Samo za danas - hrvatski prevod

[joesspappa]

10. siječanj Zahvalnost

"Ja sam vrlo zahvalan što sam počeo vjerovati."

v

Vjerovanje u Višu silu može biti od presudnog značaja kad nam krene loše! Kad se stvari u oporavku ne dešavaju onako kako bismo to željeli, naš sponzor nas može uputiti da sastavimo "listu zahvalnosti". Kad to radimo, trebali bismo, dok pišemo ovu listu, uključiti i svoju vjeru u Silu veću od nas samih. Jedan od najvećih darova koje smo dobili od Dvanaest koraka je naše vjerovanje u Boga kako smo ga shvatili.
Dvanaest koraka nas nježno vodi prema duhovnom buđenju. Kao što je napredovala naša ovisnost, tako se razvija i naš duhovni život tokom prorade programa Anonimnih narkomana. Koraci su naš put u odnos sa Bogom kako ga shvaćamo. Ova Viša sila daje nam snagu kad naš put postane trnovit.
Jesmo li zahvalni za svoj sve dublji odnos s Višom silom? Da li se sjetimo zahvaliti Bogu što smo svaki dan čisti, bez obzira što se taj dan dogodilo? Jesmo li svjesni da je, koliko god bio dubok naš očaj ili veliko naše veselje, Bog kako smo ga shvatili s nama?
Naš oporavak je dar, dar koji ponekad uzimamo zdravo za gotovo. Svaki dan koji ostajemo čisti možemo se radovati jer se naša Viša sila brine za nas.

v

Samo za danas: Ja sam zahvalan za svoj odnos s Višom silom koja brine za mene.

[joesspappa]

11. siječanj Vjera

"Kako razvijamo svoju vjeru u svakodnevnom životu,
otkrivamo da nam naša Viša sila daje snagu
i vodstvo koje trebamo."

v

Neki od nas dolaze u oporavak vrlo uplašeni i nesigurni. Osjećamo se slabi i sami. Nismo sigurni kamo idemo i ne znamo gdje da potražimo odgovore. Rečeno nam je da ćemo, ako nađemo neku vjeru u Silu veću od nas, pronaći sigurnost i vodstvo. Želimo taj osjećaj sigurnosti i snage. Ali vjera ne dolazi preko noći. Treba vremena i truda da ona naraste.
Sjeme je posađeno kad pitamo svoju Višu silu za pomoć i zatim priznamo otkuda je ta pomoć došla. Svaki dan njegujemo sićušno sjeme vjere suncem svojih molitvi. Naša vjera raste kao nagrada za življenje života kakav život je. Jednog dana uviđamo da nam je vjera izrasla u ogromno razgranato drvo; ona ne zaustavlja životne oluje, ali mi znamo da smo sigurni pod njenim okriljem.

v

Samo za danas: Ja znam da vjera u moju Višu silu neće umiriti oluje života, ali će umiriti moje srce. Dopustit ću svojoj vjeri da me štiti u teškim vremenima.

[joesspappa]

12. siječanj Duhovna buđenja

"Proradom ovih koraka doživjeli smo duhovno buđenje...."

v

"Kako ću znati kad sam imao duhovno buđenje?" Za mnoge od nas, duhovno buđenje dolazi postepeno. Možda je naša prva duhovna svjesnost prosto nova zahvalnost za život. Možda jednog dana neočekivano otkrijemo pijev ptica rano ujutro. Jednostavna ljepota cvijeta možda nas podsjeti da je Sila veća od nas tu na djelu.
Često je naše duhovno buđenje nešto što jača tokom vremena. Možemo težiti sve višoj duhovnoj svijesti jednostavno živeći svoj život. Možemo ustrajati u nastojanju da poboljšamo svoj svjesni kontakt putem svakodnevne molitve i meditacije. Možemo se osluškivati za vodstvo koje trebamo. Možemo pitati druge ovisnike kakvo je njihovo duhovno iskustvo. Možemo odvojiti vrijeme da izrazimo zahvalnost svijetu oko sebe.

v

Samo za danas: Ja ću promišljati o duhovnim buđenjima koja sam doživio. Nastojati ću biti svjestan Boga. Izdvojit ću neko vrijeme u danu kako bih cijenio ono što je moja Viša sila učinila svojom rukom.

