Page 2 of 2
Re: BOLNO OTREŽNJENJE OSTARJELIH ZAVISNIKA
Posted: Wed Nov 12, 2008 10:48 pm
by AnaGram
TUGA STARIH JUNKOZA
Posted: Fri Dec 05, 2008 4:06 pm
by Svire
„Kako se uvećava dužina zavisničkog staža, ličnost zavisnika siromaši i propada. S godinama drogiranja sve su upadniji mnestički deficiti zavisnika: on se naime redovno žali na smetnje u pamćenju i prisjećanju, zaboravnost, rastresenost i osiromašenje inventara znanja.
Intelektualne sposobnosti zavisnika takođe su oštećene dugogodišnjim drogiranjem, tako da je opšta brzina misaonog procesa činjenica smanjena, kao i mogućnost apstraktnog razmišljanja, a asocijacije su mu sve površnije i bezličnije.
Dugogodišnje drogiranje dovodi do kržljanja mozga u cjelosti, stanjuju se i izravnjavaju brazde moždane kore, ali jednako tako atrofiraju i duboke moždane strukture.
Droge naprosto sporo, neurotoksično rastapaju mozak. Atrofija mozga direktno je odgovorna za intelektualno i moralno propadanje te za psihičke deficite i emotivnu opustošenost kod dugogodišnjih zavisnika.
Dementno propadanje dugogodišnjih narkomana podmuklog je, sporošunjajućeg toka. Prva oštećenja primjetna su unutar sastava pamćenja i pažnje, a nakon toga se uspori intelektualno procesiranje, to jest uspori se i osiromašuje misaoni tok. Tek potom se javlja afektivna ravnodušnost uz siromaštvo emotivnog života, a naposlijetku počinje slabiti moralni osjećaj te dolazi do prave ’etičke demencije’ zavisnika.
Dugogodišnji zavisnici nerijetko su slomljeni i depresivni, i povremeno proživljavaju samoubilačke pomisli. Neki od njih ne mogu se pomiriti s besmislom i bijedom svojega daljeg životnog propadanja u ponorima zavisnosti, pa dižu ruku na sebe i počine samoubistvo. Staranjem zavisnici gube šarm i ljepotu mladosti, tako da u odrasloj dobi planu, pokazujući kako oni u socijalnom i psihološkom zapravo ne uspijevaju odrasti, nego ostaju vječnim adolescentima nesposobnim da zrelije odgovore na zahtjeve svakodnevice.
Unutrašnji prostori višegodišnjih zavisnika nerijetko su zapravo dementalizovani, ’mrtvi’, blokirani, utrnuli i devitalizovani metali: odnosno, mentali bez plodotvorne mentalne aktivnosti.
A nakon višegodišnjeg drogiranja po zavisničkom obrascu, ni heroin više ne djeluje kao u prvim godinama drogiranja. Naime, kako se ređaju godine drogiranja, euforična faza nadrogiranosti blijedi, pa ili potpuno izostaje ili je po intenzitetu plića, a po trajanju kraća. Zato odmah nakon kratkotrajne, ako uopšte ikakve, faze povišenog raspoloženja zavisnici prelaze u drugu, dužu, depresivnu fazu nadrogiranog ’kljucanja’. No, ni ta faza sedacije nema više onu ležernu opuštenost koja se doživljavala tokom prvih godinu-dvije-tri zavisnosti. U stadijumu poodmakle zavisnosti faza depresije se u sve većoj mjeri svodi na prazno tupilo, zavisnički stupor, nadrogiranu zabuljenu odsutnost bez misli. Na samim počecima svoje narkomanske karijere, zavisnici se i te kako razlikuju, ali što se duže i učestalije drogiraju to su jedan drugome u sve većoj mjeri slični, jer ih droga profiliše na uvijek jedan te isti način.
Drogiranje na duge, višegodišnje staze osiromašuje duševni život, pustoši duševne prostore i čini ih porozno praznim. Ostarjeli zavisnici su nepovratno izlapili, oni su samo loša preslika sebe samih: ruševine koje sada samo još podsjećaju da je nekad tu bilo zdanje ličnosti.
DROGIRANJE JE NAŠIM ŽIVOTIMA NAPROSTO UZELO MJERU
’Zanosni i veliki život kojem smo se kroz sanjarije djetinjstva i mladosti nadali neće doći. Budući da su nam godine drogiranja pojele godine života, očekivanja nadolaska velikih dana ostala su neispunjena i podbačena. Naime, ti dani su prošli, a da nikako nisu bili veliki.
S godinama propadanja u drogiranju količina odustajanja, poraza i promašaja postala je preupadno velika da podbačaj i neuspjeh naših života ne bi postao više nego očigledan.
Propadali smo bučno, svima naočigled, ali propadali smo i tiho i bezglasno. Naši unutarduševni prostori polako i neprimjetno su kopnili.
Postali smo prazni, slomljeni, jadni i ostarjeli narkomani koji životare na ljudskom dnu, te niti išta mogu niti ih itko treba. Preživljavali smo, a ne živjeli, i iznutra bili potpuno suvi, umrtvljeni i pusti. Drogiranje je našim životima naprosto uzelo mjeru, i nepopravljivo opustošilo mnoge od nas.’“
Re: BOLNO OTREŽNJENJE OSTARJELIH ZAVISNIKA
Posted: Sat Dec 06, 2008 9:33 pm
by sanela
Svire, čitam ovo što pišeš (prepisuješ) i samo da ti se zahvalim na trudu. Ovo je zaista vrijedno štivo koje potiče na razmišljanje.
Re: BOLNO OTREŽNJENJE OSTARJELIH ZAVISNIKA
Posted: Sat Dec 06, 2008 9:34 pm
by zvrky
Slazem se odlican text.
Re: BOLNO OTREŽNJENJE OSTARJELIH ZAVISNIKA
Posted: Mon Dec 08, 2008 10:41 pm
by heroinapg
:smt045