Forum za podršku u oporavku

Znam ali ovako mi je lakše, pa ta prošlost mi nije dala ništa lijepoga, ničega čega bi se sjećala dugo...

Ali nemoj nikad do kraja zaboraviti i podcjeniti nešto što je imalo toliku snagu da upravlja tobom i tvojim životom...to je vrlo opasno,vjeruj mi jer ti govorim iz ličnog iskustva...zaboravih,oslonih se na svoje snage.....rekoh si"ma to se meni više nikad ne može desiti,to je za kretene" i padoh draga posle 5 ipo godina.......hvala Bogu,sad sam dobro ali više nikad neću podcjeniti ni zaboravit to perfidno zlo.

...kakvo nam lijepo sjećanje može dati prošlost koju smo proveli na drogi...baš nikakvo...ta prošlost treba da nam bude uvijek pred očima...podsjetnik kakvi smo bili i da ne dopustimo ni najmanji neoprez jer vrlo lako tad možemo postati ono što smo bili ne treba je zaboraviti,nikada...baš nikada...

cao iva i dobrodosla na forum,izvini sto koristim tvoju stranu da se obratim nadin.nadin ,sta se desilo sa tvojim postovima,nisi ih valjda izbrisala???

ćao iva i narcohimno...nisam izbrisala postove već sam promjenila temu..sad je fenix...pada i podiže se...u rasulu sam pa nisam mogla više biti pod onom temom...

...evo i mene konačno, da ne mislite da sam se vratila razvratnom životu... ma jok
uglanom sam tu na forumu samo odgovaram više na druge teme nego što pišem svoju.

Stanje mi se naglo popravila otkada sam tu na forumu, puno ljudi sam upoznala sa sličnim situacijama i to me drži... barem drži moju psihu na miru... a to je super

Upoznala sam jednog dečka, super je, s njim mogu da se napričam kao s nikim do sada, uglavnom mislim da me on razumije a i ja njega kužim.... mislim, super je kada si nađeš osobu s kojom možeš biti otvoren... jel kod mene je ono: šta vidiš to i dobiješ, nema laži i preseravanja...

Već tri dana nisam popila terapiju jer sam pametna zaboravila otići po druge ljekove, al nema veze nije da mi je loše... al ipak mislim da ću danas otići u ljekarnu.... tek toliko da ih uzmem pa da ih imam uz sebe.... joj mi paničari smo tak zahebani.

uglavnom pozdravljam vas sve i šaljem vam puno pusa i puno hvala što ste tako super ekipa..... jako ste mi dragi....

Počela sam se skidati s tableta - antidepresiva, jer ih već dvije godine pijem zbog paničnih napada, hvala Bogu ne i depresije. Uglavnom, struka kaže da se moraju najmanje piti dvije do tri godine, iako ima iznimaka, kako bi kvalitetno nadomijestili razinu serotonina u mozgu. Ajd dobro, čini se na mjestu konstatacija.

Znam da su me te tablete digle iz mrtvih, mislim da njih nije bilo poludjela bi skroz. Sada pijem pola tablete, pa ću onda četvrtinu i kraj. Mislim tako se mora, jer može doći do sustezanja ( kao neke krize). No najveći mi je problem taj što čim ne pijem par dana, odnosno sada kada pijem pola, taj što valjda nesvjesno znam da me kao one više "ne štite" i onda počinjem zabrijavat da ću opet dobit napade i da mi nije baš dobro. Evo npr. sada me takva vrućina pere u glavu, a kad si pipnem lice nije mi vruće.

Ma ta naša psiha je totalno nedokučiva... Misliš da bi sebe trebao poznavati a kad ono ku*ac....

Uglavno, sad se stvarno nadam da ću uspjeti... jer stvarno bi se htjela skinuti s tableta jer me debljaju... a to me ubi u pojam.


Eto, toliko za sada...

Pozdrav....

... a tebe dragi ljubim ...

...doći će lijepši dani...

garant:)
pshiha je zajebata stvar, dusa dobra a mozak i tjelo najlase mozes napucat...skidanje...promjene...iz sata u sat, dana u dan...netreba stat. Kad ti nesta fali. jednostavno fali...negine nego to trazit. svi mi nesto trazimo,svjesno ili nesvjesno. svaka promjena pa i najmanja evo lupam majica:) ima odraz na covjeka. vrijeme ucini to sto cini, mora proci...sad koliko smo mi strpljivi, kolika je nasa zelja, koji nam je cilj i koliko smo spremni platit... to ovisi od covjeka do covjeka. Opet lupam:) rat-ta-ratata...

ideš li ...iva...na seanse,razgovaraš li sa lječnikom o tim napadima?

...iva pozdrav samo se ti skini sa lekova i sve ce biti u redu... cuvaj se.