Erineja,jednom sam (pre heroina,dok sam jos bila vikendas na exerima i vutri) plakala u sobi osecajuci da mi je zivot promasen. Mama je usla u sobu,sto sam se i nadala da ce uciniti,pomilovala me po kosi i pitala me sta mi je. Ja sam rekla da je sve u redu,ali sam u stvari zelela (i ocekivala) da ona insistira na pitanjima. Ali,ona je izasla iz sobe. Nikad u zivotu se nisam osetila usamljenije i napustenije. Ja znam da je ona i onda nesto slutila,ali nije htela da zna. Izasla je da ne bi cula ono sto bih joj rekla. A sve to nije nista u odnosu na heroin. Da vam kazem,sad vam je jako tesko. Meni se moja majka bukvalno zgadila sa pitanjima spijuniranjem i pretnjama i pokusajima da mi pomogne. Nije mi nikako bilo jasno sta hoce od mene i jedino sam zelela da imam sopstveni stan i da ne moram ni da ih vidjam. Krivila sam roditellje za svoj promasen zivot,sto su me pogresno vaspitali,nisu me uputili,itd pa zato nisam dozvoljavala da mi se priblize i pokusaju ispraviti greske sad kad sam vec na horsu i to je samo kraj i prekasno je...Ja sam se sad skinula,i u dobrim sam odnosima sa majkom i sa ocem cak,ima tu i one porodicne topline i svacega...Ne mozete joj se pribliziti dok se ne skine...a skinuce se samo ako joj se takav zivot bude toliko smucio da ce se radije odreci dopa nego nastaviti tako. Zatvor,a ja se uzasavam malog zatvorenog prostora,pa sam resila skinuti se sa dopa. zao mi je,meni je jako bilo zao moje majke gledajuci je onako jadnu...
E sad vam evo konkretan savet: NEMOJTE IZGLEDATI JADNO (to nas odbija,pomislimo da ste jadniji od nas i cak dobijemo zelju da se izivljavamo nad vama) .GORE GLAVU,OSMEH,SMINKU,POKAZITE DA IMATE SVOJ ZIVOT. KAD TAKO NESTO VIDIMO ,MI MAKAR `PROVIRIMO` U TAJ VAS ZIVOT KAD VEC DELUJETE USPESNO...PRAVITE SE KAO DA VAM JE KCERKA SAVRSENO NORMALNA,NE POMOINJITE DOP! LEPO SE OBUCITE,IZADJITE,A SA NJOM POLAKO POCNITE DA PRICATE O OVOM-ONOM STO VI RADITE A STO BI VAM ONA MOGLA POMOCI-UCESTVOVATI,DAJTE JOJ DO ZNANJA DA VAM TREBA NJENO MISLJENJE-POMOC,DA SE OSETI VREDNOM.
DRUGA STVAR: PITATE SE GDE STE POGRESILI? EVO I TO CU DA VAM KAZEM: ISPLANIRALI STE JOJ ZIVOT I NISTE OSTAVILI MESTA DA ONA SAMA ISPLANIRA SVOJ ZIVOT. STAN-LEPO,LEPO,ALI `PALO SA NEBA`. DOBRO BI BILO DA STE SVA TA DOBRA RADILI NJOJ U TAJNOSTI,I DALI JOJ KASNIJE U NASLEDSTVO KAD JE VEC ODRASLA,FORMIRANA LICNOST,OVAKO JE IMALA SVE DOK JE ODRASTALA I NIJE IMALA ZA STA SE POTRUDITI KAD JE VEC CEKA NA TACNI...
Ne znam vise sta da vam kazem...nadam se da sam pomogla,i izvinite ako je delovalo da vas nesto krivim,meni moji nisu obezbedili ni da jedem a kamoli stan,pa sam opet postala narkoman,ali tako je to,narkoman postanes ili kad nemas nista ili kad imas previse (ne mislim samo na materijalno,moze i prevelika ljubav da `ugusi`)
Budite mi dobro
