Djeca i Roditelji-da li neko razumije????

[Luna]

roditeljiiiii...djecooooo.....ima li vas????? bas sam mislila da cemo uspjeti zajedno naci zajednicki jezik i razumjeti jedni druge...
al slabo....djeca su tu...jedan roditelj.....thats it
kkod mene je sve isto...mozda i gore....mama je sjebana pa onda i ja....ne pricamo...ne djeli sa mnom nista sve drzi za sebe....ja se povlacim sve vise i vise....
ne razumijem...nista....zasto>>>zasto ne mozemo komunicirati kao dvije prijateljice???
i da ono najgore je kad mi kaze sta da radim....ili ne radim....npr kaze mi veceras nemoj izlaziti....ja kazem ok...onda skontam da mozda nemam clonidina i kazem joj samo sec da vidim...ok imam 1-kazem joj u redu je nemoram nigdje ici ..necu izlaziti. I onda na to sve ona kaze....sutra idi u apoteku...sada ne....I pitam je zar je to bilo potrebno....ako sam vec rekla ok????jel namjerno jer zna da me to izludjuje i da onda u inat to radim???ili sta????
zasto je sve bezvezeeeeeeeeeeeee???????????

[Luna]

eee...ni roditelja ni djece....ccc

[zvrky]

Ajmo roditelji jeste hteli da pričate s nama da rešavamo neka pitanja zajedno,pa gde ste sad svi,nema ni moje mame vidiš luna ja sam sad dobro i boli je uvo sad a dobro sam malo sutra samo sam bolja nego što sam bila...muči me rovac oću da poludim šta je to u našim glavama jebem ti i državu i sve....

[Luna]

ne znam....samo znam da je bezze i da kao da treba da ti je loshe da bi oni reagovali. JA to mrzim....mrzim uopste tako i razmisljati....
ali-postupci drugo govore...sta mogu. Volila bih da nije tako

[BubaMara]