[joesspappa]

13. siječanj Predaja da bi pobjedio

"Pomoć ovisnicima počinje tek kad smo
sposobni priznati potpuni poraz."

v

Potpuni poraz – kakvo shvaćanje! To mora značiti predaju. Predaja - potpuno se prepustiti. Prestati bez uvjeta. Podići svoje ruke i prestati se boriti. Možda podići ruku na svom prvom sastanku i priznati da si ovisnik.
Kako znamo da smo poduzeli Prvi korak koja će nam omogućiti da živimo bez droge? Znamo zato što se, jednom kad smo napravili taj ogromni korak, više nikad ne moramo drogirati - samo za danas. To je to. Nije lako, ali je vrlo jednostavno.
Radimo Prvi korak. Prihvaćamo da jesmo - mi smo ovisnici. "Jednom je previše, a tisuću puta premalo". Dokazali smo si to dovoljno puta. Priznali smo da ne možemo upravljati bilo kojom drogom. Priznajemo to; kažemo glasno, ako je potrebno.
Poduzimamo Prvi korak početkom dana. Za jedan dan. Ovo priznanje nas oslobađa, samo za danas, od potrebe da ponovno, ispočetka živimo svoju ovisnost. Predali smo se ovoj bolesti. Prepuštamo se. Prestajemo. Sa prestajanjem, pobjeđujemo. I to je paradoks Prvog koraka: Mi se predajemo da bismo pobijedili, i predajom dobivamo puno veću snagu nego što smo ikad mislili da je moguće.

v

Samo za danas: Priznajem da sam nemoćan u odnosu na svoju ovisnost. Ja ću se predati da bih pobijedio.

[joesspappa]

14. siječanj Bog koji nas voli

"Na nama je kako ćemo shvatiti Višu silu...
Jedino šte se ovdje predlaže je da nas ta Sila
voli, brine za nas, i da je veća od nas samih."

v

Rečeno nam je da možemo vjerovati u kakvu god Višu silu želimo tako dugo dok nas ona voli i dok je, naravno, veća od nas samih. Neki od nas ipak imaju poteškoća sa ovim zahtjevima. Ili ne vjerujemo ni u što osim u sebe, ili vjerujemo da ništa što se može zvati "Bogom" ne može biti nego nešto hladno i pretjerano, i što nam šalje nesreću za nesrećom.
Vjerovanje u Silu koja nas voli je veliki skok za neke od nas, iz mnogo razloga. Pomisao da predamo svoju volju i život na brigu nečemu za što mislimo da bi nas moglo povrijediti sigurno će nas ispuniti otporom. Ako dođemo u program vjerujući da Bog osuđuje i ne oprašta, moramo prevladati ova vjerovanja prije nego što nam zaista bude ugodno s Trećim korakom.
Naša pozitivna iskustva u oporavku mogu nam pomoći da povjerujemo u Boga punog ljubavi kako smo ga sami shvatili. Oslobođeni smo od bolesti koja nas je mučila dugo vremena. Našli smo vodstvo i podršku koje trebamo da bismo razvili novi način života. Počeli smo doživljavati puninu duha tamo gdje je nekad bila samo praznina. Ovaj vid našeg oporavka ima svoj izvor u Bogu koji nas voli, a ne u onom strogom koji mrzi. I, što više živimo oporavak, više ćemo vjerovati svojoj Višoj sili punoj ljubavi.

v

Samo za danas: Ja ću otvoriti svoj um i svoje srce kako bih vjerovao da me Bog voli, i imat ću povjerenja da će Viša sila koja me voli učiniti za mene ono što ne mogu učiniti sam za sebe.

