Bojanol(imenjak,pa ide prvi

ako sam koga ispustio,neka ne zamjeri. Svatko od vas(nas),je poseban,drukčiji,veže nas ovo prokleto zlo,koje si natovarismo na vrat.
Svi ste bar nešto lijepo ostavili u mom sjećanju,na ovaj period mog života,koji je bio dosta težak,ali prošao je,preživilo se,sad dolaze novi problemi,nove tuge i radosti,u nekim stvarima koje očekujem u bliskoj budućnosti,se osjećam tako nespreman,neiskusan,unatoč godinama,od kojih je većina,nažalost,"bačena u vjetar".
Eto,po prvi put u životu,nalazim neke stvari,unutar i oko sebe,koje me motiviraju,da ostatak života provedem na puno kvalitetniji način.To je zaslugom mog truda,i truda moje drage,naših obitelji(koje nas još gledaju "pod povećalom),ali nemam obraza,da im to spočitavam,nakon svega,što su prošli,te jedne drage doktorice,koja je cijelo vrijeme uz nas,posvetila nam je puno više vremena,nego što je morala,valjda,jer žena vidi,da ima nade za nas.
Ne bih nikome poželio,ni 10% onoga što sam ja proživio,ali,narkomanija je takva "bolest",zajebana i podmukla.
Statistike su porazne,malo ljudi se izliječi,bilo kojim putem,ali ne dajte da Vas to obeshrabri,svačiji život,je vrijedan,da se bori za njega.
Na ove,što su me omalovažavali,neću trošiti puno riječi,sve će samo,doć na svoje.
Eto,puno pozdrava od Sagija i Bibe(eto,i ona se registrirala,ali je izrazila želju,da obriše sve svoje postove,nakon,ovih zadnjih,odvratnih pljuvanja,u koje su počeli i nju da uvlače).