Ne apstiniram,na terapiji sam.
Zbog čega?
Svega.Života uništenog sa heroinom od 16te godine(sad imam 36),zbog bezbroj propalih pokušaja liječenja(3 komune,bezbroj psihijatrija,samo-izolacija,psiho-terapija),zbog ostatka života kojeg želim malo kvalitetnije provest...
Da nema Subutexa,ne bih ovo pisao,vjerovatno bih danas dilao,krao,završio u kakvom jarku,podrumu...
Ne osporavam nijedan način liječenja,pa osobno sam ih skoro sve probao

,evo godinu dana Subutexa,najljepša godina u zadnjih deset.Polako se skida magla s očiju,dani dobijaju neke nove obrise...Izviru neki stari,lijepi,zaboravljeni osjećaji.
Možda postanem otac,nije još potvrđeno 100%,prerano je,draga je imala već jedan spontani,pa sad pazimo do najsitnijih detalja,čuvamo se...Bilo je recidiva,zaredalo bi se i po 4-5 dana,pa kad shvatiš da si nakon ta posrana 4 dana heroina opet na početku,pun depresije,nesiguran u sebe,razočaran...;drugi put malo bolje promisliš,kad te "rovac" napadne...Subutex je tu samo kao štaka za hodanje invalidu koji 20 godina nije sam hodao.
Pozdrav,idem na posao,prvi dan probnog roka,uzbuđen sam kao malo dijete,zbog tromboze nisam radio skoro pola godine,ulijenio se k'o prase