Uvijek sam tu ali samo iz prikrajka citam i razmisljam .Pokusavam da sebi objasnim mnoge stvari. Drago mi je da mi se Erineja javila i ponovo me ukljucila .To sto nisam pisala ne znaci da sam odustala niti cu ikada dok sam ziva . povremeno imam padove beznadja, svadje sa kcerkom me obaraju najvise. Ja koja sam bila jaka licnost , koja je morala biti u kuci i majka i otac i musko i zensko, koja je cijeli rat provela ziveci na prvoj liniji bez ijednog apaurina sada dolaskom u ovu tesku , stranu zemlju bez prijatelja i rodbine jedinu nadu sam imala u mojoj djeci. Mislila sam , nije vazno sto smo vec u godinama nasa djeca ce se brinuti o nama kad ostarimo. I tako je bilo neko vrijeme , dobri ucenici , dobra djeca , porodica je funkcionisala kao i uvijek . Tata je povremeno imao svoje bjegove u pijanstvo , djeca su bila uz mene i nisu pokazivali neke znakove da im nesto fali . Ali uskoro starija kcerka mjenja ponasanje . Postaje svadljiva , mijenja dan za noc i da ne navodim ostale znakove , svi ih znate. Okolo kole prica sa mnom o drogi i upotrebi, ispituje puls i moje stavove a ja kao i svi iz moje generacije uzasnusta svime sto je sa tim u vezi . Ne pokazujem nikakvo razumjevanje za te " drugove " koji su se navukli a nju ruzim i tjeram da prestane da se druzi sa njima.Kakva sam samo budala bila. I kada mi je istina pukla pred ocima natjerala sam je da prizna . Od tada njoj je lakse , to znam ali u kuci je pakao. Sve je svako je kriv za njeno stanje. Jadanput sam to ja drugi put tatino pice , nekada nesretna ljubav a nikada pogresno drustvo i labavi karakter. Ja nemam nikoga da podjelim bol , tata ne zeli da bude puno upetljan, zna sve ali nema mnogo razumjevanja a niti zna o tome. To mi je najgore jer sam postar cijelo vrijeme i moram svaki nje hir i ispad i gresku i da protumacim i opravdam . Mnoge stvari kao npr , dugove koje sam pruzela da placam sam sakrila od ostalih. Znam da je neko prosli put komentarisao to kao moju gresku ali nisam mogla dozvoliti da ide u zatvor . Cak sam isla i kod psihologa na savjetovanje ( ona nije jos nikada ) i zena mi je fino rekla da ona koristi situaciju i manipulise svojom bolescu . Prestala sam i tamo ici, skupo je. Vec nekoliko puta pocinje da radi ali gubi posao jer ne moze ustati na vrijeme i stici na posao . Uvijek je neko ko je mrzi medju ostalim .To ne mogu da razumijem , da li stvarno njen mozak ne moze da prihvati svarnu sliku svijeta ili su to licna opravdanja samoj sebi u koja slijepo vjeruje pa pokusava i mene uvjeriti u njih. Danima joj pokusavam promijeniti ritam , da ide na vrijeme na spavanje i da ustaje rano , da probudi tijelo ( U zdravom tijelu zdrav duh), njen komentar je sta cu raditi cijeli dan ako ustanem rano . Prosli put kad sam se javila bila sam iskritikovana , zasto sam pisala ovo a ne ono i dobila sam uputstva sta mogu citati a sta ne . A sada budite fer svi pa recite da li bi vi mogli da to precutite. Rekla sam , pa onda necu nikako. Ako ne mogu slobodno reci i pitati sta zelim i mislim koja je svrha . Komuniciranje medju nama je otezano jer se zavrsi svadjom skoro uvijek . Moji zivci su malo popustili , osjecam se umornom od svega , strahovi od nezbrinute starosti su opet svaku noc prisutni , muz sve cesce pije, drugo dijete ostaje po starni koliko moze ali nekada ne moze vise da gleda sve to pa se posvadja s njom . Dobro uci i ja jedva cekam kad ce na fakultet , samo da izadje iz ovog pakla i da se spasi. Moj odnos sa njom je vise nego dobar ( slicne smo) i to izaziva ljubomoru kod starije . A nema razloga za to jer ako bi u % racunali 80% vremena i mene je rezervisano za nju a samo 20% za ostale . Neki dan procitam da je od K cista samo nekolilo dana i moja prva reakcija je bila odakle joj pare , i strahovi od svih postojecih nacina na koji se dolazi do novca. Otvoreno sam je pitala i njena reakcija je da sam joj uzela i to malo privatnosti na sajtu sto je imala. Ja samo hocu da zna i ona i vi svi ostali , ako zelite pomoc , i ako stvarno zelite da se vratite tamo gdje pripadate nema tajni , koja privatnost , koje lazi . Samo vam moze pomoci onaj ko zna sve.Nekoliko puta sam je molila da mi kaze kada joj je tesko , ili kad osjeti da pada , tu sam, hajmo nesto zajedno raditi ali ona kaze da to ne moze. Dobro je za sada . Znam da je od H cista vec duze mada je jos uvijek na terapiji. Toliki strah od krize nisam nikada vidjela, prudazava terapiju mjesecima . Ja sam prosla kroz klimax
( tezak) , znojenje i slicno a da niko nije ni primjetio. Bojim se za njenu igru sa K tu nije postena ni jaka . Kupila sam Test i pokusala je da mi podavali sa nekim starim urinom . Kad sam to otkrila naljutila se . Test stoji i ceka drugu priliku . Eto to je to sto ja govorim o postenju , koja bi bila svrha mene prevariti. Pa zar postoji i jedna majka na svijetu koja zeli svom djetetu zlo. Ali sve ima granica pa i majcino strpljenje i ne treba ga zloupotrebljavati .
Pozdrav svim majkama i djeci koja zele da se spase.
vasa Buba Mara

[katarinadimedici]

Draga gospođo,majko jedne izuzetne devojke!

