorokov vrt,pa citaj,pa mi javi jesi li sta razumjela.Ako ti to ne pomogne,idi ,nadji staru majku,pa je pitaj kako je ona zivjela i prozivjela svoje dane.Je li ti mislis da je svijet stvoren radi tebe,ili si ti stvorena radi svijeta?Kako ces radjati,hraniti,prati,peglati,kako ces ti stati uz svoje ,jer ma gdje bila ti si uvijek njihova?Mislis li ti da bi te rijec Bozija mogla urazumjeti?Urazumljavala mnoge prije tebe,pa zasto ne bi i tebe?Pa otac,a sta ti on treba smetati?Pusti ga neka zivi svoje dane i ako mozes pod njegovu kapu,mozes,ako ne mozes,a ti razguli.Nema materijalne podrske,uzmi svoj zivot u svoje ruke,pa da te vidim.Snadji se.
Zelim ti reci ta je sva tvoja bura od emocija produkt etape konzumacije,ali ti odbijas ici doktoru,misls da sve to moze proci bez njega.Pa kad moze,onda i z d r z a v a j,kako cijeli svijet izdrzava.