Forum za podršku u oporavku

Bree wrote:ne hvala pa da još počnu pričati po gradu kćerkine drugarice kako joj je mama luda i ide kod psihijatra sama!!!!

No comment.

Ako sam vas bilo cime uvredila jos jednom vam se izvinjavam jer mi to nije bila namera i zaista vam zelim sve najbolje, kao i vasem sinu.
Pozdrav.

Draga Bree,
spominjes nasu privatnu prepisku, a pp sam ti pisala da ne bih opterecavala forum ponavljajuci se i nekako mi je prisnije da se tako dvije majke razumiju-spominjes kcerku koja je ubjedila doktore da je majka proganja. Da, upravo tako-kad je moja kcerka bila u prvoj bolnici (dok jos mi nismo znali za heroin i samo smo, kao slutili, da nesto uzima) ubjedila je doktore da sam ja glavni krivac, jer je kontrolisem i sl. A, ja sam kontrolisala jer sam osjetila, ali nisam dovoljno vidjela, da nesto nije u redu...Onda su to doktori analizirali, mene kritikovali i to pravo i na kraju je bio kao zakljucak-da ja kcerku gusim sa prevelikom ljubavlju...Poslije je meni kcerka priznala da je to namjerno uradila jer ja sam joj bila opasna prepreka na putu narkomanije...Ipak to je mene navelo da intezivno razmisljam o svoj gresci, sto i ti sada cinis. Cak, jedno vrijeme nisam znala kako da se ponasam-totalno sam bila izgubljena, ali sam znala da se moram brzo vratiti iz tog stanja, da moram funkcionisati, kako bih njoj pomogla...Sto se tice tih gresaka, mora da postoje negdje, samo mi roditelji , znajuci da smo sve radili iz dobre namjere, ne mozemo da ih pronadjemo, a u njihovim dusama ostane neki trag, nesto sto ih kasnije odvede pogresnim pravcem. Uopste nije vazno ko je kriv, jer te greske sigurno nisu velike, to su neke epizodice iz djetinjstva, koje se pravilnim radom strucnjaka i ovisnika, kada pristane na taj rad i uz podrsku porodice, ispravljaju onako "u hodu"...Ne treba zaboraviti da je vecina ovisnika osjetljiva, sa tananim dusama i ono sto ni u snu ne bi pogodilo neko drugo dijete, njima zna da prestavlja problem...
Vas sin je mlad, a prosao je svasta-on je jos nezreo. Ne znam kako da ga natjerate da ideto zajedno psihijatru. Koliko sam Pawu razumjela, ona Vam je savjetovala da Vi odete sami (ako on nece s Vama) i da trazite bas taj savjet-Kako ga nagovoriti da i on dodje s Vama, te kako da se postavite prema njemu i ja se sa Pawom slazem u tome. Nije ni moja kcerka htjela ici, pa sam ja isla sama traziti savjet, a kasnije je i ona pocela ici sa mnom.
Sto se tice oca, pokusala sam Vam objasniti na pp-da u pocetku uz nas majke budu i suprug i pojedini clanovi rodbine, neki prijatelji, a kasnije mi ostajemo, uglavnom (cas Ocu i slicnim rijetkim primjerima) same u ovoj teskoj, preteskoj borbi...
Puno snage, mudrosti i srece Vam zelim

Pawa wrote:

Bree wrote:ne hvala pa da još počnu pričati po gradu kćerkine drugarice kako joj je mama luda i ide kod psihijatra sama!!!!

No comment.

Ako sam vas bilo cime uvredila jos jednom vam se izvinjavam jer mi to nije bila namera i zaista vam zelim sve najbolje, kao i vasem sinu.
Pozdrav.

Pawa,kakav si ti car!
Svaka cast na odgovoru.

sad sam popio par rivotrila i bensa,pa me ljulja malo ,izvinte ako userem pisanje,
dop sam juce pusio i to u komb sa rivotrilom i diazepamom.pa sa, imo nevidjene tikove..
ja sam od januara izgurao do aprila cist i onda opet dole u rupu jebiga zena na dopu a imamo i dete nije lako ko nije ziveo to nemoze da zna ...ja bio kod porodice , kucno lecenje ali slaba vajda nepije vodu ..jos sam iso i na na sastanke ali ni to nije pomoglo..posto moji recidiv nekontaju kao sastavni deo oporavka onda sam i kucu napustio pa se smucao po gradu sutra idem u komunu kovilj ili ako me ne ubace odma odo u reto jar neznam vise sta samo zelim izlaz iz ovog pakla...a sto sam dosad kroz sve shvatio medicina nema resenje niti bilo kakkva druga sranja osim da je zdrava osoba pored tebe non stop svaki dan a i to zavisi kako prihvatis....zaboravite ulogu spasitelja pustite ga da radi najbolje sto moze i zavrsice onako kako je to najbolje za njega a na vama je da prihvatite ishod..nije na vama da mu pomazete to nemoze niko osim njega samog i to svi ovde znaju..jbg a al tako je..

