Forum za podršku u oporavku

INAČE KAD PIŠEM, PIŠEM CRNO.... E, SADA SEBE TJERAM DA MALO, BAREM MALO POZITIVNIJE SE IZRAŽAVAM..... BAREM ĆU POKUŠATI........................................................................................................................................Razbistrava se, razbistrava..... Prošlost mi se bistr, sada jasnije vidim....jasno vidim put, kojim sam stigla dovde......... Kao da nikada za mene drugog puta nije ni bilo........ Podigoh glavu..... Ne znam koliko sam sjedila ovdje, zapalih još jednu cigaretu...... čini mi se da sam malo odlutala..... ali vraćam se u stvarnost...... Pored sebe vidjeh svog jedinog i najdražeg brata...... ja sam starija 5 god. ali nisam više, sada sam ja mala nedokazna sekica koju baki pazi i savjetuje, povisi ton kad zaslužim..... tako mi i treba..... to se promjenilo tako što ja nisam živjela ovdje, i mali narastao i pravo sazrio... oduševljava me kako je inteligentan, a, tek načitan... pa ja sam za njega mala maca... hahahaaaa...... nevjerovatno, ali istinito..... dok smo bili mlađi, uvjek me oponašao i bila sam mu u jednu ruku idol..... zato ga sada svi vole i poštuju, mislim na gradsku raju, jer ipak ja živim u prelijepoj provinciji..... Sjetih se riječi koje mi je govorio, prije par sati....kako trebam da uspostavim pravilan odnos i ravnotežu sama sa sobom i da se potrudim sebi pomoći............... Kaže, nemoj gledati haos prošlosti..... vatra mi prođe kroz čitavo tijelo, od sramote i njegovih prelijepih riječi, mog jedinog brata.... Pa, čovječe sada sam ja mala, a, on veliki..... do juče mu palila čvoke..... a on sada mene podržava i uvjek je uz mene kada mi je loše.... rame za plakanje..... jbg..... ja sam skroz na skroz skrenula sa teme, ali nema veze, vratit ću se......

Heeee...istopiću se! PDT_Love_10
Ljubim i ja tebe! PDT_Love_18

Divan ti je braco,coki ga od mene i u pravu je......skoncentriraj se samo na lijepe trenutke,iščeprkaj...u svačijem životu moraju postojati a i sad je pozitivno,izvukla si se....sad polako,ljubavi,korak po korak.

MOJE JE LICE MASA IŠARANA KREČOM

OVO JE KOST KRVI I MESO
OVO JE PARTIJA ŠAHA
OVO JE IRONIJA RUŽNE APSTRAKCIJE
OVO JE EKSPLOZIJA RUŽE
OVO JE KORA GNJILE NARANDŽE
OVO JE LOŠ RIJEČNIK PROBAVE
OVO JE HEMIJSKA FORMULA OČAJA
OVO JE TUROBNA UDOBNOST ŽABOKREČINE
OVO JE BOLNIČKA BJELINA NAMJEŠTENIH KREVETA
OVO JE TOPLI JUTARNJI SOMUN
OVO JE CRNO - BIJELO
OVO JE ŽUTO - ZELENO
OVO JE ZELENO
OVO JE UČENJE AJETUL KURSIJE
OVO JE ROBNA REZERVA LJUBAVI

OVO JE PSEĆA GODINA
OVO JE ZAMBAK NA VJEČITOJ STRAŽI
OVO JE MOKRAĆA U EPRUVETI DIJABETIČARA
OVO JE PRAVOPISNA GREŠKA U USTIMA DRUGA
OVO JE DRUGA STRANA NEBA
OVO JE VOLUJSKA SLINA NA BRADI INPERATORA
OVO JE SUHI ŽIG NA ČELU MAKA DIZDARA
OVO JE BLAGOSLOVLJENI OSMIJEH ZUBARA

OVO JE PUTNI LIST RASELJENOG LICA
OVO JE ARGUMENT U HLAČAMA POLICAJCA
OVO JE TV EKRAN SENADA
OVO JE RAMIN SINA SIN
OVO JE RASTOPLJENA FIGURA PLASTELINA
OVO JE LUTKA KOJA SANJA KRILA
OVO JE MALJAVA BUTINA PRODAVAČICE LJUBAVI

OVO JE OVO
OVO JE MOJE LICE - MASKA IŠARANA KREČOM
________________________________________________

PISAC SAM...POČETNICA...LOŠIH PJESAMA...
BEZ INSPIRACIJE. ZNOJNA OD PROŠLOSTI,
ZASIĆENA HIROVA I PITAM SE MOGU LI SIVA I SVIJETLA
PROMIJENITI IŠTA DA OVO ŠTO UTJEHA NAZIVA POBJEDOM NE BUDE....
_____________________________________________________________


Poljubac u vrh nosa, pri odlascima i dolascima s posla.
Ruka koja mrsi kosu na potiljku dok čita knjigu....
Cijela je kuća zvonila smijehom.
Nevjerovanje. Da toliko sreće postoji na svijetu.
ONDA JE TOČAK NAPRAVIO OKRET!
Ne cijeli.
Sumnje........................... Slutnje.................... Nepovjerenje.................. Izmučenost......................
Jedne se noći nešto slomilo. U srcu, u duši, ko zna gdje.....

