Nego, ja mislim da za se odlučit skinit treba dotaknit dno u pravom smislu te riječi. Ja sam, nakon prisilnog življenja na ulici, spavanja po klupama i kolodvorima (inače u tom period je bila temperatura po noći i do -20), nakon tisuće krađa, nakon šta više nisam moga gledat starce (posebno staru) kako stare 5 godina u 24 sata (period spavanja na ulici ne odnosi se na split, tamo nema -20), nakon šta sam dobio otkaz na poslu, napokon shvatio da sam dotakao to dno i odlučia se skinit!
ocigledno to tvoje dno ipak nije bilo takvo da se odlucis skinuti za cijeli zivot. Ali tocno znam o cemu pricas, ako ti se da.. napisala sam pred nekog vremena temu: konacno sam nasla svoje dno.. pa procitaj ako hoces. U svakom slucaju, meni nije bilo dovoljno ni predoziravanje toliko puta, ni izbacivanja staraca iz stana, ni hepatitis, nista do te jedne situacije koju cu pamtiti za cijeli zivot i koje se sjetim redovno.. cisto da si kazem kako sam sranje onda bila, a kako mi je sada dobro.
Jebo te, sada se budim sretna, prvi puta nakon toliko godina sranja, ja se budim sretna i zahvaljujem Bogu na svim onim sansama koje mi je dao i sto mi je konacno dao da lupim u to svoje jebeno dno.. ono koje pamtis za cijeli zivot. Ja tebi, kao i svima na ovom forumu ( vec po koji puta ) zelim da nadjete to svoje dno sto prije. Ne vjerojatno oslobadjajuci osjecaj, kada ga konacno nadjes i onda si slobodan da polako krenes naprijed, jer natrag vise nemas gdje.
Pozdrav i javi se... pisi
![Smile :)](./images/smilies/icon_e_smile.gif)
Zivot je lijep kada se zivjeti zna..