[joesspappa]

15. siječanj Strah

"Sve nam je udobnije sa našom Višom silom kao izvorom
snage. Kako učimo vjerovati ovoj Sili, počinjemo
prevladavati svoj strah od života."

v

Nemoćni kakvi jesmo, nama je život po samovolji zastrašujuće, nepodnošljivo iskustvo. U oporavku smo s pouzdanjem predali svoju volju i život na brigu Bogu kako smo ga shvatili. Kad se udaljimo od svog programa, kad izgubimo svjesni kontakt sa svojom Višom silom, ponovno počinjemo preuzimati kontrolu nad svojim životima i odbijamo brigu Boga kako smo ga shvatili. Ako svakodnevno ne donesemo odluku da predamo svoj život brizi naše Više sile, ponovno nas može obuzeti naš strah od života.
Putem prorade Dvanaest koraka, otkrili smo da nam vjera u Silu veću od nas samih pomaže da se oslobodimo straha. Kako se približavamo Bogu koji nas voli, postajemo svjesniji svoje Više sile. A što smo svjesniji Božje brige za nas, naši strahovi su manji.
Kad se bojimo, pitamo se: "Je li ovaj strah pokazatelj nedostatka vjere u mom životu? Jesam li opet preuzeo kontrolu, samo kako bih spoznao da još uvijek ne mogu upravljati svojim životom?" Ako na ova pitanja odgovorimo sa da, možemo prevladati svoj strah predavanjem svoje volje i svog života nazad na brigu Bogu kako smo ga shvatili.

v

Samo za danas: Ja ću se osloniti na brigu moje Više sile da me oslobodi mog straha od života.

[joesspappa]

16. siječanj Uzmi telefon i nazovi!

"Bojali smo se da ćemo, ako ikad otkrijemo kakvi smo,
sigurno biti odbačeni... (Ali) naši članovi nas razumiju."

v

Mi trebamo naše NA članove – njihovo iskustvo, njihovo prijateljstvo, njihov smijeh, njihovo vodstvo, i još puno, puno više. Ipak mnogi od nas oklijevaju nazvati svog sponzora ili posjetiti svoje NA prijatelje. Ne želimo im se nametati. Razmišljamo da nekog nazovemo, ali se ne osjećamo dostojnima njihovog vremena. Bojimo se da će nas, ako nas ikad upoznaju – stvarno upoznaju – sigurno odbaciti.
Zaboravljamo da su naši NA članovi upravo poput nas. Ne postoji ništa što smo učinili, nijedno mjesto gdje smo bili, nijedan osjećaj koji smo doživjeli, s čim se drugi ovisnici u oporavku ne bi mogli identificirati. Što više dopustimo drugima da nas upoznaju, više ćemo čuti, "Na pravom si mjestu. Među prijateljima si. Ti pripadaš. Dobrodošao!"
Isto tako zaboravljamo da, baš kao što mi trebamo druge, i oni trebaju nas. Nismo jedini koji žele osjećati da pripadaju, koji žele iskusiti toplinu prijateljstva, koji žele nekoga da s njim dijele. Ako se izoliramo od naših članova, uskraćujemo im nešto što trebaju, nešto što im jedino mi možemo dati: naše vrijeme, naše društvo, nas same kakvi zaista jesmo.
U Anonimnim narkomanima, ovisnici koji se oporavljaju brinu jedni za druge. Ono što čeka s druge strane žice nije odbacivanje, već ljubav, toplina i prepoznavanje NA udruženja. Uzmi telefon i nazovi!

v

Samo za danas: U NA sam među prijateljima. Ja ću pružiti pomoć drugima, davati i primati u udruženju.

[joesspappa]

17. siječanj Opraštanje

"Kako shvaćamo svoju potrebu da nam bude oprošteno, skloni
smo više opraštati. Barem znamo da više namjerno
ne uzrokujemo nesreću drugim ljudima."



U svojoj ovisnosti smo se često prema dugima odnosili ružno, a ponekad smo im i svjesno nanosili nesreću. U svom oporavku, još uvijek možemo imati sklonost osuđivati postupke drugih jer mislimo da znamo kako bi se ta osoba trebala ponašati. Ali kako napredujemo u svom oporavku, često shvaćamo da moramo, kako bismo prihvatili sebe, prihvatiti i one oko nas.
Teško je gledati kako se pokazuje nečije ludilo. Ali ako se odvojimo od problema, možemo početi živjeti njegovo rješenje. A ako se osjećamo pogođenima postupcima drugih, možemo primijeniti načelo opraštanja.



