Page 2 of 5

Re: Nasa nada...

Posted: Sun Aug 17, 2008 11:47 pm
by mvp
sta deo za samar ili deo za pepe?

Re: Nasa nada...

Posted: Sun Aug 17, 2008 11:49 pm
by paramparcad
mvp wrote:sta deo za samar ili deo za pepe?
za kompletnu licnost.

Re: Nasa nada...

Posted: Sun Aug 17, 2008 11:52 pm
by mvp
naravno da jesam ozdiljan, devojka siri vidike,otvara nove horizonte ,prosvetljuje,fascinira svakim svojim novim postom i ja je prosto obozavam! :mrgreen: :mrgreen: :mrgreen:

Re: Nasa nada...

Posted: Mon Aug 18, 2008 12:52 am
by pepeljuga84
Hehehehe :-D

To sam ja :rolleyes:

Re: Nasa nada...

Posted: Mon Aug 18, 2008 3:11 pm
by sunrise
Dobrodosla :D

Pisi sto vise mozes i citaj sto vise stignes jer ces time nauciti krdo toga sto ce ti biti potrebno o narkomaniji i ovisnicima

I,nemoj se obeshrabriti pa odustati od ofruma ako naleti neka svadja ili prepucavanje
to dodje i ode

Re: Nasa nada...

Posted: Mon Aug 18, 2008 3:15 pm
by bojanol
Upravo tako, jedino Sagy i Paramparčad neće prestati sa prepirkom. Nikad.

Re: Nasa nada...

Posted: Mon Aug 18, 2008 4:23 pm
by sunrise
hoce Bojane i to jako brzo,vidjeti ces

Re: Nasa nada...

Posted: Mon Aug 18, 2008 5:12 pm
by paramparcad
naravno jer pametniji popusta.

Re: Nasa nada...

Posted: Mon Aug 18, 2008 6:29 pm
by YugoStar
Hallo sunrise,wie geht's ?
Was machst du?
Was gibt es neues?

Re: Nasa nada...

Posted: Mon Aug 18, 2008 10:59 pm
by Dzula
Pozdrav svima.. Hvala vam.. :) Smijem li upitati nije mi jasno kako i zasto ne mogu slati privatne por ostalima ? gdje grijesim? Nastavak.. Kao sto sam vec napisala on je pokazao jaku zelju i volju da se bori,da promijeni zivot.. a to je najbitnije u cijeloj prici.. u svakoj prici.. Jedan dan je otisao do roditelja,otvoreno je s njima razgovarao,zamolio je za pomoc..rekao da zeli da se lijeci..sto prije.. roditelji ga vole,bili su sretni zbog njegove odluke i cvrstine.. Sve su organizirali,rijeseno je..odredjen dan,on odlazi na bolnic.detox od 28 d. Ta zadnja dva dana prije njegovog odlaska na lijecenje su bili tako teski.. puno osjecaja..dobrih losih..sreca tuga sve se izmijesalo u jedno.. red suza,pa red razgovora,pa red smijeha,pa nervoza,snaga,slabost.. Ja koja to nikad nisam osjetila na svojoj koži,koja ne zna iz svog iskustva kakav je to bas osjecaj,ta unutrasnja borba s tim.. preko njega sam osjetila,po njemu vidjela,saslusala.. Dignuti se tako sa dna,i krenuti mijenjati zivot iz temelja,korak po korak,za mene je to bas to prava hrabrost.. i zato kazem Svaka vam cast vi ste ono pravi borci :) To jutro njegovog odlaska je bilo tamno,oblacno..kao i nase raspolozenje.. Trudili smo se da se nasmijemo,ali ti osmjesi su bili tako namjesteni,napukli.. sekund mi je falio da pocnem plakati.. Rekla sam mu Ti si jak..bori se..a ovo ce brzo proci.. Rekao je Volim te..vidimo se ubrzo.. Zatvorila sam vrata..i slomila se..u hiljade komadica.. Sljedecih dana sam se kako se kaze skupljala s poda.. bio je to jedan tezak mjesec..