Što se tiče glavne teme odnosno kockanja, ne znam šta bih napisao jednostavno moja priča je identična s tvojom i što više čitam to se više pronalazim samo što ja nisam nikad kao ti gurao tu priču do kraja pa kockao tuđe pare ili zalagao neke stvari ali plašim se da sam veoma blizu tome. Ja kockam dok imam posljednju marku nebitno o kojoj sumi je riječ 5,10 ,500 ili 1000 km. Ja jednostavno kada imam neki keš lijepo se istuširam, obučem neku garderobu koja mi je najudobnija i u kojoj se najbolje osjećam, stavim parfem, polako prošetam do kioska kupim dvije kutije cigara i direkt u kladionicu. Tačno kao što neki ljudi izlaze u grad da se provedu ,plešu, piju ili šta ti ja znam e tako isto se ja spremim i u kladaru sve što oni rade u gradu to ja zamjenim trkaćim kerovima , bingom i live klađenjem na utakmice o kojima nemam pojma. Ponekad čak donesem sebi hranu i kafu i pretvorim kladionicu u privatnu kancelariju , naravno sve radnice kladionica me poznaju te flertuju samnom i zajebavaju se dok ja tu zajebanciju jako skupo plaćam. Eh kad lijepo iskockam sve i posljednju paru onda me uhvati taj famozni sindrom "jebo ja sve svoje " , "mogao sam uraditi ovo s tim parama , mogao sam ono" , "mogao sam okrečiti kuću" i tako milijarde i milijarde ideja. Eh nakon toga ide druga faza, faza kada sam nenormalno tužan i usamljen i kada nikako ali baš NIKAKO ne podnosim samoću. Tad većinom pronađem bilo kakvu žrtvu koja je spremna slušati satima priču o tome kako je bingo bezveze , kako je to sve namješteno , kako mi (igrači) možemo jedino dobiti ako neko izgubi velike pare prije nas i tako sve redom da ne objašnjavam (svako ko kocka poznaje taj vid kenjaja) i onda kad ubjedim i sebe i tu osobu kako je to sve divno i krasno i uspijem koliko toliko obuzdati svoju ljutnju te zalječiti rane naleti neki novi keš i proces ide od početka. Sve bi to bilo divno i krasno da se to ne dešava već godinama i da ostale dane kad ne kockam imam barem pare da kupim cigare i paštetu ili da popijem kafu. I sad što je najgore od svega više mi jednostavno ništa nije zanimljivo i ovo sa ženom me dotuklo tako da trenutno nemam ni volje da išta mjenjam ili poduzimam tako da vjerujem da mi je tvoja situacija jako jako blizu. Eto to je odprilike to moje iskustvo , ja se izvinjavam što sam u sred tvoje priče napisao cijeli roman o svom iskustvu i žao mi je ako sam promašio mjesto na kojem sam to trebao postati al sad već mi postaje jasno da ću jako jako teško prestati pa sam to poželio podijeliti s vama.
P.S. Što se tiče nicka meni je totalno svejedno ionako sam i ovaj pogriješio tipkovnica mi je pojela jedno slovo pa je izgubio smisao tako da možete promjeniti u koji hoćete meni ne smeta