Da, istina-rjesenje je u volji ovisnika, samo sto mi suovisnici uporno pokusavamo naci nacina da sto prije aktiviramo tu volju i ne zelimo da vjerujemo da ovisnik mora dotaci dno da bi se trgnuo i zatrazio pomoc-jednostavno majke to izuzetno tesko podnose....

Draga moja bree,i ja sam optuzena za maltretiranje svoje kcerke pred doktorima,psihijatrima,socijalnim radnicima,porodicom...Nije to nista neobicno,jer u tim situacijama ovisnici uvijek zele predstaviti sebe kao ZRTVE.Ovo sto kaze Klara,istinito je,kad se dogodi narkomanija u porodici,u prvoj etapi to je kao uragan,svi se vrte oko situacije,ali se vrlo brzo umore,i odlaze.Jedino majka ostaje,uporno i uporno trazi izlaz.Ja vas razumijem kad kazete da uvijek znate kad je vase djete pod dopingom,cak i ako ste samo pricali preko telefona.JA UVIJEK ZNAM KAD JE NA TABLETAMA,A KADA NA ILEGALNIM DROGAMA.TO JE INSTIKT MAJKE,KOJA PREPOZNAJE I NAJMANJI ZNAK,PROMUKLOST,BOJU GLASA,OSCILACIJE ZVUKOVA KOJE DAJU RIJECI IZGOVORENE,PAUZE,UBRZANJE GOVORA,A O SADRZAJU KONVERZACIJE,DA NE GOVORIM.
Nego,valja vama u dugu borbu.A da bi covjek izdrzao,mora nekako da odrzi ravnotezu i uspravnost po svaku cijenu.
Rekoh vam,ne dajte se zavarati.Koliko god nemoguce izgledalo iz ovih uvjeta,moracete konsolidovati preostale snage i gurati.I pomoc psihologa i psihijatra,nije nesto sto treba odbijati.I sama sam je trazila,prvo da dobijem potvrdu jesam li jos uvijek u funkciji,da li normalno razmisljam,pa kad sam dobila tu potporu,usresredila sam se na tihu borbu.U mojim uslovima druga nije bila moguca.
Ne zaboravite da ce u ovakvoj poplavi emocija,kako sada stvari stoje,poravnati se racuni sa vasim bivsim muzem,sa porodicom,sa laznim prijateljima,i vjerujte,sve ce vam izgledati mnogo,mnogo jasnije.Pokusajte da se dovedete u red,makar spolja,iako ,znam ,nije vam ni do cega.Pozdrav.

Bree, ja ću Vam samo reći da trebate prvo pomoći sebi.
Ja Vam predlažem psihoterapiju. To je razgovor s psihologom.
Možete li takvi kakvi ste sada biti tu za kćerku, možete li biti tu za sebe, možete li biti tu ni za sina?
Čitajte ispovijesti drugih roditelja i razmislite šta trebate napraviti.

Pawa wrote:

Bree wrote:ne hvala pa da još počnu pričati po gradu kćerkine drugarice kako joj je mama luda i ide kod psihijatra sama!!!!

No comment.

Ako sam vas bilo cime uvredila jos jednom vam se izvinjavam jer mi to nije bila namera i zaista vam zelim sve najbolje, kao i vasem sinu.
Pozdrav.

Postovana majko, tako poznat i tako nezdrav osjecaj. Koliko puta sam, neka mi Bog oprosti, razmisljala o tome da bi mi bilo lakse da se brat predozira jer nisam mogla vise. Nisam mogla! Osjecala sam se da zivim na nekim ostarjelim, skoro praznim, zardjalim baterijama. I trunula zajedno sa njima!

Zato razumijem Vas ocaj, ljutnju... Bol! I iskreno mi je zao jer i ja imam majku... Jer je i ona bila Majka dok je moj brat bolovao!!!

Tek sada kada je sve proslo, kada je moj brat cist (hvala velikom Bogu)... shvatam koliko smo mi, porodica, oboljeli! Zato se slazem sa Pawom! I mene su, dok je moj brat bio u problemu, ljutili komentari dobronamjernih ljudi poput onog "Sta cekate vise, vodite ga negdje..."

Znam da nije do nas, ali znam i da nije bas sve do njih, zavisnika!

Zato, posavjetujte se sa doktorom! Negdje u dubini, znam, da ne marite sta ce reci "kcerkine drugarice". Vas sin je vazniji od njih! Zakazite kod ljekara i ne cekajte! Vjerujte mi, majka osjeca, majka zna... majka ga je rodila, ali majka nije ljekar! A, zavisnost je bolest!

Dok ne dodje taj trenutak, taj djelic stotinke njegove volje za izljecenjem, naoruzajte se zdravim, pravim potezima!!!

Neka Vam je Bog u pomoci! I ne zamjerajte mi, ako sam Vas bilo cime takla gdje ne treba. Pricam Vam iz svog iskustva - bezbroj puta smo mi, porodica, sami pokusavali da ga iscupamo dok, uz pomoc ljekara, nismo uvidjeli da smo svim tim potezima, za koje smo mislili da su ispravni, samo omogucavali nastavak njegovog drogiranja!