Kao što sam to već napisala, jaz generacija će uvek postojati neshvatanje takođe. Još je veći problem kad je više dece, pa onda ono "normalno" dete mora jednoga dana pomisliti da je kažnjeno time što je normalno,a da je ovaj drugi u povlašćenom položaju, jer pravi sranja, sva pažnja se na njega usmerava. Nikada deca neće biti apsolutno otvorena prema nama, jednostavno zato što smo autoriteti u njihovim životima i kakava god da su žele se ipak prikazati u što pozitivnijem svetlu.Vaša ćerka je zakoračila na put kojem je kraj uvek neizvestan,i na kojem se vreme ne računa danima i satima! To sam ja uspela da shvatim nažalost veoma kasno. Smatrala sam da je dovoljno da je odvojim od društva, da počne da živi sa normalnim ljudima, da radi i privređuje. Moja sestra pravi dalje greške,nadovezujući se na moju početnu, a to izgleda i vi radite upravo.Moja sestra je započela prevaspitavanje i resocijalizaciju , nesvesno želeći meni da dokaže moj neuspeh,svojim uspehom i onda, posle tri godine, ćutanja, gutanja i trpljenja, moja ćerka je pukla i ponovo se vratila onome protiv čega smo borbu zapustili, zaboravljajući osnovni problem! Nemojte da se to desi i vašem detetu!Očigledno je da je borba koju vodi sama sa sobom protiv dve vrste droga, što otežava situaciju i u ovom trenutku nije sposobna za normalan život i funkcionisanje,a kada će to biti vremenski ne može da se izmeri nažalost! kažem vam, moja Sandra je tri godine ustajala išla na posao, čistila tuđe kuće, spremala svoj stan i trpela kazne za svaku grešku koju napravi. Sto puta sam rekla mojoj sestri da bi je ja oterala u PM i vratila se odavno, na šta mi je odgovorila da je i sama po nekad svesna da je tiraniše! I onda kada smo se svi opustili jedna sitnica je bila inicijalna kapisla da prsne! I to mnogo strašnije nego pre! Zato ne postavljajte prevelike zahteve pred nju, iako je normalno da počne da živi normalnim životom! I ne očekujte da vam se poverava u svemu, jer to nikada nećete dočekati kao ni ja! Kao što ni moja majka to od mene nije dočekala iako smo sada najbliskije što je to moguće biti! A vaša ćerka će se izvući, videćete, samo verujte u nju, a ne njoj!

[Luna]