Samo za danas: Ja ću nastojati oprostiti prije nego da mi bude oprošteno. Pokušat ću se ponašati tako da se osjetim vrijednim svoje ljubavi.

[joesspappa]

18. siječanj Jednostavni inventar

"Nastavljanje sa osobnim inventarom znači da stječemo
redovnu naviku promatranja sebe, svojih djela,
stavova i odnosa."



Dnevni inventar je alat koji nam može poslužiti da pojednostavimo svoj život. Najkompliciraniji dio redovnog inventara je odluka o tome kako početi. Trebamo li ga napisati? Što trebamo preispitati? Koliko detaljno? I kako znamo da smo završili? Za čas ovu jednostavnu vježbu pretvaramo u veliki projekt.
Evo jednog jednostavnog pristupa dnevnom inventaru. Ostavljamo nekoliko minuta pri kraju svakog dana za sjedenje u tišini i provjeru vlastitih osjećaja. Imamo li čvor, veliki ili mali, u svojoj utrobi? Osjećamo li se neugodno u odnosu na protekli dan? Što se dogodilo? Koji je bio naš udio u tome? Trebamo li popraviti nešto što smo učinili? Kad bismo mogli sve učiniti ponovno, što bismo učinili drugačije?
U svom dnevnom inventaru želimo isto tako pratiti pozitivne pojave u svom životu. Što nam je danas donijelo zadovoljstvo? Jesmo li bili produktivni? Odgovorni? Ljubazni? Puni ljubavi? Jesmo li nesebično dali drugima? Jesmo li u potpunosti doživjeli ljubav i ljepotu koje nam je dan ponudio? Što bismo od onoga što smo učinili danas htjeli učiniti ponovno?
Naš dnevni inventar ne mora biti kompliciran da bi bio djelotvoran. To je vrlo jednostavan alat kojeg možemo koristiti da ostanemo u svakodnevnoj vezi sa samima sobom.



Samo za danas: Ja želim ostati u vezi sa onim što osjećam u ovom životu kojeg sam dobio. Pri kraju današnjeg dana, ja ću napraviti kratki, jednostavni inventar.

[joesspappa]

19. siječanj Raditi od muhe slona

"Kada prestanemo živjeti ovdje i sada,
naši problemi se uvećavaju van mjere."



Izgleda da neki od nas rade od muhe slona sa svojim problemima. Čak i oni koji su pronašli određeni spokoj vjerojatno su u nekom trenutku svog oporavka probleme preuveličavali van proporcija – i ako nam se to do sada nije dogodilo, vjerojatno kad-tad hoće.
Ako koji put budemo opsesivni oko neke komplikacije u svom životu, dobro ćemo učiniti ako se odlučno prisjetimo svega što ide kako treba. Možda se bojimo da nećemo biti u stanju platiti račune za ovaj mjesec. Umjesto da sjedimo uz kalkulator i stalno iznova zbrajamo svoje dugove, možemo razmisliti o tome što trebamo napraviti da smanjimo svoje troškove. Nakon tog mini preispitivanja, nastavljamo sa zadatkom koji je pred nama, i podsjećamo se da će se, tako dugo dok obavljamo svoj dio posla, Viša sila koja nas voli pobrinuti za naš život u cjelini.
Ogromni problemi se ponekad zaista pojavljuju, ali ne moramo ih stvarati sami. Vjera u Boga punog ljubavi kako smo ga shvatili, većinu će naših problema staviti u pravu perspektivu. Više nemamo potrebe stvarati kaos kako bismo osjetili uzbuđenje u svom životu. Naš oporavak nam daje nebrojene mogućnosti za dramu i uzbuđenja u stvarnom životu.



Samo za danas: Ja ću realno sagledati svoje probleme i ustanoviti da oni uglavnom nisu preveliki. Ostavit ću ih da budu takvi i uživati u svom oporavku.