MI MISLIMO

Mi smo navikli da mislimo o sebi kao o velikom demokratskom tijelu, povezano zajedničkim sastavom od krvi i mesa i jezika. Nosimo različita odijela, pridržavamo se jednake hrane, čitamo iste novine, slični smo po svemu osim u imenu, težini i broju. Mi smo najkolektivniji narod na svijetu izuzev nekih primitivnih naroda, za koje smatramo da su zaostali u razvoju. Pa uprkos svim tim vanjskim dokazima u tome da smo sjedinjeni međusobno povezani, dobri drugovi, dobroćudni, uslužni, suosjećajni, gotovo bratski raspoloženi, mi smo usamljenički narod nezdrav zaluđen ČOPOR.....
Nastojeći da zaboravimo da nismo ono što mislimo da jesmo, da nismo uistinu združeni, da nismo privrženi jedni drugima da uistinu ne slušamo nikoga, da nismo NIŠTA. BAŠ NIŠTA......
Od vremena do vremena, koje nas iznenada probudi, izvuče se, takoreći, iz besmislenog ljepila u koji smo zaglibili - budalaštine koju nazivamo svakidašnjim životom a to nije život nego lebdenje, kao u transu iznad velikod toka života.

iSCRPILA SAM SVOJ UM, dušu i prošlost svoju, u riječima koje ponavljaš od jutra do večeri.
Ista duša, isto srce, sve je isto samo se ponavlja. Zašto se ja ne smijem svemu što se drugi smiju. ?!..../
Klekni, plači, kazni se. Čemu me mučiš nepoznati zluradi bože. Pokušala sam sve dokle može volja, razum i požuda nastojeći zalomiti skriveni pakao u meni. Neka oni žive među knjigama, smiščljajući druge svjetove. Unutra će biti moj svemir sjajniji od svih vaših nebesa. Čvrsto držim sudbinu zemlje mogu zaustaviti vrijeme. Ali ako u budućnosti bude tako moja će ljubav sprati grijehe. Ostala mi je usamljenost, muke i hiljadu paklova.....

pODIŽEŠ ZID PRED SVOJIM LICEM.....PODIŽEŠ ZID PRED TUĐIM LICEM..... ISPITUJUĆI TIJELO KRIVM NOKTOM..... TO JE TVOJ ZABRAN, TOPLI UGAO U KOME SI SAM...... KAMEN PO KAMEN DOZIDALASVIJET, SVIJETLIM VAZDUHOM ISPUILA SOBU..... NAPOLJU PLJUŠTI.... POVEZUJE NERASPOLOŽENJE .................... KONAC KOJI ĆE PUĆI KADA PREKO PRAGA HRABRO SPUSTIŠ NOGU.......

Čitam te malena,čitam ali sve je tako puno tuge.....na vode te takva razmišljanja nigdje,mislim da je krajnje vrijeme da počneš čupati iz sebe lijepe trenutke,barem neznatne sitnice i da o njima pišeš...to se zove POZITIVNO RAZMIŠLJANJE.

Modesty..... vjeruj mi u neko zadnje vrijeme meni se ne dešavaju uopće dobre stvari, ja samo pišem kako se osjećam....... ne osjećam se baš najbolje, jer sam povrijedila svoje ukućane i ne mogu sebi halaliti takav kikx u životu......... oni su utučeni i povrijeđeni, a ja nanjela bol i patnju...... žao mi je, ali nisu trenutci za pozitivu.... nikako.... zajebala sam čitavu stvar......... danas nisam otišla na posao i pitam se da li ću ikada više raditi...... mislim, ovdje i svoj posao...... voljela bih da sam barem malo bolja osoba, pa bi možda i pisala pozitivnije..... kad bolje razmislim sve u životu što sam napisala bilo je na ovaj fazon.... jer ja pišem samo onda kada userem i kada mi je teško....... teško onome ko provede život samnom... ako ga iko ikada provede...... dvoumim se između tri stvari, koje na žalost ne mogu napisati......... i kad bi rekla ne bi mi mogao niko pomoći, jer je previše zapetljano.... ja sam ga toliko zakomplikovala......... hvala što me pratiš...... pusa....

Pises tako da si i mene zadrzala na temi...zato nastavi dobro ti ide,to kako se osecas to ce proci ako se potrudis da prodje,svi smo mi nekad zaebali stvar po vise puta za redom pa i to prodje nekako ,nesto se resi odmah nesto malo kasnije ali ipak se resi. Glavu gore devojcice. Pozdrav