joj Kate......sad bih te zagrlila....@@@
A i moju mamu......
Nije sve tako crno ali i jeste....ni sama vise ne znam sta je sta. Nekad mislim da sam ok....i onda zbog nedostatka vjere u samu sebe, ni ne znam jesam li ok ili ne.
Imam puno toga da kazem.....ali u kratko: sve je islo na bolje. Bila sam ponosna na samu sebe...ali to je jako tesko kad niko drugi nije. Kad niko drugi ne primjeti te male promjene koje meni zivot znace. Ako napredujem....primjeti-mama. Primjeti da lijezem ranije i ustajem ranije. Reci dobro je...napredujes...ali mozes ti u bolje. Ali nemoj reci eh da si me poslusala prije 5mjeseci ili opet sve isto...opet lijezes kasno bla bla....Pa cemu onda sve? Ako je uvijek isto?
Ja sam na nekoj nevidljivoj granici ....nisam ni tamo ni vamo. Ni ja kao ni ti, nemam bas nesto puno prijatelja a ni rodbine. Vi ste mi sve sto imam. I zato me toliko i boli to sve. Ja znam da je sve iz naj boljih namjera...ali...nacin, nacin je pogresan. Samo me gura od vas i pravi buntovnijom. Borim se sa sopstvenim demonima i onda mi vi ubacite neke vase i to me obori. Treba mi prijatelj a ne mama. Ti si naj bolja mama na svijetu-i to ne kazem samo zato sto si moja mama, ne. Nego je tako. Uvijek sam ti se divila, uvijek zelila biti pametna kao i ti....Ne znas. Ti si i doktor i psiholog i mama i zena i sve....Ti kazes da sam ne zahvalna...
nisam. Ne znam sta bih bez tebe. Samo sto kazem ti mucim se sama sa sobom...imam 25jebenih godina....svasta sam nesto bila zamislila....bila sam bistra, pametna, ambiciozna.....i sada me strah Jer ne znam jel mogu opet to da budem. Strah me. Strah me da sama sebe ne razocaram. Da vas ne razocaram, opet. Vi ste uvijek toliko ocekivali od mene....mozes ti reci da niste ali jeste-
od mene je samo naj bolje bilo ocekivano....kakve greske.....ja ne grijesim. Tako je bilo. I eto pogrijesila sam.....razocarala sam vas a i sebe...
ali to je bilo...proslo....hocu da idem dalje, ali stojim u mjestu. Ugazila sam u svjez cement i ukopala se na tom istom mjestu.
Krenem dalje...padnem, zapnem....nisam dovoljno jaka. Pa covjece kako ne vidite....treba mi vasa podrska a ne kritika ....
treba mi da mi neko kaze luna, bas si to dobro uradila, ili primjetila sam promjene u tome i tome...ili bas mi je drago da napredujes malo po malo. Nesto...bilo sta@ Treba mi to. Ne znam sto ali mi treba. Prije sam u skoli to dobijala...tu pohvalu...ocjenu...good job od profesora. A sada toga nema....ni od kud.
Osjecam se usamjljeno.....jadno....glupo......izgubljeno. A zelim uspjeti....samo ne znam kako. Svaki put me nesto sjebe....
ali i tada umjesto kritike...umjesto da mi kazes sta sam pogrijesila ili kako sam mogla i drugacije....reci mi nesto pozitivno...
uvijek se vrtimo oko ovoga. Ja vec 100 put to govorim....nista. Ne pricamo puno u zadnje vrijeme jer nista se ne promjeni...pricam satima....sve ti kazem....sutra sve isto. Ne izadjem po 5dana....legnem oko 1 pola 2-sto je mnogo bolje nego prije-ustanem prije 10.....imam plan. covjece imam plan....mislila sam da ga nikad necu imati....vise.
I opet nista ne valja...opet kritike....i ja se opet osjecam usamljeno i odbaceno...drugacije.....ko zebra na brionima.
A sve vas toliko volim...i razumijem....i sve me bas zato toliko boli. I kad bih mislila o tome svemu svaki dan pa pukla bih. Ne mogu ne smijem...potopi me. Imam citav zivot pred sobom....platicu racune, zavrsicu skolu. ostvaricu svoje snove....Postacu neko i nesto. Hocu. I zato se ne trebas brinuti o starosti....
a jos ste mladi....!!! A mislite da ste stari....pa tek vam je 50 i nesto...sta je to??? nista!!!!
I nisi dugo rekla hajmo ovo ili ono.....nemas motivacije ni za sta kao ni ja. A ja ti kazem nadji nesto pozitivno za sebe ...neki outlet...ne treba mi. Treba ti....jer svakome treba. A kad to uradis imaces vise snage i zivaca za sve.
Ako nije tako ok...ali mislim da znam sta pricam. Jos uvijek. Mislim da sam pametna i da znam puno toga....pogotovo sto se tice ljudskog uma i kad treba nekome pomoci. Moj se mozak jednostavno upali i misli sam za sebe....nekad sama sebe iznenadim s raznim idejama i solucijama...koje rade. Samo ne rade meni za mene....
i jos nesto...nisam te napala sto si citala ni nista...nego je opet bio u pitanju nacin na koji si ti to uradila i meni rekla. Kao da sam debil....
pa reci mi istinu fino pozitivno....
i da...ne krivim ja nikoga za moje drogiranje...ja sam sama kriva.....ali su te stvari doprinjele tome. Hoces reci da nesto kao rat nije imalo uticaja na mene-tada 14-15 godisnju klinku??
I tatino pice svaki dan 4godine???
Ne znas kako je to gledati.....i sve. Seka je bila mala...ne sjeca se srecom. Ali ja sam uvijek imala ulogu nekog zastitnika...kao da sam mogla ikoga zastiti ali eto.....jel razumijes?
ALi to je sve bilo....
sada je bitno....zelim uspjeti ali mi treba podrska. Treba mi pozitivna podrska i ljubav. Ne treba mi kritika....
ja vas razumijem....ali ne mogu misliti i na vas i na mene sada.....mogu...ali se zbunim onda. Sta je dobro a sta ne....
ja sam nasla sta mi je dobro i sta mi pomaze....
a sve ostalo nije bitno...jel tako? ti si mi tako rekla....jer ja uvijek mislim na druge prvo. I jako je tesko misliti na sebe....
ali opet tikazem razumijem vas..razumijem razocarenje, bol, strah, tugu, ne izvjesnost.....kao i depresiju, ni malo motivacije, gubitak snage i nade....
a ja bez toga ni ne mogu zivjeti...
ako vi izgubite nadu u mene.....,ma necu ni zavrsiti tu recenicu. strah me
ali vas volim...i tesko mi je...i jeste kriva sam. i sve ali...idem dalje...borim se trudim se. zar ne?
Sve sto mi treba je prijatelj i podrska.....da nekako zajedno to uradimo.
Ja zaista imam dovnu porodicu....i ne bi ih mjenjala ni za sta....
samo imajte malo strpljenja i malo vise snage.....i razumjevanja. Ni ja nisam zadovoljna...ja sam sposobna za mnogo vise....I tak ce i biti. Samo vjerujte u mene. Ako kazem da mi je san raditi za CIU-vi trebate da me podrzite u tome...a ne.....
ali kao sto ti ocekujes iskrenost od mene....tako i ja od tebe. Moras se i ti meni otvoriti....i reci sta ti je na dusi. Tako cemo jedino uspjeti
eto moje u kratko se pretvori na dugo i na siroko...
nema veze

