Forum za podršku u oporavku

Uh draga moja, opshte je poznato da su zene u stwari jachi i hrabriji pol!! Ko nece da prizna, licemeran je..

:butthead:

I ja sam se cesto ljutila na sebe... na njega... Kako to da sve ja mogu da podnesem? Ljutilo me sto nisam imala oca, koji ce me utjesiti, pomoci mi... Koji ce sam predloziti sta da radimo, gdje da odemo... a ne uvijek majka i ja. Nekad sam pomagala sebi tako sto sam zamisljala neki balon u grudima, u koji sam ubacivala svu moju patnju. Da boli samo jedno mjesto. Smijesno, ali tako je! Ali, tesko da se tu moze nesto promijeniti. Nazalost! Ali, sto prije to shvatis, bice ti bolje!
A sve se u zivotu da rijesiti! Vjeruj mi! Nema covjeka na ovom svijetu koji nema neku muku!

Koliko god zalila sto si ti u ovoj borbi jedina koja se bori, ipak budi ponosna! Ne plasi se da ce to jednog dana "izbiti" negdje. Kad tvoj brat bude dobro, vidjeces, skoro da neces znati kako je boljelo do tada. Mozda je to ono poput onih bolova sa porodjaja (ja jos nisam imala tu cast ), kad majke kazu "Boljelo je jako, ali se brzo zaboravi"

Kad odes ponovo kod majke, podjite kod nekog psihologa, porazgovarajte sa njim... Mozda vam predlozi neko dobro resenje.
Ako budes mogla, podji kod oca par dana, pa osmotri situaciju sa bratom...

On je posao kod oca (koji je uvijek cutao, slusao majkine "kritike"... bio "zrtva" svadja koje je ona inicirala...). Brat mozda negdje podsvjesno zbog toga osudjuje majku (koja je, pretpostavljam, samo zeljela da promijeni nesto na bolje). A opet, negdje podsvjesno, zna da otac nije u pravu. Ali, tu je gdje je. Poput lavirinta! Mozda grijesim!

Ponosimo se tobom, tako jakom i milom!
Samo nemoj da sjedis i da cekas! Cim krenes, krenulo je!
Pisi...

PS Ne zamjeri sto ja pisem o sebi ovoliko, mozda ne uspijevam da ti kroz svoj slucaj ukazem na neke greske, koje mozes napraviti. Ali, razumijes...

Najpre da se izvinim sto me nije bilo ovoliko. Nisam uopste mogla da otvorim ovaj forum, ne znam zasto, moj momak je uspeo, ali ja odavde nisam mogla do sada. A falio mi je forum, da procitam sta se desava, heh cak sam se i nadala gotovim resenjima, iako znam da nisu moguca.

PsyTechGirl, hvala, milo mi je kad vidim tvoj post na ovu temu, kad stignem pratim i sta se stobom desava. Heh, ovaj forum je jedna vrlo simpaticna "zajednica". Brzo ulazite ljudima pod kozu. Lijepo je.

Sagitarius ,

fridriceva, odmah da kazem da mi naravno ne smeta sto dajes sebe za primer, odgovara mi, a verujem i da tebi bude lakse kada kazes to, a samim tim je i lakse za objasniti poentu.
Svidja mi se tvoja ideja za "balon u grudima", mislim da cu i ja da pokusam nesto sl., samo oprez da ne pukne.
Kao sto si rekla ne bih smela da sedim i ne radim nista, za pocetak da odem s mamom kod psihijatra, on je ipak upoznat i s njom i sa bratovom situacijom, samo jos mene treba da upozna ( ku ku njemu ). Ovih dana necu ici kuci, ali uskoro bi trebalo da pocnem neki posao bas u svom gradu, te bi i novcano i vremenski onda mogla s mamom kod psihijatra...
Da, upravo to sto kazes, brat je izgubljen. Ljut na majku, osudjuje je za sve sto se njemu desilo, a za oca zna, znamo svi da nije ni od kakve pomoci. Nadam se da ce da se izvuce, izkobelja, pa on je u glavi jos uvek dete. Odrasce jednom....

P.S. kao sto sam rekla tata me duuuugo nije zvao, ali je nazvao onog danas kada sam pocela s ovom temom i obecao je da ce me nazvati 15.feb....24.feb.je, a on njega ni traga, ni glasa. ( ne morate da odgovarate, samo se ispovedam, nikad nisam pisala dnevnik, pa mi ovo dobro dodje:P ).

Mah-mah, dobri ljudi.


J.

Joka wrote:P.S. kao sto sam rekla tata me duuuugo nije zvao, ali je nazvao onog danas kada sam pocela s ovom temom i obecao je da ce me nazvati 15.feb....24.feb.je, a on njega ni traga, ni glasa.

Kakav divan tata.. Liči mi na mog..
Samo što je moj, btw i alkos.. Tako da ono, milina jedna.. Možda nam je isti ćale a da to ni ne znamo?
Ljubac draga, i samo kuckaj .. :smt024