samo pisi.....pisi. Samo moze pomoci.....
volim te mama naj vise na svijetu.
I hvala vam svima na pomoci....zaista.
mislim da nam je svima potrebna

[zvrky]

A joj Luna al ti teške postove pišeš,prosto me svaki put rasplačeš,možda se pronalazim u tvojim postovima ali ja jednostavno to sve ne umem da sročim ili da prenesem na papir što bi se reklo...Svaka ti čast

[Luna]

pa morala sam....jer mi je sve u glavi....! pa je moram nekad isprazniti.
Nadodje to meni heheheh
i ja sama sebe rasplacem...moja Zvrky.... Prvi dio posta sam napisala sat prije drugog jer nisam mogla nastaviti (nisam vidjela tastaturu od suza jebi ga)...
Vazno je to sve....jako vazno. Vazno je komunicirati s roditeljima....i oni s nama. Fino je kad su tu s nama-uz nas......Mi smo njihova djeca zaboga. Ko ce drugi ako nece oni? Niko.....
i zato mi je to toliko bitno....Samo volila bih kad bi se i ostali ukljucili jer cisto sumnjam da smo ja i ti jedine s ovakvim problemima. Samo sto ipak mislim da je ovo hrabro od nas....jer mnogi ne smiju ni pomisliti o ovome, jel?
Zato....cmok zvrky....sta bih ja bez tebe
E da jos i tvoja mama dodje........
Erineja gdje si?
Sunrise?-juhuuuu
KAN???-dugo te nema......

[zvrky]

Ma mogu oni da dođu ali ja ljudi ne umem da napišem ono što osećam...jebiga